Što je zamijenilo YA? Transformacije književnog i narativnog horizonta

Nakon što smo u prošlom tekstu zagrebali u temu young adult književnosti i doznali da ju danas zapravo više čitaju odrasli nego tinejdžeri, vrijeme je za istražiti što onda književni svijet nudi mladima i što se zapravo najviše čita. 

Važno je, za početak, sagledati promjene u značenju samog pojma čitanja do kojih je doveo utjecaj digitalnog razvoja. Naime, zadnjih par godina, otkada su kratki videozapisi, reelovi, tiktokovi, što god od toga konzumirate ili ne, izdominirali društvenim mrežama kao forma, često možemo čuti kako se netko poziva na temu koja je postala trending izjavom "čitala sam neki dan o tome…", da bi potom morala odgovoriti na pitanje: "pod 'čitala' misliš gledala tiktok?", i odgovor je uglavnom potvrdan. 

Brojnim mladima, uključujući i mene, danas su kratki videozapisi jedan od glavnih izvora informacija i zabave, i jednim dijelom zamjenjuju čitanje – i knjiga, i portala, i foruma, pa na neki način sami postaju podložni tome da, ako se ne čita tradicionalno, makar se iz njih nešto iščitava.

Fragmentirani YA

Prije desetak, petnaestak godina, u generacijskom imaginariju mlađih milenijalaca i starijih Z-jevaca, young adult književnost bila je gotovo univerzalni “jezik odrastanja”: uz "Harry Potter" serijal stvarale su se navike čitanja, kroz "Hunger Games" susretale prve distopijske dileme, a John Green svojim romanima nudio je emocionalnu rezonancu i osjećaj da nas netko razumije. 

Danas pak, dok gledamo police knjižara i algoritamske preporuke na TikToku, imamo dojam da je YA kao centralna književna kategorija izgubila dominantnu ulogu u kulturi. Umjesto YA koja je djelovala poprilično ujedinjujuće, sada imamo daleko više decentralizirane interese, a neki od istaknutijih svakako su New Adult/romantasy, digitalna fikcija i kratki video kao default narativ mladih, svaki sa svojim vlastitim logikama, platformama i vrstama privlačnosti. 

S obzirom na to da se dijelom dogodio premještaj s književne forme prema vizualno-digitalnim modalitetima, moglo bi se, zapravo, teoretizirati i o tome da je YA time na neki način fragmentirana u više “polja” koja zadovoljavaju različite potrebe generacije Z i, sada generacije Alpha. Često je to izvan tradicionalnih književnih okvira, naročito i zbog toga što same YA knjige pokazuju rast prodaje gotovo isključivo pod utjecajem društvenih mreža na kojima ih se promovira. 

Tako je, primjerice, serijal YA romana "Heartstopper" nastao zahvaljujući društvenim mrežama, zatim dobio svoju Netflix adaptaciju, koja je potom (najviše) putem društvenih mreža popularizirala same romane. Zvuči kao pomalo bizaran slijed događanja, ali zapravo i nije neuobičajen.

Romantasy

Kako Kelly Jensen piše za Bookriot, čini se da je YA roman kao samostalni format "potrošen". Više funkcija YA-a (emocionalna rezonanca, identitetna refleksija, eskapizam) i dalje postoji, ali ne nužno unutar književne kategorije YA kako se tradicionalno shvaća jer kategorija u praksi sve više postaje raj za odrasle čitatelje i profitne motive industrije, često na štetu tinejdžera koje je prvotno trebala služiti. 

"Osim pada prodaje knjiga za mlade", piše Jensen, "desetljećima je postojao poticaj za pokretanje takozvane kategorije književnosti za 'nove odrasle'. Kada je taj poticaj započeo, došao je od izdavača. St. Martins Press nastojao je objavljivati ​​fikciju 'sličnu YA', ali koja je ciljala prikazivati mlade odrasle osobe u dvadesetima. Trebalo je nekoliko godina da se vidi hoće li ova ideja „novih odraslih“ zaživjeti ​​a kada se to dogodilo, bilo je daleko od onoga što je potencijalna nova kategorija nastojala postići", zaključuje. 

New Adult i romantasy zapravo nastoje preuzeti funkciju emocionalnih i identitetskih narativa, ali kombiniraju romansu, fantasy elemente i često eksplicitnije teme, a funkcioniraju kao odrasla verzija YA-a. Trendovi pokazuju kako su u 2024. i 2025. godine romantasy naslovi dominirali top-listama i imali snažne tržišne rezultate, čemu su posebno doprinijeli videa viralni na društvenim mrežama. Primjerice, zabilježeno je da je romantasy  u SAD-u prošle godine generirao više od 610 milijuna dolara, što je rast od 40 % u odnosu na prethodnu godinu, dok je sedam od deset najprodavanijih naslova bilo iz žanra romantasy ili romantične fantastike.

Ovakav razvoj jasno označava promjenu YA funkcija - umjesto da se fokusiraju isključivo na tinejdžersku publiku, priče se danas često usmjeravaju na mlađe odrasle, od 18 do 30 godina, s većim naglaskom na seksualnost, dramatične romantične odnose i eskapističku naraciju. Zapravo je to žanrovski hibrid koji rezonira s generacijama odgojenima u svijetu dating aplikacija, ekonomskih neizvjesnosti i fragmentiranih socijalnih mreža, a upravo BookTok gradi cijelu viralnu ekonomiju želja oko takvih naslova. Inače, BookTok je zajednica i estetsko-algoritamski fenomen unutar TikToka u kojem se čitanje, preporučivanje i interpretacija knjiga odvija kroz kratke i nabijene video-forme. 

Novi okviri

Najčešće funkcionira kroz afekt, tu su suze nad završetkom romana, videa reakcija na pročitano, estetski prikaze polica i brzi narativini hookovi (“this book destroyed me”, “read this if you like 'enemies to lovers'”). Čitanje knjige na BookToku postaje javna, performativna praksa koja je algoritamski nagrađena vidljivošću i viralnošću, a na taj način djeluje i kao tržišni akter sposoban lansirati zaboravljene ili nove naslove na vrhove bestseller lista, ali i kao kulturni prostor u kojem se redefinira što znači biti čitatelj.

Paralelno s ovim trendovima, književna scena se transformira u digitalne sfere koje tradicionalnu literaturu potiskuju u pozadinu ili redefiniraju njezine granice, pa tako već dugo postoje platforme poput Wattpada i Webnovela, a koje omogućuju (mladim) autorima i čitateljima da sukreiraju sadržaj, s ciljem da se zaobiđu gatekeeperi izdavačke industrije. Tu se pak razvijaju potpuno novi narativi: fanfiction i drugi tekstovi koji reflektiraju iskustva koja često nisu prisutna u mainstream YA izdanjima. Načelno je to demokratizirana književna scena, jer mladi čitatelji na takvim platformama također aktivno pišu, komentiraju, interpretiraju i preoblikuju priče, a što stvara zajedničku proizvodnju značenja koja se razlikuje od standardnog čitanja knjige. 

Važno je dodati i da ova dinamika potiče fenomen tzv. “dubokog čitanja” u digitalnom kontekstu: iako ne podrazumijeva nužno dugo sjedenje s jednim tekstom, u pitanju je stalan, interaktivan proces interpretacije i produkcije sadržaja.

Moguće je da književno polje gubi monopol nad naracijom o odrastanju baš zato što online zajednice redefiniraju što znači pripovijedati i čitati, rade to fragmentirano, brzo, otvoreno za kolaboraciju i često vrlo osobno. YA je ipak bila usmjerena na linearne narative i dulje tekstove, dok TikTok (samim time i BookTok) predstavlja suprotnost: mrežu kratkih, algoritamski kuriranih mikro-priča. U feedu svatko vidi svoj niz “storytime” videa, mini-eseja, recenzija knjiga i osobnih ispovijesti, svaki u trajanju od nekoliko sekundi ili minuta.

Ovaj format stvara novu vrstu narativnog iskustva koja je kontekstualna, uvijek “za tebe”, ali nikad potpuno autorski tekst, već pravi postmodernistički remix mnoštva tuđih glasova i referenci. Te kratke memetičke forme mijenjaju očekivanja o vremenu trajanja, pažnji i emotivnom učinku priče, što dovodi do toga da danas nije nužno potrebna cjelovita knjigu da bi se doživjela narativna rezonanca ili dobio taj često prijeko potreban osjećaj prepoznavanja. 

Razmišljajući o protoku vremena i koncentraciji te pažnji, postavlja se nekoliko pitanja koje vidim kao kraj ovog teksta, upravo zbog toga jer se o odgovorima može vječno polemizirati bez nekog zadovoljavajućeg i jasnog zaključka. Može li duboko uranjanje u priču izdržati u ekosustavu gdje je narativ razbijen u beskrajne trailere? Treba li nova YA književnost (i treba li nam ona uopće u žanru u kakvom je bila) nastati unutar knjige ili kao hibrid između teksta i digitalnog narativa? Kako knjižnice, škole i druge obrazovne institucije mogu prevesti ove nove oblike narativnosti u didaktički i kulturološki smislen kontekst?

Na kraju još mislim da vrijedi istaknuti: nisu mladi prestali čitati, nego se okvir promijenio.