5 stripovskih junakinja koje ćete poželjeti upoznati

Kako ne bi ostale zapostavljene, ili još gore zaboravljene, na našim smo policama pronašli pet stripova koji su upečatljivi upravo zbog svojih glavnih junakinja - stvarnih žena sa stvarnim problemima, a opet toliko zanimljivima da ćete se s njima sigurno, u barem nekoj mjeri, moći poistovjetiti.

U industriji stripova, muškarci su dominantni još od pojave mainstream stripa (Poput onih DC-jevih ili pak Marvelovih), i kao čitatelji, ali i kao njihovi kreatori. Zato nas ne bi trebalo iznenaditi što su ženski likovi u stripu često okarakterizirani upravo kroz prizmu muškaraca i njihovog poimanja žena ili onoga što bi one, po njihovom mišljenju, trebale biti. Ne samo to, već su naposljetku takvi ženski likovi i naslikani kao seksualni objekti za heteronormativnu mušku publiku. Uđemo li dublje u istraživanje evolucije stripovskih junakinja kroz povijest, počeviši od nezaobilazne Wonder Woman čiji je lik 1942. godine kreirao William Moulton, vidjet ćemo kako njihove karaktere i izgled uvelike oblikuju upravo društvene norme, prilike i stavovi o ženama i ženskoj ulozi.

Međutim, posljednjih godina sve više žena i djevojčica u ruke uzima upravo stripove pa se, shodno tomu, pojavljuje i sve više ženskih autorica, ženskih glavnih junakinja i priča koje oslikavaju stvarne žene, njihove stvarne probleme, nedoumice i borbe. Sve se više baš takvih stripova (Iako bi ih bilo pravednije nazvati grafičkim romanima) može pronaći na policama našeg Rasadnika, Odjela za mlade, a mi smo se potrudili izdvojiti nekoliko odličnih. Uzmete li neki od njih u ruke, sigurno nećete biti razočarani jer, iako je svaki od njih različit na svoj način, svaki je i vrlo zanimljiv te prožet dubokom pričom koja će vas dirnuti. Baš kao i žene čije živote tematiziraju (A mogli bismo reći i žene općenito).

Barbara Yelin: Irmina

Ovaj strip, odnosno grafički roman, temelji se na biografiji autoričine bake, a priča je o mladoj ženi i njezinoj postupnoj kapitulaciji pred nacističkom ideologijom. Glavna junakinja, Njemica Irmina, seli se u London gdje upoznaje Howarda s Barbadosa, jednog od prvih crnih studenata na Oxfordu te se vrlo skoro između njih rađa ljubav. Nažalost, biva prisiljena vratiti se u rodnu Njemačku te se naposljetku udaje za simpatizera nacizma. Oboje ignoriraju ono što se događa u Njemačkoj i šutke prihvaćaju nacistički režim. 

Ovaj grafički roman sjajno dočarava atmosferu predratne i ratne Njemačke, a autorica Barbara Yelin u njemu istražuje kako je i zašto Irmina, nekada hrabra kršiteljica pravila, potiho prihvatila novonastali režim. Osim toga, priča otvara vrlo bolna i ponekad uznemirujuća pitanja o ulozi običnih ljudi unutar zločinačkih režima, njihovu izboru i sudioništvu: Koliko zaista znaju? Zašto ignoriraju? Je li to uistinu njihov svjestan izbor?... i mnoga druga.
Sa sigurnošću možemo reći kako je ovo jedan vrlo važan grafički roman koji može poslužiti kao podsjetnik na sve opasnosti koje donosi šutnja i pasivnost.  

Moa Romanova: Čudakinja

Moa je mlada umjetnica u krizi koju muče napadaji panike te opća pasivnost. Na Tinderu upoznaje starijeg muškarca, poznatu medijsku osobu, s kojim se odlučuje na izlazak. Iako je inicijalno skeptična, naposljetku prihvaća njegovu ponudu da joj postane financijski i emocionalni “pokrovitelj”. Međutim, ta “podrška” uskoro poprima manipulativni ton, a Moa otkriva kako je njezin potencijalni spasitelj mnogo uvrnutiji nego što je mislila.

Čudakinja je debitantski strip švedske umjetnice Moe Romanove koji je postigao izniman svjetski uspjeh. Odlikuje ga gotovo nadrealistički crtež, a začuđujuće proporcije glavne junakinje ocrtavaju i njezino nesnalaženje i osjećaj nepripadanja današnjem kompleksnom i vrlo često bešćutnom svijetu. Ono što ovaj strip čini posebno upečatljivim i važnim jest činjenica da bez cenzure progovara o problemima i borbi mladih s mentalnim zdravljem, nejednakom dinamikom u odnosima, celebrity-kulturi i traženju svoga vlastitoga autentičnog puta usred svega toga.

Sophie Michel i Emmanuel Lepage: Oh, cure

One su Chloe, Leila i Agnes, a rođene su iste godine - možda čak i istoga dana. Jedna je kći majke koja je i sama još uvijek dijete, druga mlade magrebljanke, a treća užurbane buržujke koja za svoje dijete baš i nema previše vremena. A očevi? Oni su također mnogo toga propustili u životima svojih kćeri, ili jer su tako htjeli ili jer su morali. 

Djevojke se upoznaju i zajedno odrastaju u četvrti u Parizu, a tijekom godina, svaka se suočava sa svojim demonima i problemima u obiteljskim, prijateljskim, ali i ljubavnim odnosima. Iako su naizgled vrlo različite i dolaze iz vrlo različitih obitelji, zapravo su po mnogočemu vrlo slične. Sve tri proživljavaju svoje djetinjstvo u potrazi za ljubavlju svojih roditelja, u borbi s nerazumijevanjem na koje nailaze u tako čudnom i zamršenom svijetu odraslih. Uvijek su tu jedna za drugu i utjehu nalaze u svome bliskom i sestrinskom odnosu.

Alicia Jaraba Abellán: Ona koja govori    

Radnja ovog grafičkog romana smještena je u 16. stoljeće. Malinali je kći poglavice srednjoameričkog plemena. Nedugo nakon očeve smrti, Malinali prodaju u drugo pleme i ona postaje ropkinjom kojoj je glavna zadaća raditi u polju i zadovoljavati potrebe svoga novog gospodara. Jednog se dana na obzoru pojavljuju ogromni brodovi, a njihov zapovjednik Hernán Cortés ima samo jednu želju - pronaći zlato. Uskoro, konkvistador zamjećuje Malinalin dar za jezike te ona postaje njegovom savjetnicom i tumačicom. 

Ovaj je grafički roman utemeljen na stvarnoj priči o ženi koju se često naziva i La Malinche, a pitate li za nju nekog Meksikanca, brzo ćete se uvjeriti kako je ona jedna od najkontroverznijih ličnosti u povijesti Meksika. Stoljećima je nosila titulu izdajnice koja je okrenula leđa svom narodu i surađivala sa stranim osvajačima. No, tko je uistinu bio njezin narod, zašto je tako postupila i je li uopće imala izbora, pitanja su kojima se autorica bavi i koja su je potakla na pripovijedanje ove vrlo poznate priče na malo drugačiji način, odnosno iz perspektive naše junakinje koja je sve samo ne jednostavna.

Blandine Le Callet i Nancy Peña: Medeja

Posljednji grafički roman, iako ne govori o stvarnoj osobi, već je utemeljen na dobro poznatoj legendi o Medeji koja je izdala oca i pomogla Jazonu ukrasti zlatno runo, daje vrlo realističan prikaz njezina života i svega onoga s čime se mora suočiti i s čime se mora nositi. Naime, Medeja nije prikazana kao svemoguća čarobnica obdarena nadnaravnim moćima, već kao obična žena koja raspolaže znanjem koje je ostatku svijeta strano. 

Također, autorice su ovome romanu riječ upravo dale Medeji koja, nakon što ostane sama na otoku, progonjena prošlošću, odluči ispričati svoju priču i opovrgnuti klevete koje su se o njoj proširile. Prikazuje se kao žrtva patrijarhalnog društva koje osuđuje žene na submisiju i majčinstvo, ksenofobije grčkog društva koje prezire barbare, Jazonova kukavičluka, Peljine i Kreontove podmuklosti… Time, iako ne možemo opravdati sve zločine koje je počinila, možemo je donekle razumjeti. Ovo djelo stvorile su dvije autorice, Blandine Le Callet i Nancy Peña, a uspjele su ono nevjerojatno: ispričati priču o ženi koja slovi kao čudovište, a pritom izazvati čitateljevo suosjećanje.