Borka Ogrizović o tome zašto je strah važan, ali i zašto je ključno suprotstaviti mu se

Ovih dana izgleda kao da je strah jedina emocija. Svega se bojimo, u svaki predmet, pojavu, viziju uvukao se strah koji nas tjera da razmišljamo dovoljno predugo da zakasnimo reći ili napraviti što smo trebali. To su čari vremena u kojem je sve moguće u svakom trenutku i svakoj dimenziji. Upravo zato je bitno svakoga dana govoriti o njemu, osvještavati ga na svim razinama i, u konačnici, prevazilaziti ga ako nam je cilj produžiti rok trajanja, kako sebi, tako i društvu i planetu.

Program se provodi uz financijsku potrebu programa razvoja publike Ministarstva kulture i medija Republike Hrvate te partnersku potporu Obrtničke komore Primorsko-goranske županije.

U tom svjetlu bilo je osvježavajuće poslušati predavanje o strahu kao snazi „Ništa strašno“ psihologinje Borke Ogrizović u sklopu programa „Radno čitanje“. Govoreći o strahu, Borka odmah ističe kako je riječ o „jednoj urođenoj, osnovnoj emociji“ koja je prisutna u svima nema. Drugim riječima, „nema osobe na svijet koja ne osjeća strah.“ Raščlanjujući analitički taj osjećaj, Borka govori o tri razine: psihičkoj, fiziološkoj i fizičkoj razini. On se javlja u trenucima „kada procijenimo situaciju kao prijetnju ili opasnost.“  S obzirom na to da je strah „emocija s kojom se rađa“, možemo gledati i njegove razvojne faze: „Dječji strahovi su specifični. U svakoj fazi razvoja imate druge vrste strahova koji se pojavljuju. Kako dijete prevladava razvojnu fazu i kognitivno sazrijeva, on uspijeva i prebroditi te strahove koji se događaju sa razvojem.  To je jedan proces normalnog dječjeg i emocionalnog razvitka.“ Pritom je važno razlikovati urođene strahove (strah od pada, primjerice) i naučenih strahove koje stječemo tijekom naših života. 

Osim što ima razvojne etape, strah ima i svoju povijest. Govoreći isključivo o nama, možemo ga pratiti sve do pojave pračovjeka; Borka će istaknuti da „da nije bilo straha kod pračovjeka, vjerujemo da ne bismo bili ovdje.“ Već tada se jasno isticalo da je „funkcija straha vrlo jednostavna“ – bitno je preživjeti, a strah nam ukazuje kada se čini da možda nećemo. 

Ipak, ne reagiraju svi na strah isto. Borka ističe kako postoje tri mogućnosti – borba, bijeg i paraliza. Predavačica ističe kako odgovor ovisi o „našim osobnostima“, ali i o tome „što je podržano tijekom života“ ili pak naučeno. Pritom je borba potaknuta time da „u djeliću sekunde procijenite da se možete suprotstaviti izvoru opasnosti“, bijeg kada „procijenite da ne možete pobijediti silu“, a paraliza kada „mozak procijeni da nemate snage za boriti se.“

U svakom slučaju, strah je emocija koja alarmira cijelo tijelo. Kada se dogodi, svi ćemo redom osjetiti dobar dio sljedećih simptoma:
-    Širenje zjenica
-    Ubrzano kucanje srca
-    Kraćenje daha
-    Plitko disanje
-    Isključivanje imunološkog sustava
-    Pretočavanje energije u mišiće ekstremitete

Ili kako Borka još ističe, „vi ne znate šta se događa oko vas,  a već se uključila amigdala,“ a zajedno s njom i simpatički živčani sustav: 

„To znači da se nabildate energijom i spremni ste, ili za borbu, ili za bijeg. Nije samo ta energija koju dobijete u mišićima, nego je to, i aktivacija kortizola, i adrenalina. Adrenalin daje tu nadnaravnu ljudsku snagu da neke stvari možemo pobijediti u trenutku, dok nas kortizol drži u pripravnosti.“

Upravo zbog svega toga što se krene događati u našem tijelu, nije zdravo život provoditi u strahu jer „može doći do oštećenja u organizmu.“ Ipak, ne treba strah sagledavati isključivo negativno jer ima on svojih moći, kako kratkoročnih da se odupremo nevolji, tako i dugoročnih. Borka ističe kako je njegova najvažnija uloga u tome da nas štit i pomaže u preživljavanju. Nadalje, „kada je strah prisutan na jednoj zdravoj razini, on je vrlo motivirajući.“ 

Naravno, što se više odlučujemo suočiti s našim strahovima, „pojačava se i naša otpornost“. Kako bi Borka istaknula važnost toga, govori o strahu kao idealnoj šansi „da naučite reći ne ljudima i situacijama“: „Morate prepoznati situacije koje vas straše. Strah će vas naučiti da negdje postavite granicu. Dobro je unaprijed promišljati o tome jer zapravo kada ste malo udaljeni, a motivirani strahom, racionalno ćete promisliti i donijeti odluke.“

Gledajući na strah kao izazov može nam pomoći, ne samo u suočavanju s njime, nego i u stjecanju novih znanja i iskustava. Ako ne možemo sami, uvijek možemo pronaći i druge koji se s time suočavaju. Jednostavno, „pokušajte podijeliti svoj strah.“ Razlažući ideju straha kao izazova, Borka savjetuje da „dopustite sebi da osjećate“ u želji da shvatimo što se događa kada nas strah prožme i što nam je on sve donio u životu:

„Rješavanjem svih strahova koje ste do sada imali,  a imali ste ih puno, stekli ste različite strategije suočavanja sa strahom, ali i metode rješavanja niza problema. Možete osjetiti strah, ali imat ćete strategiju kako ga riješiti.“

I ako to znamo sada kao odrasli, bitnim biva istu poruku prenijeti i najmlađima. Pritom Borka ukazuje na važnost toga da se djeci pokaže „kako se na konstruktivan način nositi s neugodnim emocijama.“ S obzirom na to kako djeca uče gledajući svoju okolinu, izrazito važnim biva gledati kako reagiramo u njihovoj blizini jer one vrlo lako mogu utjecati na dječju percepciju. 

A najvažnija poruka ovoga predavanja koju vrijedi zapamtiti bila je ta da strah nije slabost, već je – hrabrost! Jer upravo strah iz nas može izvući ono najbolje, snagu i odlučnost da reagiramo točno u trenutku kada se to od nas traži.  „Strah će vam dati energiju, a ta energije vam daje snagu da krenete dalje. On pripada negativnim emocijama, ali bih rekla da je strah vrlo poticajan za nas, ako nije prejakog intenziteta.