Dodjela Oscara iliti festival političke korektnosti
Još jedna dodjela Oscara je iza nas, bismo li trebali biti iznenađeni pobjednicima?
U nedjelju je održana 92. dodjela Oscara na kojoj je, navodno neočekivano, trijumfirao južnokorejski film "Parazit" redatelja Joon-ho Bonga.
Na stranu to je li riječ o filmu koji je zaista baš toliko dobar da ponese kipiće za najbolji film, najbolji strani film, najbolji scenarij i najboljeg redatelja – ni najnaivniji među nama već odavno ne misle da nagradu kući nužno ponese film koji je zaista najbolji u određenoj kategoriji. Mnogi od takvih ne budu ni nominirani.
Nije bitno niti je li Akademija zapravo nagradila film koji nije najbolji ni u južnokorejskom opusu ni u opusu svojeg redatelja – i takva je situacija vrlo tipična za Oscare koji redovito naknadno nagrade nekoga koga je zapravo odavno trebalo nagraditi za nešto drugo.
Problem je u tome što se ova odluka predstavlja kao nešto neočekivano, revolucionarno i povijesno. Pa, za koga? Ovaj je trijumf bilo prilično lako predvidjeti čim su objavljene nominacije. Ako i jest revolucionaran, revolucionaran je na mainstream i ziheraški način na koji se danas i odvijaju ''revolucije''.
Svaka čast filmu i redatelju, riječ je o kvalitetnom ostvarenju, no je li baš riječ o tolikom remek-djelu, možemo se zapitati s punim i jednakim pravom s kakvim smo se to već znali zapitati za hrpu filmova s engleskog govornog područja.
I to je, jednako tako, posve u redu. No, nije li se mogla dogoditi još kakva mini revolucija? Kakvu više poruku poslati iz dvorane prepune žena koje u tom trenutku na sebi nose nakit čijom bi se prodajom moglo financijski osigurati da nitijedan ''parazit'' više nikad ne smrdi, kao u vrlo moćnom i dirljivom Joon-ho Bongovom prikazu sraza privilegiranih i obespravljenih, moguće je zapitati se – a i to je pitanje odavno postalo klišej.
Teško se odlučiti koju, što je zorno prikazao Joaquin Phoenix koji je u svojem govoru odlučio poslati baš sve poruke. I svaka mu čast na tome što je spomenuo i ženska prava i borbu protiv rasizma i zaštitu prava životinja. Ne trebamo i ne smijemo biti toliki cinici da zanemarimo važnost svega navedenoga.
Kakvu više poruku poslati iz dvorane prepune žena koje u tom trenutku na sebi nose nakit čijom bi se prodajom moglo financijski osigurati da nitijedan ''parazit'' više nikad ne smrdi, kao u vrlo moćnom i dirljivom Joon-ho Bongovom prikazu sraza privilegiranih i obespravljenih, moguće je zapitati se – a i to je pitanje odavno postalo klišej.
Ali, baš bi bilo zgodno – ako već ionako svi znamo da na festivalu političke korektnosti već odavno više ne nagrađujemo samo filmove – u jednoj večeri spojiti Joaquinov poziv ''smrtnicima'' pred ekranom da prestanu ulijevati mlijeko u kavu s dodjelom nagrade Medenoj Zemlji jedne male Sjeverne Makedonije. I time bi se poslala vrlo jaka, možda i puno jača poruka o mnogim temama o kojima je, primjerice, Phoenix progovorio te večeri.
Hollywood je Hollywood i od toga se ne treba (i ne može) bježati ni ograđivati time što se – bilo s istinskim osjećajem, bilo jer se to eto tako mora – holivudske zvijezde moraju prisjetiti problema svijeta koji ih okružuje. Nije ni Parazit daleko od Hollywooda. Daleko od toga. I zato, svakom svoje, ali nemojmo pričati o neočekivanim obratima kojih zaista već odavno nema (osim možda kada prezenteri pogrešno pročitaju ime nagrađenog filma).
Da je Akademija baš htjela iznenaditi i napraviti nešto zaista revolucionarno – odaslala bi sve svoje političke poruke koje je ionako odaslala, a onda bi rekla – Zaj..i sve, mi smo ipak Hollywood. – te nagradila "Bilo jednom... u Hollywoodu" Quentina Tarantina koji je genijalno odao počast svemu što se nalazilo unutar te dvorane kroz povijest. Sraz nas i njih, njih i onih, ili koga već, ionako postoji i u njegovom filmu, kao i u Dolby Theatreu te posvuda, uvijek i zauvijek.
Iz Magazina

Sjaj i bijeda Hollywooda 1. dio: sjajne, ružne, lijepe, neugodne priče s crvenog tepiha

Biblijski apokrifi: priče iz sjene

Knjige petkom: "Mlijeko i med", "Diskretni šarm diplomacije", "Snježni leopard"...
Najave događanja

“It’s so easy…”, basics of Croatian language and getting to know Rijeka’s culture (in English)

Dani Trsata u Ogranku Trsat: Nena Pavelić i Kultura svima svugdje autorski inkluzivni susret prilagođen slijepoj i slabovidnoj djeci

Predstavljanje knjige "Plava mandarina" Arsena Toljanića

Predstavljanje knjige "Ne gubi fokus" Kristine Paj
Šarene jastučnice, kreativna radionica oslikavanja tekstila
Pretplati se!
Prijavite se za primanje "newslettera" Gradske knjižnice Rijeka i saznajte na vrijeme što se događa u našim odjelima i ograncima diljem grada, što se čita, komentira i preporučuje u Magazinu te koje nam se ideje vrte po glavi... I zapamtite - čitamo se na internetu, ali vidimo u knjižnici. :)
Vaša e-mail adresa neće biti otkrivena neovlaštenim trećim osobama i koristi se isključivo u svrhu informiranja.