Podijeli sadržaj

  • Podijeli emailom
  • Podijeli na Facebooku
  • Podijeli na X
  • Podijeli s Viberom
  • Podijeli s WhatsAppom
Autor/ica
Emili Ilić
Od malih nogu šuljala se po knjižnici, odgonetala njene tajantvene zemljovide, uranjala u čudesne svjetove i otkrivala čaroliju koja riječi i slova pretvara u boje i oblike nevidljive ljudskom oku i nečujne uhu, ali savršeno razumljive i jasne srcu. Magist... više

Stiglo je proljeće. Sve oko nas se polako budi, priroda oblači raskošne, šarene kostime. Postaje joj teško doliti. 

Naše Primorje ima brojne šetnice koje u ovo proljetno vrijeme privlače sve više šetača, a Crikvenica nije nikakva iznimka i ima brojne tradicijske staze što vode u njeno slikovito zaleđe. Jedna od njih je Ljubavna cestica za koju ste sigurno čuli, najljepša šetnica u romantičnom šumskom predjelu iznad Crikvenice, nastala ranih tridesetih godina 20. stoljeća. Pretpostavlja se da je staza djelo ing. Ante Premužića. 

Ljubavna cestica otvara Crikvenicu prema njenom zaleđu – zelenom Vinodolu, prepunom vrijednih i važnih spomenika kulture. S druge strane malog potoka Dubračine leži Staza Rimljana koja u dužini od čak 15 km spaja Crikvenicu i stari grad Drivenik. Mala Crikvenica je posebno mjesto, na korak od mora i korak od planina. 

Odvažite se ovog proljeća za kratki izlet u Crikvenicu, dođite i dopustite mi da vas upoznam sa zelenom oazom koju zovem domom!

Savjeti šetačima

Staze obilazite uz kartu, pratite oznake i putokaze duž staze. 
Prije polaska, planiranu rutu uskladite s vlastitim tjelesnim i fizičkim mogućnostima. Obujte planinarske cipele ili sličnu prikladnu obuću. 
Odjenite se računajući na moguće promjene vremena. 

Najbolje je staze obilaziti u društvu. 

Staze su označene planinarskim oznakama crveno-bijele boje te brojkama i slovima.

PAZITE NA SMEĆE! Kako ste u prirodu došli, tako iz nje i otiđite. Smeću u prirodi nije mjesto!

NE UNIŠTAVAJTE PRIRODU! Ne berite cvijeće, ne trgajte grane, ne oštećujte klupe i table, ne oštećujte kulturno-povijesne spomenike.

PAZITE NA DIVLJE ŽIVOTINJE! Ne uznemiravajte ih. Ne hranite ih. Ne dozivajte ih. Ne dirajte ih.

PAZITE NA SIGURNOST! U prirodu krećite pripremljeni, za vrijeme povoljnih vremenskih uvjeta, svjesni svojih mogućnosti.


Ljubavna cestica

Ljubavna cestica dugi niz godina ima svoje vjerne šetače i rijetki je Crikveničanin koji je barem jednom nije prohodao. Ona svoje zaljubljenike ne stječe samo simboličnim nazivom već i svojom ljepotom. 

To je poučna – rekreativna staza koja povezuje grad Crikvenicu i zeleni Vinodol, a na njoj ćete pronaći i važne kulturne i povijesne spomenike. Na stazi se nalazi i nekoliko panoa s opisom povijesti grada i važnim spomenicima te opisima flore i faune. A ako se pitate kako je dobila svoje ime, prohodajte malo njezinim puteljkom i otkrit ćete da je široka taman toliko da zaljubljen par može njome zajedno koračati. Na postavljenim panoima ćete otkriti mnoštvo zanimljivih informacija, kao na primjer da se na području Ljubavne ceste nalazi gradina Badanj, vrelo "Pod veli kamen", Kavranova sten. Sve ćemo ih upoznati na našoj šetnji.

Ako ste ljubitelji dugih romantičnih šetnji ovaj će vas izlet oduševiti! Oaza je to u kojoj ćete probuditi svoja osjetila, uz pjesmu vjetra i miris bilja Mediterana.

Vrelo "Pod veli kamen"

Stari izvor vode "Pod veli kamen", mada ga lokalno stanovništvo zove "Pod veli kamik", danas u krugu Ljubavne cestice bio je bogat i izdašan, često su stari Crikveničani ovdje dolazili po vodu. No, dok je ovdje vode pretjecalo, samo 70 metara niže prolaznici nisu imali gdje utažiti žeđ. Kako bi se problem riješio 1890. g. voda s izvora spojena je s 200 m dugom cijevi sa slavinom na cesti. U ono vrijeme Crikvenica još nije imala vodovod pa je ovo bila velika novost i zapravo prvi crikvenički vodovod! Koliki je bio njegov značaj možemo zaključiti i po velikom spomeniku koji je podignut tom malom vodovodu. 

Danas pomalo ruševan, stoji na istom mjestu, ali ga se rijetko posjećuje i primjećuje pa samuje zaboravljen. Nažalost, ovaj izvor pitke vode 1916. g. presušio je zbog posljedica potresa u Crikvenici. Na spomeniku stoji uklesano "Vrelo pod veli kamen 1890. g."

Gradina Badanj

Gradina Badanj je najstariji spomenik srednjovjekovnog fortifikacijskog graditeljstva u Vinodolu, prvotno sagrađen u kasnoantičkom razdoblju na cesti koja povezuje Vinodol s morem, nasuprot starog grada Kotora, radi kontrole i obrane pristupa Vinodolskoj dolini. Kao frankopanski grad, u svojim je ruševinama sačuvao izgled srednjovjekovne utvrde: najstariji dio utvrde je ovalni središnji prsten bedema izgrađen u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku. U tom dijelu, osim stambenih prostorija za vojnu posadu, nalazilo se i malo dvorište s dobro očuvanom cisternom. 

Tijekom sljedećih stoljeća utvrda se intenzivno dograđivala, pregrađivala i popravljala. Prema arheološkim nalazima, život u Badnju dokumentiran je sve do 14. stoljeća. Napušten je nakon velikog potresa 1323. godine.

Arheološki nalazi ukazuju na mogućnost postojanja utvrde na ovom mjestu već u 1. stoljeću. Kaštel Badanj je, dakle, najvjerojatnije bio jedna od kula – stražarnica, zbog kojih je područje Crikvenice i dio Vinodolske doline u kasnoj antici zabilježen kao Ad Turres (lat. Kod kula, Kod tornjeva). Uloga ovih kula bila je nadzor rimske cestovne komunikacije Tarsatica (Rijeka) - Senija (Senj) i nadzor morskog pristupa Vinodolskoj dolini preko Crikveničkog polja.

Lokvica

Nakon gradine Badanj počinjemo s usponom. S ovog dijela staze se pruža najljepši pogled na staru utvrdu. Stižemo do vidikovca s kojeg se pruža fantastičan pogled i na crikveničko zaleđe, a možete vidjeti i Tribaljsko jezero u daljini. 

Ovo mjesto je idealno za dužu pauzu jer je tu postavljena i klupica. Nakon odmora, vraćamo se na stazu koja zalazi dublje u šumu. Ovaj dio staze jedan je od najljepših, barem meni. Hodate šumskim putevima, posve zagrljeni zelenim granama koje ispod glasa šuškaju na vjetru. 

Stižemo uskoro do Kavranovog jezera odnosno tako zvane Lokvice. Dimenzija jezerca može varirati zavisno od doba godine i količine padalina, tako da se za velikih kiša može povećati na 143 m2. Jezero je najpliće na sjevernom dijelu, dok je južna strana dublja i doseže tek skromnih 0,7 m.

Kavranova sten

Slijedi nam strmi uspon do Kavranove stene koja se nalazi na 301 metar nadmorske visine i pruža nezaboravan pogled na crikveničku rivijeru, ali i na susjedni otok Krk.

Imajte na umu da uspon do Kavranove stene ne ide šumskom stazom nego preko kamenja, stoga budite oprezniji, staza u primorskom kršu može biti vrlo zahtjevna! 

Kada stignete na vrh, ogledajte se oko sebe. Na zapadu vidik preko Krka i Cresa seže do Riječkog zaljeva i grebena Učke, na sjeverozapadu su vrhovi Kuk i Sopalj, a na jugoistoku se vide Drenin i Sveti Juraj. Blizu je prapovijesna gradina Obla s ostacima bedema čiji se dijelovi, za lijepog vremena, mogu vidjeti i sa Kavranove steni. Članovi Društva Crkveničana, Planinarskog društva Strilež i Udruge
umirovljenika Sunce 2007. godine na vrh Kavranove steni postavili su četiri metra visok križ, simbol za pamćenje. Napravili su ga Petar Babić i Martin Žarić, a nosili su ga do vrha Kavranove steni s još nekoliko dobrovoljaca. Na stijenu ispod križa postavljen je i reljef Bogorodice s djetetom Isusom u naručju. 

Kavranova sten uz Drenin najveći je crkvenički vrh.

Staza Rimljana

Nismo više na Ljubavnoj cestici, nego na drugoj obali Dubračine. Kročimo stazom Rimljana. Na poznatoj geografskoj karti Rimskoga Carstva iz 3. stoljeća nove ere, Tabuli Peuntigeriani, između ostalih zabilježeno je i naselje pod nazivom Ad Turres. Naselje je bilo ucrtano na magistralnom putu iz Akvileje prema Saloni, točno na pola puta između Tarsatike i Seniae. 

Staza Rimljana približno prati trasu starog magistralnog puta i povezuje Crikvenicu (počinje kod gradskog nogometnog igrališta), prati tok rječice Dubračine te vodi sve do njenog izvora pokraj sela Čandrli kod Drivenika. 

U jednom smjeru staza je duga 15 kilometara, no dobra vijest je što izlet uvijek može prilagoditi vlastitoj kondiciji i vremenu koje vam stoji na raspolaganju. Uz to, staza zaista nije zahtjevna.

Ad turres (Keramičarska radionica Sekta Metilija Maksima)

Godinama su povjesničari i arheolozi pretpostavljali da se antička cestovna postaja Ad turres nalazila na mjestu današnje Crikvenice, no osim rijetkih spomena u nekolicini povijesnih izvora te male količine pokretnih nalaza, pravih materijalnih dokaza za ovu tvrdnju nije bilo. 

Međutim, učestali pronalasci keramičkih nalaza na području nogometnog igrališta bili su poticaj da se 2004. godine na pomoćnom nogometnom igralištu učine prva probna arheološka istraživanja. Tijekom arheoloških istraživanja koja su provedena 2004. i 2007. godine pronađena je bogata građa koja je uvelike rasvijetlila antičku povijest današnjeg prostora Crikvenice, ali i šireg područja Vinodola. 

Naime, pronađeni su dokazi o postojanju stambeno-gospodarskog kompleksa te čak sedam keramičarskih peći! Radionica se prostirala na zavidnih šest tisuća četvornih metara te je obuhvaćala dijelove današnjeg pomoćnog i glavnog nogometnog terena kao i dio parkirališta uz današnju sportsku dvoranu što nam govori o važnosti i vrijednosti ove keramičarske radionice u širem kontekstu Rimskog carstva te o obimnoj proizvodnji koja se ovdje odvijala. Stručnjaci procjenjuju da je rimska keramičarska radionica djelovala od vremena kasne Republike do sredine 2. stoljeća prije Krista. 

Za jednu vrstu amfora pronađenu na ovom arheološkom nalazištu nije se mogla pronaći paralela niti s jednim tipom do tada pronađenih amfora, pa je ostala zabilježena kao amfora crikveničkog tipa, službeno nazvan Jadranska amfora ravnog dna tip Crikvenica, a riječ je o amforama koje su se koristile za skladištenje vina. Keramičarska radionica Sekta Metilija Maksima je lokalitet čija važnost prelazi granice Crikvenice i Vinodola te zauzima iznimno važno mjesto na karti antičkih arheoloških nalazišta Europe, a mnogo više o ovom bogatom nalazištu doznajte u Muzeju Grada Crikvenice.

U subotu 16. rujna 2011. upaljena je i replika antičke keramičarske peći na arheološkom nalazištu Ad turres, a možete je vidjeti tik uz šetnicu, na sjevernom dijelu arheološkog lokaliteta, gdje je obilježena informativnom pločom.

Spomen park i Mediteranski labirint

Nakon tek kratkog hoda od arheološkog nalazišta s desne strane otvorit će se pogled na Mediteranski labirint ljubavi. Labirint je napravljen od 400 grmova lovora, koji formiraju mirisnu stazu. Čar ovog crikveničkog labirinta nije tek njegova formacija, nego priroda koja ga okružuje, predivna mala livada kao oaza od užurbane svakodnevice. 

Ovo je mjesto gdje zaista dođete napuniti unutarnje baterije. Jedinstvena je to simbioza lovora, mirisnog poljskog cvijeća, kristalno bistre vode i neba koje se otvara iznad vas. Ovo je postalo i omiljeno crikveničko izletište, na prostranoj livadi malo dalje od Labirinta postavljene su klupice i otvoreni roštilji koji se slobodno mogu koristiti. Mediteranski labirint ljubavi otvoren je na svjetski Dan ekološke zaštite planeta Zemlje, 5. lipnja 2013. godine.

Nekoliko metara dalje nalazi se Spomen park, nekada znan kao Titov gaj. Naime, nešto južnije od ovog mjesta koje Crikveničani zovu Kmajac, 26. prosinca 1941. strijeljano je nekoliko Crikveničana: dr. Ivan Sobol i Franjo Car te još petorica antifašista. Nakon rata, na ovome je mjestu, njima u spomen, podignuto sedam kamenih humaka, no oni su s vremenom nažalost nestali. Danas se ovdje nalazi spomenik kružne osnove sagrađen 1980. godine. 

U znak sjećanja, prolazeći ovim krajem, šetači još uvijek često polažu na spomenik poljsko cvijeće ubrano na okolnim livadama.

Crkvica sv. Duha

U sjeni starih hrastova, stotinjak metara korita Dubračine, nalaze se razvaline crkvice sv. Duha iz 12. st. Crkvica ili bolje kapela, nalazi se u podnožju ruševina koje smo upoznali ranije – gradine Badanj te je u neposrednoj blizini starog i danas zaboravljenog puta koji je nekad davno spajao selo Kamenjak s rječicom Dubračinom i drvenim mostom koji ju je premostio. Mosta već odavno nema, a stari put je zarastao i zaboravljen.

Crkvica sv. Duha jedna je jednostavna građevina s pravokutnim, odnosno malo trapezastim tlocrtom, dužine nešto više od 12,50 m, a širine 6,80 m. Crkva je nažalost teško razvaljena i raspucala, prepuna kamenja koje se s godinama urušilo od svodne konstrukcije, te je obrasla u šiblje. Crkvica i okoliš 2019. godine očišćeni su od gustog raslinja, a uređen je i stari pristupni put iz smjera Dubračine. 

Do nje stižete nakon kratkog i laganog uspona od obale potoka. 

Uz kapelu se možete odmoriti na klupicama u sjeni stoljetnih hrastova, a osvježenje od proljetnih vrućina donijet će vam Dubračina. Crkvica je sigurno značajno oštećena kada je Crikvenicu i okolno područje pogodio razoran potres 1323. godine. Crkvica je izvorno građena u romaničkom stilu, no kasnije nadogradnje pokazuju elemente gotike. Obnova se stoga najvjerojatnije smješta u 15. stoljeće. Po predaji, u blizini crkvice postojalo je i groblje, no do danas ono nije sa sigurnošću locirano.

U blizini, uz cestu prema Triblju nalazi se i starohrvatsko groblje Stranče,  okvirno datirano od sredine 8. do prve polovice 9. stoljeća, čiji je dio nažalost devastiran prilikom gradnje dijela ceste prema Grižanama. Obuhvaća skupinu grobova koje obilježava poganski način pokapanja s grobnim prilozima: keramikom, uporabnim predmetima te rijetkim nakitnim nalazima. Podjednako prisutni su i pojedinačni grobovi iz 9. st. koji svjedoče o inicijalnoj fazi intenzivnije kristijanizacije. 

Groblje je, kako to obično biva, otkriveno sasvim slučajno. 

Naime, 1902. godine kada se počinje graditi cesta prema Triblju nađeno je više grobova te prstenja i naušnica koji su iznijeli na vidjelo prve materijalne tragove trajno naseljenog stanovništva na ovim prostorima. Višegodišnjim istraživanjima otkriveno je 186 grobova sa raznolikom grobnim nalazima: kresiva, noževi, konjička oprema, primjerci raznog oružja, nakita te keramičkog posuđa s kultnim značenjem. 

No, ovo je možda priča za neku drugu šetnju!


Koraci u prirodu_Crikvenica.jpg

Objavljeno

Čitaj i ovo:

/
GKR bira

10 naslova o depresiji i kako se s njom boriti

/
GKR bira

Glazba na stranicama romana: Priče iz Los Angelesa, Daisy Jones i šestorka, Vrijeme je opak igrač…

/
GKR bira

Kada se knjige osjećaju nepoželjno: 10 naslova o borbi cenzora i pisaca

/
GKR bira

Malo drugačija povijest: 10 naslova po našem izboru