Lekcija #1 "Novih pravila medija": "clickbait" naslovi i tekstovi o toplinskim kupolama i polarnim vrtlozima rade štetu

Projekt „Nova pravila medija/medijska pismenost za mlade o održivom razvoju, znanosti, medicini i urbanizmu“ usmjeren je na poboljšanje razumijevanja i vještina medijske pismenosti posebno mladih na riječkom području, ali i šire javnosti te kroz edukacijski materijal i na području Republike Hrvatske s posebnim naglaskom na audio sadržaj kroz platformu knjižnice Radio Benčić. Program se odvija uz podršku Agencije za elektroničke medije. 

RiMeteo, stranica od povjerenja koja Riječane i Riječanke informira o vremenskoj prognozi još od 2007. godine, ne bi postojala da iza nje ne stoje meteorološki entuzijasti poput Bojana Grbavca. 

Kad je riječ o medijima i meteorologiji, Grbavac je prije svega protivnik vremenske drame. Svi smo svjedoci senzacionalizma u medijima – informacije su često prenapuhane, bez ikakvog temelja ili morala o izvještavanju, s jednim jedinim ciljem: da se zaradi na klikovima. Nažalost, i meteorologija je žrtva tog trenda, te meteorološke informacije itekako mogu biti krivo interpretirane, na temelju čega javnost može dobiti krivu informaciju ili dojam o onome što se uistinu događa.

Pitanje koje se ovdje postavlja jest je li prognoza javna usluga ili kako bi tu prognozu trebali servirati?

Primjer dobre prakse izvještavanja o prognozi je portal Ri Meteo koji je pokrenut s idejom da se pruža prognoza za riječko područje. Projekt je s vremenom narastao, šireći se na područje županije, a trenutačno daju i prognoze na zahtjev. Ekipa se dodatno educirala po pitanju klime na području PGŽ, što je vrlo specifično i zahtjevno područje za prognozu. Često su se prije toga znale pojavljivati prognoze za Jadran koje glase „pretežno sunčano” dok bi stanovnici riječkog područja kroz prozor vidjeli naoblaku. Upravo je to stereotip koji je Ri Meteo htio promijeniti – Jadran nije Dalmacija, a Rijeka nema čistu mediteransku klimu već je hibrid na koji utječe i kontinent. Zbog svoje jasne misije, entuzijazma i točnosti, portal je s godinama prikupio veliki broj pratitelja. 

Ri Meteo je dokazao svoju točnost naspram službenih prognoza u više navrata. Jedan od primjera je tornado iz Lisca 2007. godine kad su službene prognoze i upozorenja zakazali. U veljači 2012. kada je Kvarner zahvatila hladnoća iz Sibira, mnogi su upozoravali na snijeg u Rijeci. Međutim, prema predviđanjima Ri Metea, snijega nije bilo (jer je bilo prehladno). S druge strane, u veljači 2013. kada su prognoze govorile da neće sniježiti, Ri Meteo je najavljivao sanjkanje kod Konta, da bi na koncu u Rijeci pao rekordan snijeg od 17 cm. 

Mediji koji dijele meteorološke informacije ne bi trebali ciljati na senzaciju već na točnost.

No problem senzacionalizma je prilično ukorijenjen u svjetske pa tako i domaće medije. Od nezaboravnog naslova „Pala s bicikla i ostala trudna” do čestih meteoroških floskula i clickbait naslova i nebuloznih tekstova o toplinskim kupolama i polarnim vrtlozima. Sve je to dovelo do pada povjerenja u struku, te je cijela priča o predviđanju vremenskih uvjeta zapravo nepravedno degradirana. 

Zakonski okviri o meteorološkoj i hidrološkoj djelatnosti iz 2003. nude potrebne smjernice, premda je prijedlog iz 2017. bio prilično rigorozan, uključujući i zabranu rada meteorolozima amaterima. U svakom slučaju, regulacija je nužna, kao i dosljednost, a novčane kazne za objavljivanje senzacionalističkih naslova i vijesti jedan su od načina za suočavanje s postojećim problemom. 

Nažalost, zakon iz 2023. koji je načelno blaži se i dalje ne provodi. Da se provodi, ne bi bilo naslova poput ovih: „Pravi spektakl sprema se u petak...”, „Stiže zvijer iz Afrike -  Hrvatsku će pogoditi drastična promjena vremena”, „Europa se priprema za moguću katastrofu – stvara se olujni ćelijski oblak, upija vodu, možemo se samo nadati”. Česti su i naslovi o tome da nam stižu polarni vorteksi, iako oni kao takvi uopće ne mogu negdje 'stizati'. Polarni vorteks je polarni vjetar koji kruži i rotira na određenom području te se može eventualno razbiti i dislocirati; kad jezgra oslabi, hladan zrak se spušta u niže krajeve. 

Naročiti uspjeh nije postigao ni sustav upozorenja koji nas je svih probudio početkom 2024. godine s upozorenjem o snijegu. Takvi su sustavi korisni i potrebni, međutim trebali bi biti namješteni ovisno o razini opasnosti. Ne mora svaka meteorološka pojava biti naglašena kao da se sprema apokalipsa.
Kako onda tome doskočiti? Kako poboljšati odnos meteorologije i medija?

Prije svega, ključno je primijeniti postojeći zakon. Kao čitatelj/ica, važno je zanemariti clickbait medije. Nije teško procijeniti kada netko prodaje priču, a kad je nešto činjenično napisano. Važna je edukacija novinara i poticanje kritičkog mišljenja, jer ako se već koriste pojedini pojmovi (poput polarnog vorteksa), nužno je naučiti kako njima ispravno baratati. Profesionalni etički standardi o informiranju bi također trebali biti norma. Kao što je osvještenost i edukacija novinara/ki važna stavka, tako i publika ima moć mijenjanja medijskog tržišta. 

I mediji i publika trebali bi se držati ove osnovne misli: prognoza nije drama, prognoza je znanost.