Malo Nade za tinejdžere: Kad se školski praznici oduže...

Ne znam nijednu normalnu osobu koja se ne raduje kraju školske godine. Već tamo negdje nakon Uskrsa počinje odbrojavanje, kontroliranje kalendara i planiranje kamo ćemo na kupanje i kako ćemo sve uživati tijekom ljetnih praznika. I ne znam kako bismo preživjeli one posljednje stresne dane prepune ispitivanja i testova kad nas ne bi na životu održavala iščekivanja putovanja k rođacima ili odlazak s roditeljima nekamo u planine ili na prekrasne plaže. Istini za volju, ne znam nijednog tinejdžera koji ne bi vrlo rado mijenjao putovanje s roditeljima za putovanje s prijateljima, no lakše bi bilo i maturirati nego s roditeljima u mirnim pregovorima izboriti barem dvodnevni izlet s prijateljima. Tu su uvijek ona ista filozofiranja kako ste još premladi, pa kako ste previše naivni, pa kako je svijet prepun lopova i kriminalaca koji će vas prevariti, okrasti, ili će vas ukrasti i prodati u bijelo roblje ili čak i ubiti kako bi prodali vaše organe…

Ma točno je da sve te opasnosti postoje, ali ne događa se to svima, ni ovdje, a ni svakodnevno. Izneseš im taj argument, ali samo si pogoršao/pogoršala stvar. Tata odmah tu izjavu uzme kao dobar primjer tvoje nezrelosti, a mama počne nabrajati sve tvoje nepromišljene postupke i polako sve preraste u svađu jer je i tebi teško trpjeti kako te u nekim situacijama tjeraju da se ponašaš kao odrasla osoba, a kada bi te trebali shvatiti kao odraslu osobu i dati ti i neka prava koja ta odraslost sa sobom donosi, e onda počnu s tim kako si još uvijek nezrelo dijete na koje vrebaju sve zamislive opasnosti. Na kraju ispadne kako nema veze što si već za glavu viša od mame jer ona bi bila najsretnija da joj i sada na semaforu daš ruku da te ona sigurno prevede preko ceste. Konačno popustiš i žicaš samo za dvodnevni izlet, a tada zareda onaj drugi niz ponižavajućih pitanja kao: idu li i dečki (ili idu li i cure), hoće li itko stariji paziti na vas, pa prijetnje što će te sve snaći ako ikada čuju da si na tom izletu kušao/kušala neko alkoholno piće ili zapalio/zapalila cigaretu, pa neka im točno nabrojiš tko ide, a u tom nabrajanju je uvijek netko koga tvoji roditelji smatraju budućim kriminalcem itd…

Na kraju takvih razgovora pobjesniš, odeš u sobu i zekaš se s kompjuterom sve do odlaska u krevet. Prije nego zaspiš, pitaš se ne bi li bilo najpametnije fino pobjeći od kuće pa bi uživao/uživala u pravom ludilu od slobode, a roditelji nek' se tada kaju što te nisu pustili ni na pišljivi izlet… I tako zaspiš i sanjaš da si zaista pobjegla, sve nužne stvari si stavila u ruksak i stopiraš pa jednostavno ne možeš vjerovati kako se na tvoj podignut palac zaustavio crveni lamborghini aventador, onaj što uz crni krov ima i crni spojler, a vrata mu se ne otvaraju onako kao na svim ovim krntijama koje voze gradom, nego se podignu poput krila. Smjestiš se na ono nisko sjedalo koje još uvijek miriše mirisom svježe obrađene kože, ruksak ti je pod nogama i sve je u najboljem redu, a vozač pažljivo motri cestu ispred sebe i pita te kamo ideš. I u snu znaš da ne možeš kao neki klinac reći kako si pobjegla od kuće, a onda ti sine kratka, spasonosna rečenica iz nekog kriminalističkog filma pa brzo podesiš glas na onaj registar kojim govore posve odrasli ljudi i samo promrmljaš: „Što dalje odavde“. I zaista te poveze daleko, a onda skrene na neku ledinu, zaustavi lamborghinija i upita te hoćeš li mu prodati jedan bubreg. Ti, naravno, vrisneš jedno histerično NE!!!, a on mirno vadi pištolj i kaže kako će ti onda uzeti oba pa te pogleda i široko se i opako osmjehne i vidiš mu zube od kojih je gornja lijeva jedinica zlatna, a svi drugi nekako zeleni, kao da ih pere špinatom. Latiš se kvake, al' vrata su zaključana. Gurneš ruku u džep i napipaš mobitel, a onda shvatiš da nemaš pojma koji je pozivni broj policije pa se u znoju budiš iz te noćne more uz takav vrisak da roditelji izbezumljeno dotrče u sobu. I dok ti mama daje čistu pidžamu, a tata donosi čašu hladnog soka, ti na brzinu lažeš kako si sanjala strašni tsunami i kako je val prekrio cijelo selo…

Ujutro još pomalo nevoljko ali posve jasno shvatiš kako su roditelji u pravu i kako je možda ipak pametno te samostalne mladenačke pohode ostaviti za dogodine. To ostavlja pomalo gorak okus u ustima, a i ne pomaže konačnom rješenju problema: čime se zabaviti do konačnog desetodnevnog putovanja s roditeljima. Ili još gore: netko od roditelja je ostao bez posla i teško se živi, pa ove godine morate odustati od bilo kakvog ljetovanja. Što tada? Kako ubiti to mnoštvo toplih i dugih ljetnih dana koje te još dijeli od početka nove školske godine?

Sada dolazi dobra vijest. Postoji negdje oko milijun načina na koje se to može učiniti, ovisno o tome gdje živiš. Možeš nekim sitnim poslovima zaraditi džeparac, možeš se baviti nekim hobijem, a možeš poraditi na sebi i tako da nešto novo naučiš. Da vidimo kako.

Nije samo pranje šoferskih stakala na benzinskoj pumpi jedini način da se dođe do džeparca. Lako je dogovoriti se za neko dijeljenje promidžbenih letaka. Ili s nekim vlasnikom slastičarnice ili kafića dogovoriš kako ćeš im, da oni ne bi s tim gubili vrijeme, svako jutro pomesti terasu i pripremiti stolove, i to za bagatelnu cijenu od desetak ili petnaestak kuna na dan. Zvuči jadno, ali pogledaj to na razini od mjesec dana kad će to biti 300 ili 400 kuna i dosta besplatnog sladoleda ili sokova, a ništa od vremena nisi izgubio/izgubila jer je sve to obavljeno još dok pravi dan nije ni započeo i inače bi tada još spavao/spavala. Pa onda tenis. Ne znam zaljubljenike u tu igru koji ti radosno ne bi platili desetak kuna samo da im skupljaš lopte tih pola sata ili sat na koliko su unajmili teren. Dva-tri takva para na dan neće te ubiti, a možda ni teren neće biti stalno na suncu, a tih tridesetak kuna dnevno se nakon mjesec dana pretvori u 900 i vrlo je vjerojatno da neće svi biti škrci pa dobiješ i koju kunu više negoli si tražio pa se samo od to malo vremena na teniskom terenu zarada zaokruži i na 1000 za mjesec dana! Pribrojiš li ono od sređivanja terase, bit će nekih 1300 - 1500 kuna. Možda ti to ovako u brojkama ne zvuči naročito dobro, ali sasvim je druga stvar kad pomisliš kako si tim novcem možeš kupiti posve nov, posve dobar i lijep bicikl pa će oni bezveznjaci u školi popadati na tjeme kad ga vide. Vjeruj mi, taj bicikl, kupljen od tako zarađene love, ostat će zauvijek u tvom srcu, čak i ako kasnije u životu budeš mogla kupiti odličan auto. A tek je podne ili još i nije. Ima takvih poslića na sve strane i nije teško izmisliti neki novi.

Nitko ne kaže da trebaš samo raditi i pretvoriti cijele dana u tešku tlaku. Ostavi si poslijepodne za stvari koje te zabavljaju, za malo kupanja, za neko vrijeme provedeno za tvojim dragim kompjuterom. I nitko ne tvrdi da su zabavne samo kompjutorske igrice. Utipkaš li u tražilicu npr. "kućica za ptice", otvorit će ti se cijeli jedan novi svijet mogućnosti kako napraviti te kućice ili samo hranilice za ptice. Pozovi nekog od frendova pa zajedno izradite desetke tih kućica. Tijekom izrade bit će šala i smijeha i zezanja i svega što garantira sjajno provedeno vrijeme. Kada to napunite zrnjem i objesite u obližnjem šumarku, ptičice će se jako brzo priviknuti i kad kasnije budete donosili hranu, vidjet ćete kako dolijeću bez straha, kao da je to njihov dvorac koji su same sagradile. Na internetu možeš pronaći i savjete kako na lak način od limenki soka ili piva napraviti pravu solarnu ćeliju ili stotine drugih zanimljivih predmeta.

Nenadmašan je dio interneta youtube gdje, posve besplatno i bez većeg truda, možeš u samo nekoliko sati naučiti osnovne hvatove na gitari ili osnove sviranja nekog drugog glazbenog instrumenta, ili počneš učiti strani jezik koji te je oduvijek privlačio. Naravno, naučit ćeš onoliko koliko vremena si voljan odvojiti od onog svog višesatnog dežuranja na fejsu, a ako ti se to učenje svidi, možeš s tim nastaviti i nakon praznika, pa bez troška steći sasvim solidno znanje.

Tu i ne mislim posebno isticati sve one tajne svjetove, obilje znanja i omiljene pisce koji te čekaju skriveni među koricama knjiga obližnje knjižnice čiji zaposlenici rade cijelo ljeto nudeći ti da se i tamo baviš mnogim aktivnostima.

Zašto sam danas odabrala govoriti upravo o ovoj temi? Jer znam da vas je mnogo čiji roditelji nemaju novaca za odlazak na ljetovanje. Želim ti pokazati kako uživanje u ljetnim praznicima ovisi najviše o tebi samome. Jer tvoj je izbor hoćeš li zbog roditeljske besparice očajavati ili ćeš se, uz samo malo truda i puno šale i zekanja, prvog dana nastave pojaviti u školi na novom biciklu, preplanuo od skupljanja tenis loptica pa zadiviti škvadru sviranjem gitare i kad ti se budu divili, zahvališ im na stranom jeziku. Nije loše, zar ne? Praznici koji su donijeli bogate plodove kao da si dijete milijunaša! Ima tu još dva divljenja vrijedna rezultata takvog ljetovanja koji će te učiniti sretnim i vrlo, vrlo ponosnim. Roditelji će neumorno pričati svim susjedima i znancima kako si se odgovorno i zrelo ponašao/ponašala i sljedeće godine rado će te pustiti barem na onaj dvodnevni izlet. A kad jesen osvoji mjesto gdje živiš i kad zaredaju dani puni oštrog vjetra i kiše, znat ćeš da se stotine malih prozeblih letača raduju tvom dolasku i zrnju koje im donosiš kako bi siti i sretni dočekali novo proljeće.