Meditativna šetnja riječkim knjižarama i antikvarijatima

U ideju savršenog dana zasigurno bi mogao upasti onaj gdje nam je primarna aktivnost lutanje po knjižarama i antikvarijatima i nepostojeći limit na kreditnoj kartici. Ono što je mišu sir u mišolovki, meni je šaren i šarmantan izlog knjižare. Još nisam požalila kupovinu neke knjige, čak i kad je to bilo u onim kobnim periodima teške studentske besparice. Jednostavno smatram da čak i ako ju ne pročitamo odmah, već godinama kasnije, knjiga je odlična investicija.

Odabrali smo ju s razlogom i kada osjećamo da je pravi moment, smjestit ćemo se udobno s njom i pustiti ju da nas odvede u neki drugi svijet. A do tad, ona će možda ići na putovanje s nama; na dnu ruksaka ili torbe uporno čekajući dugu vožnju ili samotnu kavicu, i naravno, da mobitel izgubi na relevantnosti. U duhu poticanja na čitanje i svojevrsne inspiracije za poklone za Božić koji nam je opasno blizu, pripremila sam vam jedan mali putopis iz riječkih knjižara i antikvarijata.

Krenimo od najvećeg zdanja – novog V.B.Z.-a u prostoru nekadašnjeg H&M-a. Velike staklene stijene prošarane brdom knjiga i drugim zanimljivim predmetima mame poglede pri šetnji Korzom. Nakon ulaska kraj zida koji je nekoć vodio u lijevu prostoriju prizemlja trgovine, oko je rastrgano između kutaka koje bi prvo istražilo. Osim blagajne u sredini i polica u desnom predjelu izloga, u prizemlju se sada nalaze i brojni drugi craft proizvodi: od prekrasno oslikane keramike i sitnica poput personaliziranih privjesaka ili šaljivih bookmarkera pa sve do seksipilnih kožnih rokovnika očaravajuće kompleksnog orijentalnog dizajna. 

Stolovi i police ispunjeni su uglavnom najpopularnijim stranim i domaćim izdanjima te već u tom dijelu knjižare moglo bi se provesti minimalno sat vremena u istraživanju svih omota i njihove nutrine. Uspon raskošnim spiralnim stepenicama, vodi do šarenog dječjeg kutka namijenjenog izležavanju i otkrivanju novih knjiga dok roditelji gledaju nešto za sebe. Desni dio kata sada je prava oaza za sve dječje uzraste!

Lijeva strana vodi u Narniju za odrasle – od predivnih knjiga o umjetnosti s čijih se korica smiješe Mona Lisa i njeni kolege polako u dizajn i arhitekturu. Sve odreda coffee table materijal, iliti ga knjige koje bi s guštom izložili na stoliću u dnevnom boravku. Ulazim u svoj osobni raj – knjige o kulturi, filozofiji, sociologiji, religiji, povijesti i psihologiji. Mentalno bilježim što ću reći kad me netko pita što želim za Božić i nastavljam polako proučavati brda i planine knjiga. Sva sreća pa se zamor od brojnosti knjiga da izliječiti u mnogobrojnim kutcima za chillanje, od kojih me posebno fascinirao onaj smješten u nekadašnjoj prostoriji s kabinama za presvlačenje! 

Atmosfera je praktički intimna i lako je zamisliti kako bi na posebno hladan i dug zimski dan tamo sjela s knjigom i slučajno zaspala.

Zapravo se radi o slušaonici jer je taj prostor specifično dizajniran za preslušavanje hrpe ploča koje V.B.Z. ima u ponudi. Također, to je meka za stripove. Atmosfera je praktički intimna i lako je zamisliti kako bi na posebno hladan i dug zimski dan tamo sjela s knjigom i slučajno zaspala. Slijedi sekcija s knjigama o samopomoći i raznoraznim savjetima o aspektima života, sve dok se ne nađemo na vrhu malih stepenica koje vode u spomenuti dječji kutak. Tako smo napravili puni krug. Nova i trenutno najveća knjižara u Hrvatskoj zaista je vrijedna posjeta, ali pitam se zašto, nalik na brojne europske gradove, u prostor nije dodan i element kafića. Kavica i kroasan, stolići uređeni u vintage štihu te poštivanje pravila ponašanja i V.B.Z. bi mogao biti magnet i za domaće i strane posjetitelje. Koncept book caffea s razlogom je veoma popularan u svijetu i savršeno bi sjeo u knjižaru čiji veliki prozori donose šarenilo i u najsiviji riječki dan. 

Druga knjižara po redu je V.B.Z. kod kipa hodača, stariji riječki brat prve knjižare. Manja, ali samim time i toplija, ova knjižara odiše uhodanošću. Simpatične radnice koje u tren oka pronađu koju god knjigu zatražiš u nevjerojatno funkcionalno iskorištenom prostoru definitivno su razlog zašto se kupci vraćaju upravo u ovaj V.B.Z. Knjižara je nekakvog 'U' oblika; gdje se u prednjem dijelu vidljivom s ulice uvijek mogu pronaći najbitnije i najaktualnije knjige, sredina je klasično žanrovski podijeljena, a krajnja prostorija otkriva i solidnu selekciju društvenih igara. Obzirom na veličinu, teško da će vam ova knjižara oduzeti puno vremena dok ju istražite, ali od mnogih čujem da redovito svraćaju tamo upravo zbog obiteljske atmosfere – pomalo umjetnički neuredno, knjižara odjekuje šalama iz razgovora na blagajni, a osoblje je komunikativno i uvijek spremno pomoći.

Još jedna knjižara koja se smjestila na Korzu je Znanje na Jelačićevom trgu. Ovo mjesto me uvijek vrati u srednjoškolske dane kad sam tamo odlazila s prijateljicama tražiti najmasniju kemijsku/flomaster u ludoj boji. Doduše, tada je to bio Profil. Zbog svoje strateške pozicije, pogled u fino posložen izlog Znanja uvijek je dobar način da se sazna što ima novo u svijetu knjiga. Unutra je prigušeno, ali uvijek neka akcija. Tepih na podu guši korake i svako malo se iznenadiš kad se netko novi spusti s gornjih katova. Prizemlje je miks najaktualnijih knjiga i divnog pisaćeg pribora. Sjećam se kad sam tamo prvi put ugledala kartu svijeta koja se guli kako bi označili posjećena mjesta i Moleskine dnevnik – za moj internetom odgojen mozak to je bio posljednji krik mode. 

Zbog svoje strateške pozicije, pogled u fino posložen izlog Znanja uvijek je dobar način da se sazna što ima novo u svijetu knjiga.

Među mnogobrojnim stolićima i policama punim knjigama pažljivo se provlačim na gornji kat kako ne bih nešto srušila. Gore je uvijek mirno, čak malo premirno pa svaki put kad neki djelatnik prođe se prepadneš jer se samo stvorio niotkuda. Ova knjižara mi uvijek ostavlja dojam kao da sam u nekom engleskom gradiću i vani je hladno i vjetrovito, a unutra na toplom sam samo ja i mali komad vremena u kojem ću probati pročitati čim više knjiga koje su tek prevedene na hrvatski jezik. Još u osnovnoj školi kad je naručivanje udžbenika za novu školsku godinu bila cjelodnevna aktivnost, nebrojeno mnogo puta sam tražila najnovije nastavke "Princezinih dnevnika" i "Warrior cats" i pokušavala ih pročitati dok ne bih čula majčin glas koji nagovještava odlazak. Još jedan uzbudljiv dio odlaska u Znanje, odnosno tadašnji Profil, bilo je istražiti koje društvene igre prodaju i kupiti jedan bookmark na šarene mačke – sitnica koju su svi moji prijatelji s kojima dijelim ljubav prema čitanju dobili za neki Božić ili rođendan.

Što se tiče knjižara u Rijeci, specifično onih u centru grada, drago mi je vidjeti da opstaju i da se otvaraju nove. Iako što živimo u vrijeme kad je kupovina knjiga već pomalo investicija za koju se moramo pripremiti jer kvalitetni klasici rijetko budu sniženi, brojni posjetitelji koji se vrzmaju po knjižarama, sajmovima i antikvarijatima pokazuju kako interes nije nestao. Otkako se kompleks Benčića dovršio i V.B.Z. u Palači šećerane dobio je na prometu, a nadamo se da će i renovirana Školska knjiga uskoro zasjati kad se radovi u Adamićevoj završe i maknu se barijere koje ju trenutno skrivaju. Dodatno, postoje i knjižare u centru koje su specijalizirane npr. Edit s bogatom ponudom talijanske literature, naklada Val koja stoji iza riječkih, kvarnerskih i jadranskih izdavača, ali i surađuje s izdavačima iz Italije, Kanade i Norveške te Verbum za kršćansku literaturu. 

Što se tiče knjižara u Rijeci, specifično onih u centru grada, drago mi je vidjeti da opstaju i da se otvaraju nove.

Naravno, i van centra su super knjižare; već spomenuto Znanje koje ima trgovinu i u ZTC-u i Hoću knjigu u Toweru. Hoću knjigu nasljednik je Profila koji je također bio jedno od mojih skrovišta za vrijeme dugih posjeta Toweru kad sam bila dijete. Znala sam sjediti tamo satima i gutati novog Harryja Pottera, Oksu Pollock i "Gregov dnevnik", a i sad nerijetko zalutam tamo, doduše, više da vidim kako se kreću cijene društvenih igara. Kao netko tko je često odlazio u knjižare, makar i samo dok čekam bus, smatram da je svaka posjeta hrana za um jer ima li išta ljepše nego biti privučen nekoj knjizi s neobičnim koricama i nakon pola sata shvatiti da si se totalno uvukao u drugi svijet i zaboravio na onaj oko sebe?

Konačno, dolazim i do antikvarijata koje krasi stručno osoblje i magična atmosfera. Mali neboder je nalik na prizor iz Harry Potter sage – knjige se doslovno prelijevaju iz skrivenih zakutaka na ulicu. Na ulazu su kolica napunjena knjigama koje čekaju da ih netko otkrije, a unutra od poda do stropa korice kao da viču „pogledaj mene!''. Tko god da je u smjeni otvoren je za pitanja i preporuke po svakom guštu i potrebi, ali i za čašicu razgovora. Mali neboder me uvijek podsjećao na knjižaru u kojoj Hugh Grant radi u Notting Hillu; dnevni boravak iz snova čija 3 od 4 zida krase tamne drvene police prepune knjiga, časopisa, enciklopedija i ukrasi iz nekog drugog doba koji samo čekaju da ih zamijetiš i pitaš koja je njihova priča. 

Antikvarijati imaju bitnu ulogu u kulturi – pored njihove primarne funkcije oni su i mjesto predstavljanja knjiga, diskusija o relevantnim temama, svirki i slavlja. Oni su mjesto okupljanja za ljude koje povezuje strast za učenjem i širenjem horizonta. Tako je i u Ex Librisu koji je veći, ali ima istu dušu ugraviranu u svaku dasku u podu i gredu na stropu. Neću se ni truditi sakriti moju ljubav prema antikvarijatima, obožavam otkriti tuđe fusnote i posvete u starim knjigama. Genijalno mi je vidjeti šta je sve ljudima palo napamet da upotrijebe kao bookmark (računi, kartončići, lišće i klasična uha ispod kojih sjede stare porukice alla ''tko otvori magarac'' i slično) i fleke od kave na stranicama. Znači da je knjiga bila voljena i ta ljubav se nastavila njenim dospijećem u antikvarijat gdje strpljivo čeka otkriće i početak nove avanture. 

Ex Libris uredno posjećujem u predbožićno vrijeme za što odvojim par sati kako bih u miru istražila ono što me zanima i ono što mislim da bi se svidjelo mojim najmilijima. Prošle godine sam pronašla knjigu o modernizmu u umjetnosti na talijanskom jeziku i odmah sam znala da je suđena mojoj sestrični koja je završila Nuova Accademia di Belle Arti u Milanu i sada ima svoju galeriju "Artsada" u Volosku. Topla i opuštena atmosfera u Ex Librisu uvijek za rezultat ima da zaboravim na vrijeme i druge u prostoru pa dok sjedim na podu na polukatu pred redovima knjiga o kulturologiji, filozofiji i religiji do mene svako malo dođe netko od zaposlenika i pita hoću li sjesti na klupicu radije. 

Miris mandarina, kave i starog papira spaja se s prigušenim žamorom i odjednom vani je mrak. Vrijeme leti kad se zabavljaš, a tamo je zabava beskonačna. Može se kopati kroz ploče, ne samo radi slušanja jer ponekad su toliko puta preslušane da im nema spasa, nego i u potrazi za nekom s predivnim omotom koji može biti izložen kao slika. Također, stari stripovi mogu postati zanimljiva tapeta ili materijal za kolaž i decoupage, a prastare enciklopedije skrivaju ilustracije koje samo čekaju da ih se izreže i stavi u pravi okvir. Cirkularnost stvari u antikvarijatu zaista je zanimljiva i inspirativna!

I tako sam došla do kraja ovog mini putopisa iz riječkih knjižara i antikvarijata. Nadam se da sam vas potakla da se prošetate njima, potencijalno dodate još koju knjigu u kolekciju, pronađete nešto zanimljivo za DIY projekt, ili da pronađete poklon za dragu osobu tijekom ove sveopće božićne manije :)