Mladi, mreže i nasilje

Ako ste u posljednja tri tjedna otvorili bilo koji internetski portal, morali ste naići na barem jedan članak o novoj Netflixovoj seriji Adolescencija. Bolna tema međuvršnjačkog nasilja koju serija briljantno prikazuje nije nam nova, o njoj je već puno toga napisano i izgovoreno, a sve više poznatih osoba u javnost izlazi s osobnim pričama o doživljenom nasilju ne bi li potaknuli mlade da otvoreno razgovaraju o tome i potraže pomoć. 

Nedavno je izašao intervju s mladim hrvatskim tik-tokerom i kreatorom video sadržaja Nikom Čuturićem, poznatijim kao kojeNiko, u kojemu je otvoreno progovorio o tome kako je i sam bio žrtva vršnjačkog nasilja te da je sa 16 godina razmišljao o samoubojstvu misleći kako je to jedini izlaz iz situacije u kojoj se nalazio.

Pored nasilja u fizičkom svijetu dodatna otežavajuća okolnost jest postojanje cijele digitalne sfere u kojoj se ismijavanje, posramljivanje, isključivanje - jednom riječju zlostavljanje - multiplicira dijeljenjem sadržaja na društvenim mrežama i u zatvorenim chat grupama. Ono što budi najveći strah kod roditelja tinejdžera jest činjenica da je postalo gotovo nemoguće kontrolirati digitalne sadržaje kojima dijete ima pristup. 

Osim toga, komunikacija na društvenim mrežama svela se na sličice, tzv. emotikone, a interpretacija njihova značenja varira ovisno kojoj generaciji pripadate. Među adolescentskom populacijom emotikoni nose drugačije, ponekad i opasne poruke, i dok se nama starijima od 30 godina čini da je žuto srce samo žuto srce, mlađi će ga poslati drugoj osobi sa sasvim novim značenjem. Često se iza emotikona skrivaju seksulane poruke, šifrirani razgovori o drogi ili uvredljive riječi, a istraživanja su pokazala da vrijeđanje na internetu vodi do nasilja i u stvarnom svijetu. 

Potvrđuje to i istraživanje objavljeno u članku Transitions in aggression among children: Effects of gender and exposure to online violence provedeno u 30 tajvanskih škola s 2155 učenika petih i šestih razreda s ciljem da se utvrdi kolika je vjerojatnost da dijete koje je izloženo online nasilju i samo postane nasilnik, bilo u školi ili online, te koliko je ta vjerojatnost uvjetovana spolom djeteta. Rezultati su pokazali da veća izloženost online nasilju i kod djevojčica i kod dječaka značajno povećava šanse da i sami postanu nasilnici.

Pa što onda roditelji tu mogu učiniti? Važno je razgovarati s djecom, pratiti znakove u ponašanju kako bi se na vrijeme prepoznao problem te se neprestano informirati i učiti o mogućim rješenjima. Kao pomoć u boljem prepoznavanju mogućih oblika vršnjačkog nasilja te razumijevanju kako je ono skriveno u svakodnevnoj digitalnoj komunikaciji, u nastavku donosimo 4 novija naslova o ovoj temi, a možete ih pronaći na našim policama.

Prva koja ulazi u samu srž ove problematike jest Odgajanje i odrastanje u digitalnom vremenu, knjiga autorice Vesne Bilić, a progovara o izazovima roditeljstva u digitalnom dobu te objašnjava fenomene sharentinga i distraktibilnog roditeljstva. Autorica analizira kako djeca i mladi koji odrastaju okruženi digitalnim medijima kreiraju sliku o sebi, počevši od važnosti tjelesnog izgleda i uspoređivanja s drugima, do obilježja pozitivnih i negativnih odnosa u stvarnom i virtualnom svijetu. Autorica opisuje utjecaj prekomjerne upotrebe medija na fizičko i mentalno zdravlje djece te na odnos prema učenju i školskim obavezama.

Osim o medijima, autorica Vesna Bilić obradila je razne vrste vršnjačkog nasilja, uključujući online nasilje među djecom i adolescentima, u knjizi Nove perspektive, izazovi i pristupi nasilju među vršnjacima. Knjiga donosi pregled prvih istraživanja vršnjačkog nasilja u svijetu i Hrvatskoj te opisuje obilježja klasičnog i elektroničkog vršnjačkog nasilja. Detaljno su razrađeni čimbenici koji utječu na pojavu nasilja, poput individualnih osobina (spol, dob, samopoštovanje...), obiteljskih čimbenika (struktura obitelji, socioekonomski status, odnosi među roditeljima...), školskih čimbenika (sigurnost u školi, poštivanje pravila, osjećaj prihvaćenosti...) te čimbenika rizika na makrorazini (širi društveni kontekst, lokalna zajednica, uloga medija…). Opisane su i različite uloge djece u vršnjačkom nasilju te kakve kratkoročne i dugoročne posljedice ono može imati na osobu. Za kraj, autorica daje preporuke preventivnih aktivnosti na razini škole, razrednih odjela i na vršnjačkoj razini, progovara o ulozi nastavnika u svemu te savjetuje o tehnikama za rad sa žrtvama i počiniteljima vršnjačkog nasilja.

Najnovija među pobrojanim naslovima, knjiga Izbjegni vršnjačko nasilje svojevrstan je priručnik koji se obraća izravno žrtvi i ohrabruje je da preuzme kontrolu nad situacijom u kojoj se nalazi. Autori Catherine Thornton, psihologinja i školska savjetnica, i Michael Panckridge, dugogodišnji učitelj i pisac, vrlo jednostavnim rečenicama u uvodnom dijelu objašnjavaju vrste nasilja te kako se osoba izložena nasilju osjeća, a zatim prelaze na primjere. Svako poglavlje jedna je tinejdžerska priča, primjer vršnjačkog nasilja, a autori potom navode savjete za rješavanje situacije. U jednom se dijelu autori obraćaju i djeci koja su se eventualno prepoznala kao nasilnici, a jedno poglavlje posvetili su savjetima za roditelje. Za kraj, u knjizi su popisane korisne web stranice i brojevi telefona.

Knjiga Gordane Buljan-Flander i suradnika Znanost i umjetnost odgoja namijenjena je prvenstveno roditeljima, a među brojnim temama kojima se bavi nalazi se i opširno poglavlje posvećeno nasilju među vršnjacima. Roditeljima se pojašnjava kako prepoznati vršnjačko nasilje, a autorice navode da pored tjelesnog postoje i teže prepoznatljivi oblici nasilja kao što je verbalno i socijalno, tim teže prepoznatljivo ako je smješteno u digitalu sferu. Nasilnicima se ondje daje prividna anonimnost, dok za žrtvu ne postoji sigurno mjesto na koje se može sakriti od ponižavajućeg iskustva koje jedna objava može prouzrokovati. Autorice dalje opisuju kako nasilje najčešće nosi emocionalne posljedice poput tuge i potištenosti, te rezultira narušenim funkcioniranjem u školi, gubitkom samopoštovanja, narušenim odnosima s drugima, a mogu se pojaviti i psihosomatski simptomi poput vrtoglavice, glavobolje i poteškoće sa spavanjem. Roditeljima se daju smjernice kako razgovarati s djecom i potaknuti ih da se povjere, te kako zaustaviti nasilje bilo da je dijete žrtva ili nasilnik.

Istraživanje pod nazivom Social Media and Teenager’s Wellbeing daje vrijedan pregled literature o društvenim mrežama, od pozitivnih primjera korištenja do mogućih utjecaja na mentalno zdravlje djeteta i razvijanje ovisnosti. Opisuje se prisustvo online nasilja s obzirom na dob djeteta i školski sustav, te strategije prevencije, mehanizmi nošenja s nasiljem i procjena rizika za mlade. Autori smatraju kako tinejdžeri nisu dovoljno educirani o odgovornoj upotrebi društvenih medija, a rezultati njihova istraživanja potvrđuju da je ta edukacija nužna kako bi se podigla svijest o online nasilju te razvile preventivne strategije za zaštitu mentalnog zdravlja tinejdžera.

Za kraj, istraživanje Cyberbullying: The Impact on Youths Through Social Media u kojemu su autori proučavali utjecaj nasilja putem društvenih mreža na mlade, a zaključili su da što više vremena mladi provode na internetu, veći je rizik da će doživjeti nasilje. Virtualni prostor žrtvi onemogućava bijeg, a posljedice su često dugoročne, pa čak i opasne po život. U radu se opisuju primjeri iz stvarnog života u kojima su tinejdžeri, nakon što su bili žrtve online nasilja, počinili samoubojstvo. Autori za kraj daju prijedlog tri strategije koje svaka društvena mreža može poduzeti da bi smanjila rizik od online nasilja na svojoj platformi.

Cjeloviti tekstovi svih istraživanja spomenutih u ovom tekstu dostupni su putem eLibraryUSA baze za koju možete dobiti pristup javljanjem na mail american.corner@gkri.hr ili osobno na pultu Rasadnika.