Slavlje u ulici Luki: Velimir Grgić o jedenju vlastite knjige, izdavačkim strategijama self-helpa i Braci

Iako slavlja još uvijek odzvanjaju glavama, ulica Luki zadnjih godina ugošćuje jedino još zalutale petarde. Ipak, kulise nekadašnje zone sreće pokazale su se kao idealno mjesto za zadnji susret druge sezone Knjiga na nezgodnim mjestima. Svoje mjesto tik uz cestu pronašli su novinar Velimir Grgić i izdavač Neven Kepeski kako bi predstavili autorov zadnji naslov, Industrija sreće (Media bar, 2022)

Iako su "najprodavanije knjige svih vremena knjige samopomoći", Grgić odlučio je kako će radije pisati o njima doli s njima. Kako bi spoznali jednu od najvećih industrija današnjice, potrebno je prvo znati baratati pojmovima. Krovni pojam predstavlja osobni razvoj koji onda podrazumijeva paradoksalan pojam self help (samopomoć), motiviranje, life coaching ("zahtijeva karizmatika") te optimiziranje. Novinar ističe kako je nastojao zahvatiti cijeli taj spektar te čitatelju ponuditi povijesni razvitak djelatnosti, kao i prikazati njena ishodišta te zvijezde. Drugim riječima, nastojao je čitatelju objasniti kako je moguće da "jedan lovac s lukom i strijelom ima najprodavaniju knjigu na planeti."

Iako mnogi izvore samopomoći pronalaze već kod stoika u Grčkoj te Seneke u Rimu, Grgić ukazuje kako se self-help mogao početi razvijati tek od 19. stoljeća i pojave liberalizma. Tada na scenu stupaju autori kao što su Samuel Smiles te Benjamin Franklin, poznat po svojim almanasima. Od svojih početaka je industrija sreće bila "fokusirana na to kako se obogatiti, kako brzo, lako zaraditi lovu." Štoviše, Grgić ističe, da "svaki self-help, ako nije počeo od toga kako se obogatiti, završi na ideji kako se obogatiti."

Bez dlake na jeziku Grgić ukazuje na to kako je primarno "svaki od tih gurua i velikih vođu ovdje da izgradi sebe, sakupi dvije-tri mile, kupi pet-šest Mercedesa."

Ipak, pitanje je tko se obogati na kraju cijele priče. Bez dlake na jeziku Grgić ukazuje na to kako je primarno "svaki od tih gurua i velikih vođu ovdje da izgradi sebe, sakupi dvije-tri mile, kupi pet-šest Mercedesa." Svježi primjer je takozvani Liver King (Brian Johnson) čije je poslanje jednostavno: jedite jetru. Međutim, gost ukazuje na činjenicu kako se radi o "milijarderu koji jede testirano meso, a na TikToku dijeli savjete 15-godišnjacima koji će otići u Konzum i početi žvakati jetru. " Iako mu je poslanje donijelo preko 150 milijuna dolara, njegovi mailovi donijeli su mu prokazivanje istoga: Liver King, ipak, koristi steroide. Za Grgića ini predstavlja "samo jednu od maskota" industrije sreće.

Ozbiljniji primjer predstavlja Rhonda Byrne i njen naslov Tajna. Riječ je o knjizi koja se dogodila "u pametnom trenutku, pametno vrijeme, na pametnom mjestu i s Oprah u zaleđu." Iako je prvobitna zamisao bila da dokumentarac bude u fokusu pažnje, knjiga je u potpunosti preuzela pozornicu s idejom poteklom iz protestantskih izvora New Thoughta: "Sve se može ostvariti ako dovoljno jako zamislite i želite." Tijekom godina su njeni naslovi došli do razine "ustajanja iz invalidskih kolica", ali, još važnije, postala je perjanicom New Thoughta u 21. stoljeću. Konačno, njen zadnji naslov odveo ju je na konačno izvorište samopomoći: kako postati bogat.

"Nemoj završiti na odvikavanju od benzedrina u Srbiji. Točka."

I dok tvorci možda dolaze do željenog bogatstva, Grgić ukazuje na činjenicu kako su još uvijek daleko od koncepta sreće. Pod svjetla ulice Luki dolazi "najtragikomičniji" slučaj Jordana Petersona koji je autor sveo vrlo jednostavno: "Nemoj završiti na odvikavanju od benzedrina u Srbiji. Točka." U njegovom slučaju se ističe ironija toga što je život posvetio tome da ljudima govori kako se nositi sa životom, ali kada se psiholog suočio s rakom svoje žene, nije uspio napisana načela primijeniti na sebe. Međutim, Peterson nije jedini koji si je pokušao ili uspio oduzeti život: Allan Watts, Seneka...

Međutim, svaka od tih priča samo je okrznula autore i industriju koja nastavlja držati tempo prema zacrtanim uzusima. Grgić tako govori o izdavačkim ciklusima s obzirom nato kako placebo efekt poslije čitanja knjige (a "nijedna osoba se neće izliječiti knjigom") splasne za tri do šest mjeseci. Ipak, podcrtava autor, dvije trećine dotične literature je "apsolutno utemeljeno na znanosti"; samo je 18% po život opasno.

S obzirom na uspjeh, nikoga ne čudi činjenica što se u razvojni biznis uključuju i domaća lica. Danijela Martinović, Anđa Marić, Mirjana Krizmanić, Bruno Šimleša samo su neka od imena koja su skočila na vlak. Ipak, najupečatljiviji predstavnik je Braco. Hrvatski iscjelitelj stasavao je uz srpskog proroka sunca Ivicu Prokića čije je djelovanje imalo korijene u Nostradamusu i slavenskog mitologiji. Ispočetka je Prokiću bilo dovoljno donositi cvijeće („kraj njegove ordinacije se nalazila cvjećarnica njegove žene“), a kasnije i zlato s obzirom na to kako se pomoću vezivao za sunce. Poslije Prokićeve smrti 1995. godine, „Braco se morao rebrandirati“ te je za njega najjednostavnije bilo da ušuti. S obzirom na publicitet, Grgić ističe kako mu se divi, „kao i svim tim luđacima.“

Čini nam se da je to savršena misao za završiti drugu sezonu. Treća? Koliko nezgodnih mjesta može grad podnijeti?