Stripovi o životinjama koje progovaraju o onome o čemu se ljudi ne usude

Tema ovogodišnje Noći knjige su životinje u knjigama. Brojne su priče o životinjama, a posebno su značajne knjige poput Životinjske farme Georgea Orwella i Preobražaj Franza Kafke, koje koristeći alegoriju životinja, u obliku bajke predstavljaju ljudske osobine i društveni kontekst. 

Za naš današnji izbor preporuka odabrali smo isključivo stripove s glavnim junacima životinjama, no također u sličnoj maniri. Likovi životinja u ovim stripovima su različito karakterizirani, pojedini tek koketiraju s ljudskim osobinama u povremenim naznakama, dok drugi gotovo u potpunosti preuzimaju ljudske karakteristike. Svaka od navedenih donosi dublju priču o društvu te služe za promišljanje ali i zabavu, zbog izvrsno pisanih dijaloga i/ili prekrasnih ilustracija.

Počnimo s pričom koja odaje počast Orwellovoj Životinjskoj farmi: strip Životinjski dvorac autora Xaviera Dorisona i ilustratora Felixa Delepa.  Već u uvodnoj riječi autor se osvrće na Orwella riječima da Životinjska farma najbolje oslikava najveću tragediju svoga doba: gušenje demokratskih ideala od strane okrutnih diktatora. 

U Životinjskom dvorcu umjesto farme, radnja se odvija u dvorcu koji su napustili ljudi, a zauzele životinje te stvorile vlastiti ustroj i diktaturu. Glavni lik je mačka Miss B, koja ostavši bez supruga, sama s mačićima, preuzima težak posao vuče paketa, koji bi više odgovarao kakvoj mazgi, a ne mački. Dvorac vodi Bik, a red održava vojska krvoločnih pasa. Životinje žive pod diktaturom, redovito plaćajući danak. Hoće li doći do pobune i postoji li ikakva šansa za slobodom? Priča  je bezvremenska i univerzalna, a oslikava društvo u kojem se demokratski ideali guše od strane okrutnih diktatora.  

Radnja podsjeća na poznate citate Georgea Orwella: 

Sve životinje su ravnopravne, no neke životinje su ravnopravnije od drugih. 

Cilj svake šale nije uvreda ljudskom biću, već služi kao podsjetnik da je ljudsko biće već degradirano. 

Pitanje slobode tematizira se u stripu Bagdadski čopor, autora Briana K. Vaughana i ilustratora Felixa Delepa. Priča je inspirirana istinitim događajem. U travnju 2003, čopor lavova pobjegao je iz bagdadskog zoološkog vrta prilikom američkog bombardiranja, te su izgubljeni i gladni lutali razorenim ulicama u potrazi za hranom. Naposljetku su ih ustrijelili i ubili američki vojnici.  Autor već na početku obraćanja čitateljima u prilogu Misija objašnjava vlastitu želju da postavi pitanja o američkom ratu s Irakom, te univerzalna pitanja o slobodi. Koji je pravi smisao oslobođenja? Može li se sloboda dati nekoj zemlji ili se sloboda stječe samoodređenjem? Je li bolje umrijeti kao slobodan čovjek ili živjeti kao rob? Franz Kafka je u knjizi Proces pisao: Često je bolje biti u lancima nego biti na slobodi. Biste li se složili s time ili ne?

Ova problematika dolazi do izražaja u priči pisanoj iz perspektive lavova, a karakterizacija istih nalikuje na Životinjsku farmu.  Prepričavanje ljudske priče koja bi većini bila pre apstraktna kroz prizmu životinjskih likova i simpatiju čitatelja prema njima postaje konkretna. Zapravo i sam autor kaže da mu nije želja moralizirati, već ispričati dirljivu priču o obitelji koja se pokušava držati zajedno dok se svijet oko njih raspada. Originalni naslov je Pride of Baghdad. Zanimljiv je i tekst na kraju stripa u kojem se spominje Životinjska farma, nacrti i nastajanje stripa. 

Nastavljamo u istom tonu preporuka stripova u kojemu životinje progovaraju o pitanjima o kojima nas je često strah javno govoriti, političkim pitanjima, o diktaturi, agresiji, slobodi, ali jednako tako su opasna i pitanja o vjeri. U svim ovim situacijama, životinje su te koje dobivaju glas i govore i čine ono što se rijetki usude.

U stripu Rabinov mačak  autora i ilustratora Joanna Sfara događa se upravo doslovno to - rabinov ljubimac, mačak pojede papigu i odjednom dobije dar govora. Ipak, rasprave u koje ulazi s rabinom su vrlo zabavne i humoristične, u isti mah toliko pametne da je užitak za čitanje, s puno mudrosti u malo riječi. 

Fenomenalni i misaono provokativni dijalozi o vjeri, etici, židovstvu, bogu, životu, smrtu, svjesnosti, seksualnosti, odanosti, odnosu prema ženama, zapadnjačkoj logici. Britka filozofska rasprava s elementima humora, pametnim doskočicama. Najzabavniji dijalog o ozbiljnim temama koji sam čitala, još bolji jer je u stripu. 

Neki od zanimljivih citata iz navedenog stripa: Ne volim previše mladiće. Posebno kad su jako zagrijani za religiju. Njome manipuliraju kao instrumentom moći.

Kaže da mora poštovati moju slobodnu volju. Također kaže da moja volja završava ondje gdje počinje tuđa.

Mijau! Mijau! Mijau! Ne govorim više, mijaučem, ponašam se kao da sam još uvijek obična mačka. Kaže mi da prestanem s time, da se vidi da glumim. Kaže mi da se u rajski vrt više ne može vratiti, jednom kad ga se napusti.

Kompleksan odnos čovjeka i životinje u surovim planinama prikazan je u stripu Vuk autora Jeana-Marca Rochettea.  Pisan u hemingvejskom stilu, o vječitoj opreci između čovjeka i divlje zvijeri, borbi za opstanak, za teritorij. Gaspard, pastir tužan i bijesan zbog smrti sina, a potom i psa i pada ovaca s litice, svoju ogorčenost usmjeruje prema vukovima. Mrziti vuka predstavlja mu rješenje, jer mužjake naše kulture uče da tugu pretvore u gnjev, kako se ne bi doimali slabima.  

Ipak, svojevrsno razumijevanje s divljim zvijerima očituje se u momentu kada Gaspard dijeli iznutrice divokoze koju su zajedno lovili, s orlom. Zahvalnost prema onome što mu planina daje drugačije je od onog koje Indijanci pokazuju ulovljenoj životinji, ona je tiha i prešutna, no predosjećamo ju u miru svakodnevnih praksi suživota s divljinom. Možemo se podsjetiti poznatog citata Ernesta Hemingwaya: Čovjek može biti uništen, ali nipošto poražen.

Iako veoma realistična, sam kraj pretvara priču u basnu. Nećemo odati završetak, no svakako je zanimljiv, kao i sama premisa o suživotu divlje zvijeri i čovjeka. 

Svakako pročitajte i odličan tekst na kraju stripa, a preporučamo i još jedan naslov istog autora: Posljednja kraljica.  Autora i dalje fascinira odnos čovjeka i divlje zvijeri.  Ovaj put radi se o invalidu prvog svjetskog rata Edouardu Rouxu, unakaženog lica koji utočište pronalazi u ateljeu animalističke kiparice Jeanne Sauvage. 

Ona mu daje novo lice, kakvo je odabrao - poput Herakla, a između njih se rodi ljubav. Pratimo i priču o medvjedici, te odnos između Rouxa i medvjedice, dvoje odbačenih, osuđenih na smrt. Ima li mjesta za suosjećanje? Autor objedinjuje ekologiju, feminizam, ljubav i povijest.

Zadnja preporuka, veoma zanimljivo napravljen strip - potpuno bez teksta ali s izuzetno moćnim i dinamičnim slikama: Love. Crtež potpisuje Bertolucci, a scenarij Brremaud. Sastoji se od četiri albuma: Tigar, Lisica, Lav i Dinosauri, a na kraju nudi i galeriju crteža. 

Izuzetno napeta radnja iako je bez ijedne riječi, takozvane nijeme ili gluhe table, odnosno slikovna sekvencija. To je i dalje strip, iako nije po klasičnoj definiciji zajedništva teksta i slike. Zanimljivo je što zaista ne nedostaje tekst, što potvrđuje briljantno umijeće i scenografa i ilustratora. Rijetki su ovakvi stripovi, a ovaj bismo istaknuli posebno i zbog ilustracije i scenarija. Sve je rečeno, iako ništa nije rečeno - prikazana je ljubav, agresija, vrlo je emotivno nabijen crtež. Pitamo se, ima li u životinjskom svijetu ljubavi i mržnje? Ili je sve samo puko preživljavanje? 

Priča prati likove bez favoriziranja, životinja je lovac, ali uskoro postaje i lovina - baš kako u stvarnom životu i jest. Ipak, u određenim momentima, autori definitivno dodaju dozu ljudskosti, ili onoga što mi ljudi smatramo ljudskošću, a što je možda i osobina životinja (što ne znamo jer nam one ne mogu reći) - vezanost za obitelj, sjećanja na momente provedene s njima, ljubav prema bližnjima.

U svakom slučaju nećete pogriješiti ukoliko odaberete bilo koji od ovih izvrsnih stripova koje smo izdvojili kao idealne za ušuškati se pod dekicu, uz lampicu, negdje u zvjezdanoj Noći knjige.