Svijet po Marjane Satrapi: crtanje kao čin slobode

Prije nekoliko dana, iznenadno nas je napustila poznata francusko-iranska autorica, ilustratorica, redateljica te aktivistica, Marjane Satrapi, čiji je rad iz temelja promijenio međunarodnu percepciju Irana.  

Marjane Satrapi rođena je 1969. godine u iranskom gradu Rashtu, smještenom uz Kaspijsko more, a odrasla je u Teheranu, u obitelji vrlo aktivnoj u komunističkim i socijalističkim pokretima u Iranu. Već kao dijete, bila je svjedokinjom opresije nad ljudskim pravima i pravima žena, posljedica tadašnje iranske politike, pada šaha, rane vladavine Ruhollaha Khomeinija te prve godine rata između Irana i Iraka.

Zbog straha za njezinu sigurnost i želje da joj omoguće slobodnije obrazovanje, roditelji su je sa samo 14 godina poslali samu u Europu, u Beč. Nakon četiri godine provedene u Austriji, tijekom kojih je iskusila beskućništvo i tešku bolest, vratila se u Teheran gdje je studirala vizualne komunikacije na teheranskom Islamic Azad University. Kada je imala 21 godinu, Satrapi se udala za veterana iransko-iračkog rata, od kojeg se razvela nakon tri godine. Nakon razvoda preselila se u Strasbourg u Francuskoj kako bi studirala na Haute école des arts du Rhin (HEAR). Do kraja svoga života živjela je u Parizu.

Satrapi je preminula u lipnju 2026. godine, u 56. godini života, kako su njezini bližnji naveli, od tuge nakon gubitka supruga, švedskog producenta Mattiasa Ripe. Za sobom je ostavila brojna značajna djela, a njezine stripove, koje možete pronaći na našim policama, donosimo u nastavku.

Perzepolis: Priča o jednom djetinjstvu

Perzepolis je autobiografski grafički roman i njezino najpoznatije djelo, prodano u milijunima primjeraka, koje je postalo međunarodni fenomen. Iz perspektive buntovne djevojčice Marji, Satrapi prati pad šahovog režima, uspostavu Islamske Republike i strahote iransko-iračkog rata . Djelo nije samo povijesni zapis, već dirljiva priča o odrastanju koja zapadnim čitateljima približava ljudskost iranskog naroda. Autorica je kroz jezično jednostavne, ali zato misaono zahtjevne dijaloge, kroz prizmu vlastite realne i duhovne povijesti, ispričala ne samo priču o sebi već i noviju povijest Irana. Minimalizam njezina likovnog izričaja, koji se očituje u gotovo dječjem, monokromatskom crtežu, na rijetko sugestivan način oblikuje ovu autobiografsku priču. Satrapi je kasnije su-režirala i animiranu filmsku adaptaciju koja je osvojila nagradu žirija u Cannesu i bila nominirana za Oscara čime je postala prva žena s nominacijom u toj kategoriji.

Piletina sa šljivama

Piletina sa šljivama još je jedan grafički roman temeljen na stvarnome životu autorice i osobama iz njezine neposredne blizine. Smješten u Teheran 1958. godine, prati priču o Aliju Nasseru kanu, autoričinu ujaku, jednom od najslavnijih iranskih svirača tara. Kada mu u jednoj od bezbrojnih svađa žena razbije njegov obožavani instrument, Ali Naser kan očajnički pokušava pronaći novi tar koji će mu vratiti užitak sviranja i želju za životom. Međutim, njegovi su pokušaji uzaludni i on odlučuje umrijeti. Narednih osam dana, čekajući da mu Azriel, anđeo smrti, pokuca na vrata, Ali Naser kan kontemplira o svojoj tužnoj egzistenciji i prošlosti te nas postupno vodi kroz svoju priču. U ulozi oca, muža, brata, glazbenika, ali i velikog egoista slomljena srca, otkriva nam tajnu svoga glazbenog umijeća.

Vezenje

Tematski i formom uz bok Perzepolisu, Marjane Satrapi svojim grafičkim romanom Vezenje ujedinjuje ženske glasove različitih generacija iranskih žena. Nakon obilnog ručka, muškarci bi se povukli na odmor, a žene bi u kući obitelji mlade Marjane oprale suđe te se uz čaj pripremljen u samovaru prepustile ženskim razgovorima. Dok poslijepodne odmiče, ove Iranke otkrivaju nam svoja razmišljanja o braku, muškarcima i seksu. Prisjećaju se tragikomičnih epizoda o hinjenoj nevinosti i dogovorenim brakovima, uspoređuju iranske i europske ljubavnike, ističu prednosti koje ljubavnica uživa u odnosu na zakonitu suprugu, ismijavaju i hvale plastičnu kirurgiju i nabrajaju sve što su neke žene spremne učiniti kako bi našle idealnog muškarca ili očuvale privid bračne sreće. Upravo ovi razgovori, dijelom ispovijesti, a dobrim dijelom i tračevi, pomažu im da se lakše nose sa svakodnevicom. Njihove su priče ponekad smiješne i nevjerojatne, a ponekad dirljive i strašne, i ono najvažnije - nimalo se ne razlikuju od razgovora žena iz drugih dijelova svijeta čime nas autorica vješto podsjeća koliko zapravo svi nalikujemo jedni drugima.

Žena život sloboda

Teheran, rujan, 2022. godine. Iransku studenticu Mahsu Amini uhitila je policija za moral. Njezin prijestup bila je nepropisno namještena marama, čije je nošenje propisala Islamska Republika. U policijskoj stanici su je toliko tukli da je morala biti prebačena u bolnicu, u kojoj je kasnije pala u komu i umrla. Sudbina te mlade žene započela je proteste nezapamćenih razmjera, koji su se proširili na celu zemlju. Kako bi obilježila godišnjicu tog nemilog događaja, Marjane Satrapi je okupila najbolje znalce i stručnjake iranske povijesti i kulture, crtače i ilustratore iz Europe, Amerike i Irana. Zajedničkim snagama i talentom, oni nam u ovoj knjizi svojim pripovjedačkim i likovnim umijećem prikazuju sve ono što zbog cenzure nije moglo biti fotografirano ni snimljeno. Ovaj grafički roman analizira prosvjedni pokret nastao nakon smrti Mahse Amini 2022. godine i šalje snažnu poruku solidarnosti iranskom narodu, poručujući im da nisu sami u svojoj borbi.

Marjane Satrapi ostavila je neizbrisiv trag pretvarajući svoje iransko djetinjstvo i osobnu traumu u univerzalnu priču o ljudskom dostojanstvu, otporu i nadi. Njezina nedavna smrt označila je odlazak jedne od najvažnijih umjetnica našeg doba, no njezino nasljeđe nastavlja živjeti kroz djela koja su postala nezaobilazni dio svjetske književne baštine. Koristeći medij stripa, uspjela je približiti iranski narod zapadnim čitateljima, rušeći duboko ukorijenjene predrasude i podsjećajući nas da smo, bez obzira na granice, svi samo ljudi.

Do samog kraja, ostala je nepokolebljiva u svojim uvjerenjima, što je potvrdila i javnim odbijanjem najvišeg francuskog državnog priznanja, Legije časti, 2025. godine, čime je još jednom upozorila na važnost integriteta naspram političkog licemjerja. Njezina djela na policama Gradske knjižnice Rijeka nisu samo povijesni zapisi jednog naroda, već trajni poziv na empatiju i razumijevanje, poručujući svakom čitatelju da je potraga za slobodom vječna i zajednička bitka svakoga od nas.