Životinje između korica: od klasika do suvremenih naslova

Od davnina, čovjek svoj život dijeli sa životinjama. Od malih insekata pa sve do divovskih slonova, sve one imaju svoju važnu ulogu u ekosustavu. Vratimo li se u povijest, prije nego što su mnogi znanstveni razlozi u potpunosti shvaćeni, ljudi su imali posebne odnose s određenim vrstama životinja. Ovo nije ograničeno samo na vrste koje smo pripitomili, poput pasa, mačaka i konja, već se proteže i na divlje životinje, koje su mnogi ljudi poštovali i divili im se. Stoga nije čudno što upravo životinje imaju velik utjecaj na kulturu, pa tako i na književnost.

Primjerice, u starom Egiptu, božanstvo Sekhmet je prikazano kao lavica ili s lavljom glavom. Povezivali su je sa suncem i rijekom Nil, a utjelovila ju je poznata sfinga, koja se smatrala zaštitnicom faraona. Još jedna životinja koja iza sebe nosi bogatu simboliku je i sova za koju je uobičajena asocijacija mudrost, a koja datira još iz antičke Grčke, kada je sova bila simbol Atene, božice mudrosti. Takvih primjera ima toliko da sigurno svi ne bi stali u ovaj tekst, a poveznice sa životinjskim svijetom nalazimo i u našemu jeziku pa ste sigurno čuli za frazeme poput bijesan kao bik, lukav kao lisica, marljiv kao mrav i slično.

U književnosti, životinje također postaju simboli različitih ideologija ili ideja te moralnih vrijednosti. Osim toga, one su likovi, nerijetko i glavni junaci, pokretači radnje, kako u dječjim slikovnicama, tako i u romanima za odrasle.

Jedno od prvih djela koje nam padne napamet kada spomenemo životinje u književnosti te njihov simbolizam je, bez sumnje, Kafkin Preobražaj i lik Gregora Samse. Simbolika je tu duboka i ima više slojeva. Prije svega, tu je Gregorova otuđenost i nezadovoljstvo s društvom u kojemu živi i koje ga iskorištava zbog čega se osjeća poput običnog kukca u kojega se naposljetku i pretvara. Možemo uočiti i onu drugu stranu, a to je odnos društva prema pojedincu koji se smatra beskorisnim te se odbacuje poput obične smetnje.

Kada smo već spomenuli Kafku, spomenut ćemo i Murakamija, odnosno njegovo djelo Kafka na žalu. U njemu pak jedan od likova, Nakata, ima sposobnost komunikacije s mačkama. Mačke koje govore daju čitatelju uvid u radnju djela, a njihovi razgovori naglašavaju nevjerojatnu sličnost između mačaka i ljudskih želja i potreba.

Uzimajući u obzir spomenuta djela, mogli bismo zaključiti kako većina životinja u književnosti djeluje tako da potiču ljudsku fascinaciju paradoksalnim istovremenim sličnostima i razlikama između ljudi i životinja. Upravo je to ono što doprinosi tome da životinje budu odlični likovi u romanima koji potiču objektivno razmišljanje o ljudskim brigama, potrebama, željama ili odlukama.

Je li to zaista tako, uvjerite se sami. U nastavku vam donosimo naše preporuke. Našlo se tu nekih lektira, klasika te suvremenih romana - ponešto za svakoga. Uživajte!

Prvi roman koji nam je došao pod ruku (Dijelom i zbog velike, simpatične hobotnice na naslovnici) je roman Neobično pametna stvorenja autorice Shelby Van pelt, u prijevodu Mirne Čubranić. Tova Sullivan glavna je junakinja ovoga romana, s vrlo tragičnom pričom. Prije 30 godina, pod neobičnim okolnostima nestao je njezin osamnaestogodišnji sin Erik, a kada joj od teške bolesti umre i muž, odlučuje se zaposliti u obližnjem akvariju.

Čišćenje akvarija u kasnim satima, u društvu isključivo stvorenja koja se tiho kreću u bazenima, pomažu joj nositi se s tugom i samoćom.  

Glavna atrakcija akvarija je divovska pacifička hobotnica imena Marcellus, koja iz svog bazena promatra ljude. On je mnogo pametniji no što biste očekivali, a ono što je posebno zanimljivo jest da upravo Marcellus preuzima ulogu jednog od pripovjedača i s čitateljem dijeli svoje pronicljive i pomalo duhovite observacije ljudi koji posjećuju akvarij, kao i same Tove. Međutim, njegova je uloga u ovome djelu i razvoju radnje puno veća od povremenih duhovitih konstatacija, a o kakvoj se ulozi točno radi, pustit ćemo da otkrijete sami.

Ubrzo se između Tove i Marcellusa rađa nevjerojatno i neobično prijateljstvo koje će dovesti do neočekivanih preokreta, pomoći Tovi da dođe do odgovora koje je dugo tražila, a Marcellusu da se lakše nosi sa životom u zatočeništvu.

Ovo je jedna tužna, no istovremeno feel-good priča s likovima koji će vam se sigurno svidjeti i s kojima ćete se sigurno moći poistovjetiti (Da, čak i s jednom pacifičkom hobotnicom!)

Iz morskih dubina, zaputili smo se u visine. Bachov Galeb Jonathan Livingston (prijevod: Diana Pavičić-Haniš) priča je o jednoj neobičnoj ptici kojoj, za razliku od ostatka svoga jata, nije dovoljno samo preživljavati. Ne, Jonathan voli letjeti, želi živjeti u letu i usavršiti tehniku leta. Kao i svaki početnik, spektakularno griješi, ali to ga ne sprječava da se nastavi truditi kako bi postao pravi majstor.

Međutim, ovo djelo je puno više od priče o životu jednog ambicioznog galeba - to je alegorijska pripovijetka o čovjeku i čovjekovu životu, ispričana iz perspektive galeba, vjerojatno zbog toga što baš ptice najčešće povezujemo sa slobodom, a Jonathan je upravo to: utjelovljenje slobode koju možemo postići jedino radom i prihvaćanjem sebe onakvima kakvi jesmo. Pisana je vrlo jednostavno i čitko, no istovremeno otvara brojna teška i važna egzistencijalna pitanja poput onih o smislu života, perfekcionizmu, osjećaju dužnosti prema zajednici, društveno nametnutim pravilima, upornosti, radu i vjeri…

Također, tu je i odnos grupe i pojedinca, kao i često nerazumijevanje na koje nailaze oni pojedinci koji su po nečemu različiti ili se zbog nečega izdvoje.

Vjerojatno već znate da se radi o lektiri, i to za osnovnu školu, no ovo se djelo savršeno uklapa u našu današnju temu uoči Noći knjige. (A i autorica se htjela malo prisjetiti naslova iz djetinjstva). Ipak, rekli bismo da se radi o pripovijetci koja je zaista prilagođena svakome uzrastu i koja zaslužuje da ju pročitate još jednom.  

Zadržimo se još malo na klasicima - priča o životinjama u književnosti jednostavno ne može proći bez Životinjske farme Georgea Orwella (Prijevod: Lada Furlan Zaborac) koja još k tome ove godine slavi 80 godina od objavljivanja.  

Prije svega, važno je razumjeti kontekst djela - radi se o satiričnoj alegoriji napisanoj 1944. godine koja kritizira Oktobarsku revoluciju u Rusiji, Staljina te njegov totalitaristički režim i izvrtanje revolucionarnih ideja. Radnja djela se odvija na engleskoj farmi kojom, nakon pobune i svrgavanja ljudskog gospodara, vladaju životinje i uspostavljaju društvo na principima animalizma.

Životinje kao glavni likovi ovog djela utjelovljuju različite tipove ljudi i njihove karakterne osobine pa tako svinje prikazuju one pohlepne i željne moći, dok ovce najbolje utjelovljuju apsolutnu poslušnost i manjak kritičkog mišljenja. Tu je i lik magarca Benjamina koji predstavlja cinizam i skepticizam koje Orwell smatra neophodnima za suprotstavljanje totalitarizmu. Također, djelo vrlo jasno oslikava različite propagandne taktike; upotrebu zastrašivanja i nasilja, manipulaciju, kontrolu informacija, iskorištavanje neznanja i manjka pismenosti, a sve to pažljivo zapakirano u naizgled jednostavan svijet životinja.

Bez obzira na svoj povijesni kontekst, knjiga je vrlo popularna te relevantna i danas budući da u mnogočemu oslikava funkcioniranje suvremenog društva, ali i probleme koji nažalost i danas postoje. Također, šalje poruku o važnosti samostalnog promišljanja, kritičkog analiziranja stanja stvari te služi kao upozorenje o opasnostima izvrgavanja ideala i autoritarnog sistema.

Tako malo stranica, a toliko toga rečeno! Bez sumnje se radi o naslovu vrijednom čitanja.

I za kraj, još jedan suvremeni roman. Putni zapisi jednog mačka autorice Hiro Arikawe (Prijevod: Mirna Potkovac-Endrighetti) je topla, emotivna i introspektivna priča o prijateljstvu, ljubavi i gubitku, ispričana iz perspektive mačka po imenu Nana, koji putuje sa svojim vlasnikom Satoruom krajolicima Japana. Njihov cilj je pronaći novi dom za Nanu, ali razlozi za to ostaju nejasni sve do samog kraja.

Kroz njihove susrete sa starim prijateljima i kratke prikaze Satoruovog života, polako se otkriva slojevita i nježna priča o ljudskoj povezanosti, prolaznosti i snazi nenametljive ljubavi između čovjeka i životinje. Ono što ovome romanu daje poseban šarm je pripovijedanje iz perspektive mačka. Nana je odan, inteligentan i pomalo sarkastičan narator, a njegove dosjetke često sa sobom nose dozu humora, ali i vrlo suptilnu mudrost.

Arikawin stil je jednostavan, čak djeluje vrlo simplistički, no istovremeno je emotivno bogat. Ne koristi velike riječi i dugačke rečenice, ali izaziva snažne emocije. Radnja započinje dosta sporo, međutim vrlo će vas brzo uvući postepenim građenjem narativne napetosti i odvesti vas k snažnoj završnici koja ostaje dugo u sjećanju.

Sve u svemu, Putni zapisi jednog mačka je knjiga koja s mnogo topline govori o onome što nas čini ljudima – briga, povezanost, gubitak i nada. To je roman koji će posebno dotaknuti ljubitelje životinja (pogotovo ljubitelje i vlasnike mačaka), ali i sve koji vole priče o iskrenim, neizgovorenim emocijama. Knjiga je i tužna i utješna u isto vrijeme pa se pripremite na jedan širok spektar emocija koje će vas obuzeti, odlučite li se pročitati ovaj naslov.

Bilo da vas više privlače pronicljive mačke, znatiželjne hobotnice, tvrdoglave svinje ili galebovi sa stavom, ove priče dokazuju da književni svijet životinja može biti jednako bogat, duhovit i dirljiv kao i ljudski. Uživajte u čitanju – i neka vas svaka stranica odvede u novu avanturu!