Književna rezidencija Kamov 2025.: U Rijeci će stvarati Tomica Šćavina, Lara Mitraković i Bojan Dmitrović Krištofić

Javni poziv koji je Gradska knjižnica Rijeka u veljači 2025. raspisala za tri dvotjedne književne rezidencije "Kamov", a koje će se u tri termina održati u Rijeci, polučio je velik odaziv autora koji su poželjeli u Rijeci tijekom listopada i studenog 2025. odlučili pronaći nadahnuće i mir za pisanje.

Čak trideset prijavljenih autora s potpunom dokumentacijom svojim bogatim biografijama i dojmljivim bibliografijama nimalo nisu olakšali izbor programsko-projektnom timu Gradske knjižnice Rijeka koji je pri izboru u obzir uzeo nekoliko parametara, kao i želje samih autora koji su se u prijavnici izjasnili o preferiranom terminu gostovanja u Rijeci. 

Uz fokus na ovogodišnju temu anksioznosti i psihološke sna koji je očekivan u radu, pri izboru se htjela postići i raznolikost autora kroz njihove različite kreativne i stručne interese. Usmjerenost prema temama osobne i društvene anksioznosti – zašto je danas toliko česta tema osjećaj psihološke kriznosti, samopomoć i književnost, usmjerenost mladih na pitanja psihološkog zdravlja i porast broja problema, osjećaj krize smisla (....), očekuje se da bude kvalitetno artikulirana u radovima rezidenata. 

Naravno, uz književne i stvaralačke kriterije važni kriteriji bili su i činjenica koliko često su autori već boravili pred riječkom publikom, procjena sveukupne zanimljivosti i relevantnosti rada te procjena presudnosti koju rezidencijski boravak može imati za njihov rad.

Za rezidente Gradske knjižnice Rijeka u rodnom gradu Janka Polića Kamova 2025. godine izabrani su Tomica Šćavina, Lara Mitraković i Bojan Dmitrović Krištofić čime je postignut mozaik različitih estetika i pristupa stvaralaštvu.

Program se odvija uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH kroz program javnih potreba u kulturi.

Tomica Šćavina

Tomica Šćavina (1975.) diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezin prvi roman, Brod za Lajku, bio je u užem izboru za VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman, dok joj je drugi roman, Povratak genija, donio dvije nagrade: Sferu i Artefakt. Treći roman, Soba na dnu mora, također je ušao u uži izbor za VBZ-ovu nagradu.

Objavila je i dvije zbirke poezije, Ornamenti pada i Kuća od vjetra, kao i dvije knjige za djecu: Krotitelj oblaka i Legenda o ljubavi. Godine 2025. objavljen joj je četvrti roman, Prešućeni jezik.

Tomica je dugogodišnja suradnica Dramskog programa Hrvatskoga radija. Završila je jednogodišnju edukaciju Master School of Radio Features u organizaciji European Broadcasting Union te je autorica niza dokumentarnih radijskih drama.

Predavala je Psihologiju kreativnosti i Psihologiju likova na Sveučilištu Vern u Zagrebu. Boravila je na umjetničkim rezidencijama na Floridi, Rodosu, u Idahou, Alabami, Latviji, Finskoj i Norveškoj. Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Iz motivacijskog pisma: 

"Trenutačno se nalazim na početku rada na novom romanu koji se temelji na mojim vlastitim zapisima – bilješkama, dnevnicima i fragmentima koje pišem još od svojih dvadesetih godina. Danas, s nepunih 50 godina, želim se vratiti tim tekstovima i istražiti slojeve iskustava koje su obilježili unutarnji nemiri, samorefleksija, otkrića i širi društveni konteksti koji su se tijekom vremena mijenjali."

Lara Mitraković

Pjesnikinja i kulturna radnica, aktivna na hrvatskoj književnoj sceni. Objavljivala je u književnim časopisima kao što su Tema, Poezija i Artikulacije, zbornicima poput Hrvatske mlade lirike 2, Rukopisa 41 i Ekofeminizma: Između zelenih i ženskih studija, te na portalima Zarez, Kritična masa, Strane i Astronaut.ba. Njezine pjesme prevedene su na rumunjski, slovenski, slovački, grčki, češki, francuski i engleski jezik. Za Dan žena 2021. objavljena je u aktivističkoj audio-zbirci Bez zastoja i bez straha, koju su realizirali Platforma za reproduktivnu pravdu i platforma book&zvook.

Objavila je tri knjige: zbirku poezije Brojanje pogrešaka (Matica hrvatska Karlovac, 2016), koja je osvojila nagradu Grada Karlovca Zdravko Pucak, zatim zbornik Netko podvikne, djeca odrastu (Fraktura, 2018) u sklopu književne grupe 90+, te zbirku pjesama Dva puta za jug (Fraktura, 2019). Upravo dovršava rukopis zbirke poezije znam jednog dečka koji trči.

Sudjelovala je na književnim rezidencijama i festivalima, uključujući program Ulysses' Shelter (2019), gdje je boravila na Mljetu, u Ljubljani i Larissi. Nastupala je na Međunarodnom festivalu književnosti u Temišvaru (2018), Thessaloniki Book Fairu (2019), Slovenskom sajmu knjiga u Ljubljani (2019), Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu (2020), Panthessalian Poetry Festivalu (2023) u nekoliko gradova u Grčkoj te na događanjima poput Feminizam je za sve u Zagrebu (2020).

Trenutno radi kao stručna suradnica za kazališnu, književnu i likovnu kulturu u Hrvatskom saboru kulture. Prije toga, bila je koordinatorica programa u Udruzi Kulturtreger – Klub Booksa te asistentica glavnog urednika u izdavačkoj kući Fraktura . Radila je i kao asistentica u marketingu u Egmont Publishing Hrvatska.

Zajedno s Ivanom Dražić uredila je antologiju Queer Balkan (Kulturtreger, 2024.), a 2023. godine pokrenula je pjesničku tribinu Poetomat u klubu Booksa, fokusiranu na mlade autore koju i dalje vodi. Na proljeće 2025. pokreće čitateljski klub Ukleti klub zajedno s Helenom Smolčić. Također, povremeno piše tekstove za portale VoxFeminae, Bilten i Booksa.hr.

Iz motivacijskog pisma: 

"U svom radu istražujem kako se anksioznost očituje u prostoru i kako okoliš u kojem se nalazimo oblikuje naše unutarnje svjetove. Rijeka, kao grad luka, prijelaza i stalne promjene, čini mi se izuzetno poticajnim mjestom za razvoj mojih priča. U njezinim ulicama, na obali, u napuštenim industrijskim prostorima i dinamici njezinih stanovnika vidim potencijal za istraživanje novih slojeva anksioznosti – onih koji se ne tiču samo pojedinca, već i kolektivne nesigurnosti svojstvene vremenima tranzicije."

Bojan Dmitrović Krištofić

Bojan Dmitrović Krištofić (Zagreb, 1987.) je dizajner i pisac. Magistrirao je dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu 2012; a od 2022. polazi Doktorski studij povijesti umjetnosti, kulturne baštine i vizualne kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s temom umjetničkih događaja u javnom prostoru Novog Zagreba tijekom drugog poraća. Bio je dugogodišnji član uredništva Zareza, dvotjednika za kulturna i društvena pitanja, a likovne kritike, osvrte i prikaze je objavljivao u više medija za kulturu u Hrvatskoj i regiji. Danas redovito piše za tjednik Novosti, a povremeno za portal Kulturpunkt i emisiju Triptih na HR3. Bavi se i istraživačkim i kustoskim radom. Bio je stipendist javne zaklade Akademie Schloss Solitude u grupi za međunarodnu književnost 2018. Nagradu Postscriptum za književnost na društvenim mrežama primio je 2017., a nagrađeni rukopis objavljen je kao prva knjiga poezije Makroorganizmi (Jesenski&Turk, 2018./'19; Petikat, 2022/'23.). Knjiga Krajolik i kralježnica uslijedila je 2022./'23. (Biblioteka Poezije HDP-a). Danas radi za Srpsko narodno vijeće kao jedan od urednika u kulturi na audiovizualnom kanalu VIDA TV.

Objavio je i dva samizdata: U međuvremenu; u (sa Svenom Sorićem i Hrvojem Spudićem, 2017. i 2022.) i The Bicycle Chronicles (prijevod: Vinko Zgaga, 2018.). Od 2013. do 2015. redovito je surađivao s Hrvatskim dizajnerskim društvom, prvo kao asistent voditelja HDD galerije Marka Goluba, a zatim kao član organizacijskog tima Dana D, međunarodnog festivala dizajna. Od 2015. do 2017. bio je zaposlen u Superstudio Design Projects, gdje je suorganizirao i festival Design District Zagreb, za što je tim primio Veliku nagradu HDD-a 2016. Istaknuo se i kao dizajner naslovnica knjiga (Ciganin, ali najljepši Kristiana Novaka, Sotonski tango Lászla Krasznahorkaija, Pozdrav fanaticima Amosa Oza i druge). Bio je i suurednik emisije Radio Borba Mreže antifašistkinja Zagreba na Radiju Student i suurednik portala www.maz.hr. Bio je stalni suradnik Umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak kao voditelj Galerije AŽ od 2019. do 2023. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog dizajnerskog društva, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA) i Mreže antifašistkinja Zagreba.

Iz motivacijskog pisma: 

"Naslovna misao, prisutna kao stih i u jednoj pjesmi, rabi kao metafora za fenomen roditeljstva i to iz perspektive muškarca i očekivanja koja sam sebi zadaje od svoje uloge, a time i ograničenja koja svakako potiču osjećaje ne samo tjeskobe, nego ponajprije svojevrsne nedostatnosti i nedoraslosti misiji što se uvijek odvija s brigom u podsvijesti, i to ne samo kao osjećajem spram djeteta već i očevim permanentnim stanjem, kojim pak treba neprekidno ovladavati da bi se kao otac i ostvario. Naravno, promišljanje vlastite očinske uloge nužno vodi do želje za izgradnjom komunikacije s (mrtvim) ocem da bi se od njega opet učilo, a tu se (u mom, tj. njegovom slučaju, i o tome govori primarno drugi ciklus pjesama) kao nezaobilazno javlja njegovo hipijevsko kontrakulturno nasljeđe, koje je svojedobno preobrazilo i prostore gdje se moje roditeljstvo i život danas odvijaju (četvrti Trnje te Novi Zagreb Istok i Zapad u Zagrebu)."

Hvala svim prijavljenima, sretno izabranima i vidimo se na stvaranju u Rijeci!