"'Felidae'' Akifa Pirinçcija: bajka za odrasle, u slavu godišnjice

Subota 23. travnja.

U Stakleniku s ljubavlju izložena hrvatska i strana izdanja knjiga slavnog pisca za djecu Roalda Dahla /13. rujna navršio bi 100 godina!/čekaju na skorašnju prezentaciju javnosti.

Na današnji dan prisjećam(o) se i Williama Shakespearea, koji je, preselivši se na nebo 1616. g., svijetu na ponos ostavio svoj bogati opus.

''Marginalci'' danas proslavljaju svoju prvu godišnjicu postojanja. Ipak, nećemo se u našoj raspravi doticati ni Dahla, a ni barda svjetske drame. Raspravljat ćemo o jednom mračnom, brutalnom, pametnom, zabavnom i nadasve tužnom romanu.

Vani kiša neumoljivo pada.

Tijekom prvog, inicijalnog sastanka tada još neimenovanog, novog čitateljskog kluba kiša je padala k'o iz kabla. Gotovo identičan scenarij u režiji majke prirode doživjeli smo i na našem narednom susretu – raspravi o klasiku ''Gospodar muha'' Williama Goldinga. Prilikom putovanja družine u Južnu Karolinu u studenom prošle godine /''Tajnovit život pčela'' Sue Monk Kidd/, pogađate, kišilo je, uz popratnu oštrinu hladnog zraka.

Kiša je ''Marginalcima'' životna suputnica i najbolja prijateljica.

Između triju prijedloga moje malenkosti za travanj /''Felidae'' Akifa Pirinçcija, ''Ocean more'' Alessandra Baricca i ''Ljubavnik'' Marguerite Duras/, odabrali smo prvo navedenu knjigu. I odlučili pripomoći mačku Francisu u lovu na okrutnog serijskog ubojicu / neprijatelja njegova roda felidae. Mačje porodice koju dijelimo na panthere, acimonyxe, neofelise, lynxove i leoparde.

Pirinçcijevo poznavanje mačjeg roda jedan je od razloga zbog kojih bi trebalo pročitati ''Felidae''. Na kraju knjige nalaze se natuknice u kojima nam autor, osim velikog razumijevanja spomenutih kućnih ljubimaca, ujedno i pomaže razbiti stečene predrasude o mačkama /a svi ih imamo/.

''Felidae'' je po objavljivanju 1989. g. požnjeo neočekivani uspjeh, a izdavač romana ubrzo je morao štampati nove primjerke, nakon što je predviđenih 7000 primjeraka bilo rasprodano. Uspjeh Pirinçcija s ''Felidae'' neodoljivo me podsjeća na neočekivani bestseler Nirvane, sada već legendarni album ''Nevermind'', a koji se dvije godine poslije prodao u višemilijunskoj nakladi.

Veliki sam poklonik mačaka i što ih više promatram, moram priznati da me sve više fasciniraju. Držim se uvjerenja da je brinuti se za mačku ravno odgoju djece, i neovisno o urođenoj samostalnosti, ne bih volio imati ih za kućne ljubimce.

Pitanjem o ljubavi ili averziji prema mačkama započeo sam našu raspravu o ''Felidae''. Razmišljanja su tekla od obožavanja i sklonosti /Miriam, Mirta/, prema neutralnosti /Milan, Karmen/ i nevoljenju /Ivana, Sanja/ do urođene averzije /Diana/.

Mačak Francis doseljava se u napuštenu kuću sa svojim gospodarom Gustavom. Uskoro u vlastitom susjedstvu otkriva leševe svojih suplemenika, ubijenih na vrhuncu parenja. Uz pomoć neobičnog prijatelja Modrobradog, neustrašivi pripadnik felidae upušta se u istragu koja ga vodi do Proroka/Claudandusa/Pascala...

''Felidae'' je, najkraće rečeno, neobičan spoj Agathe Christie /Akif ubacuje asocijacije na Herculea Poirota i time ispisuje hommage legendarnoj autorici/, H. G. Wellsa /i to romana ''The Island of Dr. Moreau'', također ekraniziranog u više navrata/ i Jamesa Bonda /negativac ima osmišljeni pakosni plan kako zavladati svijetom/, do srži natopljen referencama na pop-kulturu, što se Milanu i nije baš svidjelo. Također, romanu je zamjerio već uhodanu formulu, po njemu već puno puta viđenu u filmovima i igrama.

Ivani je bila nejasna motivacija u postupcima likova. Primjerice, Francis u jednome trenutku kaže:

Uvjerenja sam da s Pascalovom smrću u Francisu nestaje sve ono mračno, negativno i bolesno, a što ga je cijelo vrijeme pratilo.

Pirinçcijev roman ipak nije bez mana. Svaki u potpunosti uspjeli kriminalistički roman u sebi sadržava konstantnu napetost i pogađanje tko je skrivio zločin. Kod Akifa na prelagan način otkrijemo tko je cat killer. Šteta što autor nije osmislio još poneki lik /i ostavio prerano ubijenu slijepu mačku Feliciju na životu/ i na takav način zakomplicirao završno rješenje. Tako ''Felidae'' ''nije tip knjige koji trebaš čitati dvaput'', kako je to dobro zaključila Mirta.

Ljudima se uglavnom svidio piščev pitki pripovjedački stil, kao i odnos prema mačkama, ali i Francisov sarkastični monolog /metoda obrane od nepoštenog svijeta, ujedno i odbijanje odrastanja/, a prilikom koga ne štedi ni svojeg vlasnika Gustava. Svome gazdi nalazi tisuću mana, no unatoč svemu, ne bi ga nikada iznevjerio /šteta što takvih dijelova nije bilo više, rekli bismo!/.

U pitanju je antinasilan roman. Svojevrsna bajka za odrasle. Knjiga kojom smo osvježili svoj katalog.

Proslavu smo začinili Karmeninom tortom, Ivaninim kolačima i Miriaminim muffinima. Bilo je i više nego ukusno.

A naše putovanje do druge godišnjice počinje s ''Ljubavi u doba kolere'' Gabriela Garcie Marqueza. Po prvi put čitamo bestseler koji je stekao reputaciju klasika.

Što je i više nego dobro.

OCJENE: Milan 3,0, Ivana 3,0, Mirta 4,5, Diana 3,0, Karmen 3,8, Miriam 4,6, Mateja 5,0, Lari 4,2.