Kulturni faul: “Age of Empires” u ogledalu iliti kako uspavati bebu
Nije tajna – naše djetinjstvo je dobro izvorište nečije (reciklirane) kreativnosti i zarade. Mi iznad tridesete godine života u “retronostalgičarskoj” industriji sve smo potentniji za energiju “devedesetih” i na njih vezane produkte “osamdesetih” – nitko to nije bolje pokazao kao Stranger Things, fenomen pažljivo građen na temelju naših navika i ljubavi.
South Park “Member Berries” ne prestaju djelovati. Traženje kreativnih uzora u prošlosti nije naravno nikakva novost – radili su to u petnaestostoljetnoj renesansi tražeći antiku, devetnaestostoljetnom romantizmu srednjovjekovnu gotiku… Ipak, tek je u posljednjih dvadesetak godina proživljeno djetinjstvo, nas još uvijek živih ljudi od krvi, mesa i uspomena (!), izvor traženja uzora za novu produkciju i to na temelju čistih nostalgičarskih emocija.
Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.
Nemojmo požuriti s negativnim zaključkom – nije to tako loše jer hiperprodukcija ionako sve prebrzo gazi, pa te stabilne točke ugodnog i proživljenog ostaju nekakva točka trajnosti.
Mama, probudi me u 6
U prodaji je tako i remasterizirana verzija računalne igre Age of Empires originalno napravljene i objavljene “daleke” 1997. godine. Daleke, u “gejmerskim” terminima, naravno. Generacijo, sjećaš se? Iste godine kada je filmski potonuo Titanic mi manje osjećajni smo se kopljima i mačevima “fajtali” s egipatskim plemenima. Bili smo gospodari civilizacije. Age of Empires su danas nostalgična zabava za tate prije spavanja nakon što ispričaju priču ili promijene pelene.
Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.
I dobro da je tako. Age of Empires je bila doista odlična igra koja je nadilazila nekakvo isprazno gubljenje vremena (iako kažu da je i dosada često dobra za najbolje kreativne radove). U mom digitalnom životu koji se počeo razvijati polako kao i gliste koje sam paralelno morao uzgajati za natjecanje iz biologije, bila je to prva igra instalirana na računalu. Doduše demo verzija s Hacker CD-a, nisam znao da je to samo mali uvid, a ne kompletna verzija. Bila je to negdje srijeda, a već u petak sam se budio u 6 sati, daleko prije kretanja u školu (obično u 7 i 30, pješke, tada nismo smatrali da u šetnji do škole prijete bande s noževima što je valjda razlog današnjih automobilskih gužvi u 10 minuta do 8 ispred škola) ne bi li se uživo u ulogu Grka ili Egipćana u onome što sam doživljavao kao realističnu simulaciju povijesti.
Nešto kasnije našla se je tu i igra Knights and Merchants, nikada toliko razglašena i popularna, ali meni još i draža. Još čujem gacanje onih seljaka po ubranom grožđu… Suština koja me valjda privlačila u obije priče je bila izgradnja, odnosno lanac u kojem si morao osigurati resurse, osnovnu bazu proizvodnje i života jedne zajednice. U takvim strategijama uvijek je bila poanta u gradnji, manje u bitkama iako ni one nisu bile loš začin. Bože moj, jednom imaš dvanaest, trinaest…
Dobar i za fakultet
To ljeto između sedmog i osmog razreda bilo je “najgejmersko” razdoblje u mom životu. Tada se napuštala tradicionalno popularna ulica, a dojučerašnji asfalt zamijenio je monitor. Na kiosku se kupovao Hacker u svojim najboljim danima. Ali svejedno ljeta su bivala i teška i dosadna. Netko bi otišao kod bake, netko s roditeljima, a treće je debelo ulovio pubertet, pa su padale prve cuge, cure i sl. Nije tajna da sam bio distanciran i pod utjecajem roditelja koji nisu puštali da sve ode ludom stihijom. Pokazalo se dobrom odlukom – vrlo bliski frend Kompa koji je tog ljeta prednjačio u tom odraslom ponašanju i nije se mogao strpljivo prepustiti Age of Empires čaroliji danas je pokojan nakon borbe s narkomanskim životom. Vrijeme uz igru je bilo doista lakše i ljepše. Više nisi trebao ni društvo na uobičajen način. Na prvoj stranici Gregovog dnevnika: Ljetna žega naš duhoviti prijatelj tvrdi da ne želi nigdje izaći jer se igra pred ekranom. Razumijem ga.
Age of Empires se kasnije provlačio kroz razne anegdote. Sjećam se i jednog ljeta kada smo se ozbiljno opraštali od uličnog odrastanja te krenuli u raspravu o odlasku na fakultete. Bio sam dosta čvrst u odluci da to bude povijest, a svih je iznenadilo kada je istu želju izrazio i Šube, drag frend, ali ne i vrhunski učenik Tehničke škole. “Pa šta”, rekao je Šube, “naučio sam baš puno uz Age of Empires”. Ajme kako smo se smijali, pa i danas kada sretnem neke iz tog razdoblja prisjetimo se baš tog trenutka. “Proći ću prijemni jer sam igrao Age of Empires”. Genijalno.
U ovih dvadeset godina od tih anegdotalnih trenutaka doista se svašta promijenilo. Iako sam zaposlen i imam obitelj, nekakvu ozbiljniju egzistenciju, za kupovinu poštenih videoigara i nešto novca, više nemam vremena. Kada smo bili djeca patili bi da si išta takvo možemo kupiti (ono skupljanje sitniša je stvarno trajalo cijelu vječnost i brže bi se potrošilo na kakav čips u onim uličnim dućanima kakvih je bilo na sve strane), a danas kada možemo nema smisla. Lijepo je bilo uranjati u svijet Grka i Egipćana u šest sati prije škole., a ne mogu zamisliti da to radim i danas prije posla. Nedostaje ta opuštenost. Zato lako i padamo na retronostalgiju iz uvoda.
“Trash” vlada
Svemu unatoč, volim jednim okom pratiti gaming i game development i ne sviđa mi se što to oko, unatoč visokoj dioptriji, vidi. Došlo je do velikog raslojavanja – puno i previše djece prepušteno je jeftino izrađenim, tupavim i doduše besplatnim online ili mobilnim igrama. Silni dvanaestogodišnjaci gube vrijeme jer nemaju igrati što drugo na prilično jeftinim online i mobilnim varijantama koje bi tobože trebali biti i nekakve “multiplayer” varijacije, a zapravo imaju običnu kasino kockarsku ovisničku logiku skupljanja bodova i pobjede. Ok, sada je tu i “začin” vrijeđanja kroz chatove i sl.
Strateško razmišljanje, naracija, uživanje u dobroj estetici (…) strano je tim uracima napravljenima za pozicioniranje Google oglasa ili kakvo dodatnu prodaju. No imaju jednu privlačnu karakteristiku – besplatne su i lakše ih je igrati i u školskoj informatičkoj učionici čija računala ne nadilaze previše moju mašinu koja je pokretala originalni Age of Empires 1997./1998. godine.
Jako puno dramatiziramo oko marende i loše dječje prehrane dok smo oko računalnog, mobilnog i konzolaškog igranja uglavnom prihvatili nekakvo općenito moraliziranje svodivo na pitanje boravka pred ekranom i nasilja. Tema je daleko sofisticiranija i potrebno ju je preseliti na teritorij razmišljanja o kriterijima i mogućnosti. Ne može si svatko priuštiti Nintendo Switch, originalan naslov za PC ili PlayStation, VR headset i odgovarajući stroj…. Može djelovati kao pretjerivanje, ali pitanje dostupnosti nekim videoigrama gotovo je jednako važno pitanju javne dostupnosti knjiga kroz narodne knjižnice. Uostalom siguran sam da se i negativne ovisnosti lakše razvijaju uz besplatan online otpad nego lijepo oblikovane narative. Age of Empires trunku teže stvara budale, a neke je usmjerio i prema fakultetu.
Ne znam da li bi Šube prošao baš prijemni (nikad na kraju nije išao), ali uz Age of Empires smo učili o nekom drugom vremenu, njegovim mitovima, iluzijama te najvažnije upravljanju resursima i strateškom razmišljanju.
I evo jedan neobičan kuriozitet za kraj. Kada smo prije više od pola godine dobili curicu, slijedile su besane noći i dani plakanja, a upravo u kritičnim prvim tjednima najbolje bi se smirivala uz prepoznatljiv “wooolooloo” zvuk svećenika iz Age of Empires. Čak sam i onako mahao rukom. Neprijateljska jedinica zvana Plač bila je u trenu začarana.
Igre često imaju dublji smisao nego što se čini na prvu.
Woolooolo i vama.
Iz Magazina

Sjaj i bijeda Hollywooda 1. dio: sjajne, ružne, lijepe, neugodne priče s crvenog tepiha

Biblijski apokrifi: priče iz sjene

Knjige petkom: "Mlijeko i med", "Diskretni šarm diplomacije", "Snježni leopard"...
Najave događanja

“It’s so easy…”, basics of Croatian language and getting to know Rijeka’s culture (in English)

Dani Trsata u Ogranku Trsat: Nena Pavelić i Kultura svima svugdje autorski inkluzivni susret prilagođen slijepoj i slabovidnoj djeci

Predstavljanje knjige "Plava mandarina" Arsena Toljanića

Predstavljanje knjige "Ne gubi fokus" Kristine Paj
Šarene jastučnice, kreativna radionica oslikavanja tekstila
Pretplati se!
Prijavite se za primanje "newslettera" Gradske knjižnice Rijeka i saznajte na vrijeme što se događa u našim odjelima i ograncima diljem grada, što se čita, komentira i preporučuje u Magazinu te koje nam se ideje vrte po glavi... I zapamtite - čitamo se na internetu, ali vidimo u knjižnici. :)
Vaša e-mail adresa neće biti otkrivena neovlaštenim trećim osobama i koristi se isključivo u svrhu informiranja.