"Nulta tolerancija i druge priče" Ratka Cvetnića: čitanje za međuprostore vremena

Štošta se provuče i pronalazi kao krivac za već otrcani problem “nečitanja” - opća nekultura i površni konzumeristički fokusi, siromaštvo budžeta za kupovinu knjigu jer ionako nam sve ode na malo vrhnje od 2 eura, dosadnjikava službena školska lektira, snaga ekrana i TikTok videa. Ipak, valjda jer zvuči banalno i nesnobovski malo tko ističe kako jednostavno nemamo vremena ili koncentracije u dnevnom životnom ritmu. Knjige kada su i nastale na papirusu bile su za one s vremenom, slobodom, dokolicom, a ne radnike. Suvremeni kolektivni poremećaj digitalnog ADHD-a tome previše ne pomaže.

U tom nezgodnom kontekstu svakako nam dobro dođu zbirke kratkih priča. Ne trebaju predugo uživljavanje, praćenje složenih niti radnje, razumijevanje složene karakterizacije likova… Kroz oči i glavu teku brzo, a ostavljaju trag kakav niti jedan video kratkiš ne može. Na autobusnoj stanici - jedna. Na marendi - druga. U WC-u - treća… Desetak stranica priče  si svatko u jednom danu može dozvoliti. Tako je pročitana i nova knjiga Ratka Cvetnića “Nulta tolerancija i druge priče” objavljena 2024. godine u izdanju Matice hrvatske.

Cvetnića sam kao autora upoznao čitajući Povijest Instituta sredinom 2010.-ih što mi je posebno nadopunjavalo interes za povijest, a potom uz još ranije objavljen Polusan što je pak bio medijski svijet kraja osamdesetih kojeg i inače smatram izrazito uzbudljivim. S Poviješću Instituta nekako se je u isto vrijeme srodnim pokazao Muzej revolucije Pavla Pavličića pa je to bila dobra čitateljska godina za takve interese. Rekao bi kako Cvetnić voli teme vezane uz motive razdoblja neposrednog jugoslavenskoj tranziciji, evoluciju i razmontiravanje tog društva iz zagrebačke građanske perspektive te to potvrđuje u većini svojih radova, a djelomično i u “Nultoj toleranciji i drugim pričama”

I u njoj ima zaglavljenih i obezglavljenih, razočaranih i uživljenih, prizora i likova iz autoru bliskog Turopolja (čitati Čez pole i vrvje)  , seksa i teologije, likova zbunjenih pred kaotičnim svijetom i likova koji ga shvaćaju i previše, nesretno našamaranih žene i atmosfere prepoznatljive tranzicije socijalizma i neovisne Hrvatske.

Tri su mi u tim međuprostorima čitanja i borbe s vremenom ispale posebno drage: “Langošice”, “Zlatno doba porna” i “Ispod površine”. “Uz internet je naučio da ljudi vole vijesti koje ih nerviraju.” dobra je rečenica koju kao urednici volimo i možemo staviti iznad računala. Najbolje priče su one koje imaju svojevrsni zaokret u posljednjim odlomcima, gotovo poput onih u kratkišima Philippa Dicka, samo nisu znanstvena-fantastika. Pismo i gaćice u “Langošicama”, uffff.

Svaka preporuka za istraživanje Cvetnićevog opusa, posebno onima koji vole suptilan osjećaj svakodnevice, naše nedavne povijesti, jasno pripovijedanje i nenakićene rečenice. 

Istražite knjige Ratka Cvetnića i dostupnost na policama u našem katalogu ovdje.