"Randevu s Ramom" Arthur C. Clarkea: što kada na brodu ne nađemo vanzemaljce?

Što znače nakon što su nam estetski radari otupjeli uz 4D kina, CGI, napucane kućne LCD-ove, još je i teže s obzirom da je SF estetika i tematika jedan od temelja blockbusterske filmske kulture. Po rukama vrtim stare brojeve jugoslavenske Galaksije usmjerene popularizaciji znanosti i još starijeg Kosmoplova s kraja šezdesetih godina potpuno usmjerenog euforiji svemirskih istraživanja... Teško se je oteti dojmu kako je taj koktel SF-a, realnih tehnoloških dostignuća i avanturizma, u ovom hyper ambijentu kao osjećaj teško oživjeti. Mislim, danas nam o Marsu priča Musk s motornom pilom dok paralelno reže sredstva za istraživanja... 

Arthur C. Clarke još uvijek je sam i bez pomagala smišljao svoje rečenice, svoju maštu i svoju sliku svemira. A on ga je zanimao na niz načina - kao prostor istraživanja, naseljavanja i putovanja.

"Randevu s Ramom" u svim biografijama autora bit će opisan kao klasik znanstvene-fantastike iz 1973. godine. Bilo je vrijeme kada se je SF ideja o brzom naseljavanju planeta, eksploataciji i još daljim bezbrižnim putovanjima galaksijom u samoj realnosti dosta brzo ispuhivala nakon prvog slijetanja na Mjesec i vrlo jasnih uvida da ni do Marsa nećemo moći tako brzo kako smo zamislili. Clarke je zapravo suvremenik tog pražnjenja beskrajnog poslijeratnog optimizma pa i same transformacije SF-a. Od vrlo naivne literature, sa zgodnim misaonim eksperimentima ili pak isključivim naglaskom na avanturu, rađao se žanr filozofske, epistemološke, metafizičke snage, snažne priče, likova, dilema i misaonosti. 

Uz "Randevu s Ramom" osjećaj misaonosti možemo najviše poistovjetiti s atmosferom teksta. Otkriven je cilindrični objekt velikih dimenzija koji putuje Sunčevim sustavom. Postaje očito kako je riječ o umjetnom objektu te nakon što astronauti otvaraju njegova vrata očekujete sigurno neku gadnu ruku iza vrata.... Ali ne. Ne događa se zapravo ništa. Pred njima je samo praznina u čiju tamu istraživači korak po korak tek moraju ući. Rama je možda ostatak, pošiljka, grobnica ili boca bačena u svemirsko more neke davne civilizacije... Clarke nepostojanja samih Ramanaca na cilindru vješto gradi atmosferu iščekivanja i poticanja razmišljanja o tome što uopće znači život i ostatak neke civilizacije. 

Kako klasicima i doliči prijevoda i izdanja na hrvatski je nekoliko. Ovaj koji sam ja čitao je izdanje Egmonta iz 2022. godine, a prijevod je napravio Damir Mikuličić. Postoje i nastavci knjige koje Clarke nije pisao sam već mu je partner Bert Gentry Lee, inženjer svemirskih letjelica koji je njegove pripovjedačke vještine obogatio nizom tehničkih znanja. Čekaju vas tako i Rama II, Vrt Rame, Razotkriveni Rama. Sve zajedno impresivna cjelina. 

Kako sam nedavno čitao i Malu knjigu o izvanzemaljcima, a koja je posvećena znanosti o vanzemaljskom životu to je dosta dobra kombinacija. Igrom slučaja, čak su i knjige istog formata - 13,5 x 20 cm. Važno za neke buduće svemirske arheologe.