"Romanovi : 1613.- 1918." Simona Sebaga Montefiorea: kako su kočije votke i ljubavnice stvarale imperij istoka

Kako shvatiti uzavreli lonac tragedije koja je prokuhala na istoku Europe, nama usmjerenima na svoje kanale i društveno-mrežne informacijske balone, nije baš jednostavno. Da u Rusiji nastaje nekakav bizaran hibrid slavensko-pravoslavnog nacizma pun spoja misticizma o naciji i realnih geopolitičkih teorija (famozna teorija multipolarnosti) s vrlo površnim ekonomskim interesima (privatna vlast nad rudnicima…) malo tko je znao, razumio, percipirao.

Koga briga za našu osobnu ignorantnost i nepoznavanje - sada ipak živimo u svijetu u kojem svaki dan čujemo kako će "dekadentni zapad pojesti demoni" ili da na nas jednostavno treba baciti atomsku bombu. Zbog te iste dekadentnosti, valjda.

U svakom slučaju Kraj povijesti Francisa Fukuyame nije stigao, a demoni iz Otvoreno društvo i njegovi neprijatelja maestralno prepoznati u Karla Poppera bujaju na sve strane. S liberalnošću ne zna svatko živjeti, a neprijatelja iz raspona od diktatora do carista ne manjka.

Složena društvena evolucija Rusije nije shvatljiva bez percepcije geneze toliko mitologiziranog carstva, a koje je pak usko vezano uz jednu jedinu obitelj - Romanove, dinastiju koja je vladala tom zemljom 4 stoljeća. Knjigu o Romanovima Simona Serbaga Monteffiorea, jednostavnog imena - Romanovi, pri tome svakako treba imati u ruci jer taj put od vladara u krznenom kaputu i šubarom od samurovine koji doslovno ženu za oplodnju bira na smotri mladenki i mašne uz odjelo na koncertu klasične glazbe pun je sočnih slojeva.

Prvo što te privuče je omot, tirkizasto plav, riješen samo kroz stiliziranu tipografiju i grb, pomalo sanjiv da te navede na pomisao kako je to kakav fantasy roman. Pomaže dojmu potom i debljina od 700 stranica, idealno za zimske kišne dane. No nema tu romantike iako podosta toga zvuči kao fantastika iako zapravo nije. Ovo je povijest odozgora, povijest velikih vladara, povijest u kojoj oni i njihovi karakteri pokreću zbivanja. A njih ispunjava ljubomora, drama, pohota, ludost… U ovoj knjizi nema previše "naroda", sociologije, ekonomije, demografije, svih tih područja koja su jako okupljali pažnju povjesničara posljednjih godina.

Širi kontekst je pozornica na kojoj vladar "narodu" donesi kočiju punu votke. Junaci su članovi obitelji koji su došli do krune i njihova najbliža okolina.

Fenomenološki, Romanovi su fascinantni zbog poklapanja vlasti s procesom "europeizacije" Rusije u kojem je jedna mongolskom kulturom obilježena tvorevina kliznula u mrežu Beča, Berlina, Pariza, Londona s povremenom svjesnom i jakom željom da izgleda kao razvijeni svijet što se vidjelo kroz arhitekturu, urbanizam, kulturne proizvode visoke kulture (glazbu, književnost…). Ujedno bilo je to i vrijeme najvećeg imperijalističkog razvoja Rusije.

Simon Serbag Monteffiore je pripovjedač, a kada povijesne knjige piše netko tko stvara i književne kao što je ovdje slučaj obično nema velike greške. Ovako dobro je povijest i elemente romana miješala Barbara Tuchman, a ona je to stvarno znala raditi. Iako je bazirana na tvrdoj povjesničarskoj faktografiji s obiljem korištenih istraživačkih radova i izvora, pisana je poput roman, rekao bi i zbog obilnih korištenja memoara kao izvora. Citati iz njih se često javljaju kao element teksta pružajući mu subjektivnost i energiju.

Sociologije, kulturologije, nove historije, ekonomije i kontekstualiziranja je jako malo. Pokretač je kao što smo rekli obitelj.

Frapantno u njenim "zapletima" je što se u puno procesa mogu prepoznati i današnje ruske sheme, a i to autor komentira u svom zaključak - misticizam oko državne vrhuške, ljubavnice ruskih političara kao važni elementi zapleta i stila života, ličnosti s geografske periferije koje agresivnošću pletu svoj put prema moći centra, uloga bolesti ili radikalne religioznosti u postupanjima koja imaju posljedice na milijune, a unatoč svemu prilično jaka vjera ruskog naroda u određeni oblik superiornosti i tuđe dekadentnosti.

Knjigu o Romanovima Simon Serbag Monteffiore stoga treba imati u ruci. S obzirom na debljinu pomaže i da svaka sljedeća djeluje bezbolnija. Loša šala. A s Rusima nema šale što i nije neka fora za ljubitelje otvorenog društva.

Provjerite dostupnost knjige "Romanovi" na našim policama u katalogu ovdje.

*Brzokratka - u našem izmišljenom rječniku preporuka za brzo čitanje u hodu. Knjige su malo duže.*