Doris Pandžić: Glas nije nešto što pisac „nađe“ – on se razvija piščevim životnim iskustvima

Mjesec hrvatske knjige nikada nije bio veći u Gradskoj knjižnici Rijeka! A nije samo do dodatnih kvadrata, već do preko 40 različitih radionica, razgovora, izložbi i drugih tuljenja kulture. Povodom svega toga (i uobičajene svakodnevice) odlučili smo sa svakim autorom i autoricom, kreativcem i kreativkom uključenima u naša kulturna zbivanja suočiti s pet pitanja, u skladu s temom Mjeseca hrvatske knjige - "Pričaj mi". 

* Više o događanjima u Gradskoj knjižnici Rijeka u sklopu Mjeseca hrvatske knjige možete pročitati ovdje. *

Koliko je za vas bilo važno pripovijedanje tijekom djetinjstva? Kojih priča se sjećate?

Pripovijedanje mi je bilo vrlo važno tijekom djetinjstva. Roditelji su mi prije spavanja čitali bajke i najviše se sjećam "Snježne kraljice" – lika Kaija i Gerde. Ne znam zašto je to bilo tako jer sjećam se da mi je ta bajka na početku bila vrlo apstraktna; nisam mogla shvatiti zašto je Kai otišao za snježnom kraljicom i kako je tome uzrok mogao biti komadić ogledala u oku, ali bila sam opsjednuta njome i tjerala roditelje da mi je čitaju opet i opet ispočetka jer sam mislila da je postojalo nešto što sam propustila tijekom pripovijedanja. Jedva sam čekala da naučim čitati kako bih je sama pročitala jer sam bila uvjerena da mi je moji roditelji „loše“ čitaju i nemarno izostavljaju dijelove. 

Kad sam je napokon pročitala sama, detaljno, riječ po riječ, bila sam začuđena jer je i dalje bila baš onakva kakvu su mi je roditelji čitali, to me razočaralo i, u mom dječjem mozgu, zaključila sam da je ta bajka manjkava. Nedavno sam je opet pročitala i napokon prihvatila onakvom kakva jest, ali i dalje vjerujem da je moj dječji mozak bio u pravu tražeći „prazno mjesto“ koje danas, kao odrasla osoba, ne vidim.

Kako biste opisali svoje pripovijedanje? Koliko vam je trebalo da pronađete svoj glas?

Svoje pripovijedanje bih opisala kao guranje ruke u vreću i vađenje iznenađenja za koja nisam znala da postoje. Kad sjednem za laptop i krećem pisati, prve dvije-tri rečenice već postoje u mojoj glavi, ali sve sljedeće su nove, kao izrečene pod hipnozom i vrlo često me iznenade. Vjerujem da zbog toga pisci svoje pisanje opisuju kao terapiju. Što se tiče pronalaženja vlastitog glasa, glas nije nešto što pisac „nađe“ – on se razvija s piščevim životnim iskustvima i taj razvoj nikad ne staje.

Možete li nam u tri rečenice opisati vaš posljednji naslov ili projekt?

Dovoljna je jedna rečenica: „Vi niste ovdje“, tanjušni roman o gotovo nestvarnom iskustvu razdoblja korone, mislila sam da je nešto što neću nikada napisati i još uvijek ne znam kako se odnositi prema tom, za moje pisanje i teme, vrlo netipičnom tekstu.

Mjeseci hrvatske knjige se već godinama nižu – kakav je prema vama status knjige  Hrvatskoj?

Čini mi se da se status hrvatske knjige u Hrvatskoj polako poboljšava i kao da je više posjetitelja na književnim večerima. Naravno, hrvatskim piscima je većinom i dalje nemoguće živjeti isključivo od vlastitog pisanja jer hrvatski jezik ima premalo čitatelja. Iako se knjige hrvatskih pisaca prevode na strane jezike, tih prijevoda je i dalje premalo i knjige se nedovoljno promoviraju u inozemstvu. 

Isto tako, nepostojanje književnih agenata u Hrvatskoj prisiljava pisce na to da sami vuku za rukav izdavače, šalju mailove na koje izdavači često ne odgovore i jedini načini da plasiraju svoj tekst jest da dolaze na književne događaje, upoznaju urednike i privuku njihovu pažnju ili uporno šalju tekstove na natječaje i nadaju se najboljem.

Preporučite nam jednu knjigu, jednu seriju i jednu destinaciju za posjetiti tijekom mjeseca hrvatske knjige!

„Nepodnošljiva lakoća postojanja“ Milana Kundere je knjiga koju obožavam. Postoji i fantastičan film s Danielom Day-Lewisom i Juliette Binoche snimljen prema knjizi. Preporučit ću talijansku seriju „L'amica geniale“, snimljenu prema knjigama Elene Ferrante. Za destinaciju uvijek preporučujem centralnu Istru jer, koliko god puta otišla tamo, uvijek ostaje čarobna.

Doris Pandžić rođena je 12. prosinca 1983. u Rijeci. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2010. godine. Objavila je zbirku poezije Iskrivljena ogledala 2011. godine. Godine 2013. dobila je nagradu za prozni rukopis „X√X“ na anonimnom natječaju Matice hrvatske u Osijeku, a koji je objavljen 2014. godine. Zbirku Facebook statusa „See more…“, sufinanciranu od Odjela za kulturu Grada Rijeke, objavila je 2016. godine. Njeni tekstovi objavljivani su i u časopisima „Književna revija“, „Re“ i književna Rijeka“ te u Sferakonskoj zbirci priča 2016. godine. Ulomci njenog romana „X√X“ prevedeni su na slovenski jezik i objavljeni u časopisu Idiot Balkan 2“ (2014.). 2017. dobila je stipendiju za promicanje književnog stvaralaštva koju dodjeljuje Grad Rijeka. 2023. dobila je nagradu Drago Gervais za najbolji neobjavljeni rukopis – roman „Vi niste ovdje.“

 Članica je neformalne književne skupine Ri Lit iz Rijeke. Već godinama aktivna je na kulturnom povezivanju slovenske i hrvatske književne scene. Prevodila je tekstove slovenskih autorica na hrvatski jezik. Gostovala je kao književnica u Ljubljani i organizirala književne večeri slovenskih književnika u Rijeci.