Maja Ogrizović: Od pripovijedanja se raste

Mjesec hrvatske knjige nikada nije bio veći u Gradskoj knjižnici Rijeka! A nije samo do dodatnih kvadrata, već do preko 40 različitih radionica, razgovora, izložbi i drugih tuljenja kulture. Povodom svega toga (i uobičajene svakodnevice) odlučili smo sa svakim autorom i autoricom, kreativcem i kreativkom uključenima u naša kulturna zbivanja suočiti s pet pitanja, u skladu s temom Mjeseca hrvatske knjige - "Pričaj mi". 

* Više o događanjima u Gradskoj knjižnici Rijeka u sklopu Mjeseca hrvatske knjige možete pročitati ovdje. *

Koliko je za vas bilo važno pripovijedanje tijekom djetinjstva? Kojih priča se sjećate?

Huh, bilo je krucijalno, rekla bi — od mojih priča kojima sam pokušavala shvatiti svijet i život (često izmišljajući najrazličitije priče heheh), pa sve do obavezne priče prije spavanja (navodno je Vuk i sedam kozlića bio hit, ne znam što da mislim o tome danas) i milijuna mojih pitanja za čije je odgovaranje često bio potreban level pro pripovjedačkih skilova.

Od pripovijedanja se raste.

Kako biste opisali svoje pripovijedanje? Koliko vam je trebalo da pronađete svoj glas?

Kako su moja 2 temeljna alata za rad pisanje i predavanja/javni nastupi, rekla bi da od neke forme pripovijedanja živim. I da malo zbog njega živim :) Fun fact (iako nije jako fun, al je zanimljivo) je da sam aksiozna osoba i da mi pripovijedanje s jedne strane i dalje pomaže u objašnjenju života i nekom miru, a s druge strane sam do pred desetljeće strahovala od javnih nastupa (level panic attack), a sada time ispunjavam veliki dio svog života. Mogu li onda reći da pripovijedanje liječi? Može, reći ću to.

Glas je došao sam, stvorila sam mu prostor i dala samoj sebi pravo da ga nađem, da bude promjenjiv i da sam sebe istražuje.

Možete nam u tri rečenice opisati vaš posljednji naslov ili projekt?

Predivna, oslobađajuća i podržavajuća zajednica okupljena oko inkluzije s premisom otvaranja pristupa kulturi baš svima. Kultura svima! I to uvijek i stalno — zajedno.

Mjeseci hrvatske knjige se već godinama nižu – kakav je prema vama status knjige Hrvatskoj?

Uz programe poput Mjeseca i ljude poput ekipe iz GKR, knjiga je u našoj zajednici voljena, viđena i važna. Od čitanja na najluđim mjestima do stvaranja atmosfere njene institucije kao prostora za sve nas, prostora za čitanje, učenje, posuđivanje, susrete, druženja, prostora i za druge oblike kulture i za prakticiranje zajedništva. A povod svemu tome je knjiga. Meni je to divno.

Čitajmo više, čitajmo u sebi, čitajmo sebi, čitajmo naglas, čitajmo drugima, čitajmo slušanjem, čitajmo prstima, radimo što god i kako god samo — čitajmo.

Preporučite nam jedan knjigu, jednu seriju i jednu destinaciju za posjetiti tijekom mjeseca hrvatske knjige!

Knjiga — "Knjiga o ljetu", Tove Jansson, kaju jednu od fav i kao podsjetnik samoj sebi na ljepotu sporosti.

Serija — Najteže pitanje zauvijek jer bi odgovorila na sto stranica. Al nek danas ide "Fleabag".

Destinacija — ajmo na Island ili na neku zimsku plažu koja miriši na buru i sol, a mi u nekoj udobnoj, toploj i mekanoj jakni uz termosicu čaja s malo meda i par keksa uživamo u danu čije vrijeme ide nekako zrno sporije. Imamo vremena. I čitamo. Kako god.