Kulturni faul: Jutarnji (magazin) subotom iliti kako smo (pre)stali u vremenu
Jedna subota, jedne novine, tri kolumne, toliko slojeva i neugodnih istina...
Volim novine.
Okretati, prevrtati, listati, pa i čitati… Čemu one prema definiciji najviše i služe (dobro ok, nekada su služile i za pakiranje kestena i sjemenki bundeve, a danas dobro dođu i za lov na muhe). A ipak svi znamo da u posljednje vrijeme žive sa sve manje i manje čitatelja, sve manje i manje novinara, ali ponešto marketinga pa se taj dnevni tiskani ritual nastavlja iako postaje ozbiljno klimav… Tomu je doista puno razloga i u njih ovdje nemam namjeru ulaziti, ali samo recimo da je jednostavno riječ o tome da dnevni tiskani sadržaji prečesto ne korespondiraju s interesima i vremenom koje današnji čovjek u dvadesetima i tridesetima godinama života ima… Za druge generacije ne znam i neću suditi…
Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.
No već je godinama, normalno uz Novi list, moj novinski predmet ispod ruke Jutarnji list... Naravno, motivaciju i dalje za to pokreće Magazin, prilog koji godinama, ponekad više, ponekad manje, gradi sliku uglednog, ozbiljnog i relevantnog priloga. Razlozi tome vjerojatno uvelike leže u autorima koji su u njemu našli svoje mjesto, a to su među ostalima i trojica od deseterice domaćih pisaca koje bi pronašli na listi koja bi rangirala po indeksu sačinjenom od kritičarske ocjene, narodne popularnosti, javne utjecajnosti.... Riječ je o Miljenku Jergoviću, Jurici Pavičiću i Anti Tomiću. Svaki od njih subotom ugrađuje jedan djelić širokog raspona spisateljske veličine, emocije i inteligencije kojom grade i svoje knjige - Jergović moderniji andrićevsko-krležijanski mix uz možda najljepšu verbalnu estetiku od ovog trojca, Pavičić analitički-dokumentaristički um koji gomilu društve zbilje pretače u logične narative i Ante Tomić mješavnu pitkog crnog humora i ironije kakvu volimo gledati i u filmovima nastalim prema njegovim knjigama. Ne volimo ih stoga samo kada pišu knjige već i u svim drugim oblicima u kojima se javljaju u novinama - recenzijama, prikazima, preporukama knjiga, filmova ili glazbe, a čak i kada rade sadržajne intervjue…
Ne mogu zamisliti domaće autore s toliko jasnom “opinion maker” karizmom i realnom spisateljskom kvalitetom koju vrijedi voljeti i cijeniti. I ove sam subote (31. 10. 2015.) uzeo u ruke Magazin i pročitao ga s jednakim interesom, naravno s nešto većim njihove kolumne “Vijesti iz Liliputa”, “Subotnja matineja” i “Klasa optimist”. A upravo ono o čemu su bile te kolumne je ono što mi je ovu nedjelju navečer pretvorilo u tipkanje. Pavičić je izveo odličnu argumentaciju zašto Laibachov sljedeći nastup ne treba biti u Čavoglavama već na Markovu trgu. Naravno, nije to tekst o lokaciji jednog koncerta već o cijelom nizu društvenih devijacija i iskrivljenosti koje kirurški precizno detektira. Jergović je pak krenuo putem vlastitih sjećanja i određene nostalgije (iako sam siguran da bi drsko rekao kako to nije nostalgija) - njegova tema su Azra i Štulić. Svakako, ni njega ne zanima samo glazba kao takva već je pravo pitanje u što se je preveo taj bunt, revolt, zašto ne rađamo takve mudonje kao što je Štulić i kako je on u svom projektu neuspio… Tomić nije izabrao temu inspiriranu glazbom, ali jest trgovinom. Prisjetio se je tako Diokoma, tj. nasljednika gigantske Jugoplastike i zapitao bi li radnici koji su poginuli kao branitelji, u slučaju da su ostali živi, nakon povratka kao i svi ostali dobili otkaz. I on naravno ima dodatne slojeve teme te se pita o samoj prirodi uronjenosti u konzumerizam koji je nokautirao i vrijedne stvaralačke aspekte bivše države…
Sva tri teksta su zanimljiva i stalna potvrda talenta i vještine koju autori posjeduju, a pogledamo li o čemu su, u suštini zaključiti možemo da su to tri velike i važne teme: pitanje uloge i mogućnosti društvenog revolta (Jergović), pitanje stvaralaštva nasuprot konzumerizmu prožeto privatizacijskim dubiozama (Tomić), pitanje svakodnevnih ideoloških stranputica (Pavičić). Velike i važne teme.
I tada vam prođe kroz glavu - istim riječima, istim tekstom, istim mislima mogli su nam se obratiti i 1995. i 2005., a evo i obraćaju nam se 2015. godine. Sve je tu. Praktički u svim tim godinama Štulića nije bilo i osim studenata Filozofskog na zabavama nikoga više nije bilo briga ni za “Kurvine sinove”, ni “Poljsku u našem srcu”, Jugoplastika/Diokom je jednako propao i prestao proizvoditi šarene plastične artikle, a ideološke dubioze u kolopletu 41/45/91 (a nisu loto brojevi) stalan su proizvod na ponudi dućana zvana hrvatska društveno-politička svakodnevica. Nisam siguran da sam ikada naišao na tako jasan simbol i znak naše “povijesti dugog trajanja” i zarobljenost u krug nalik hrčkovoj kućici. I to su nam pokazala baš ta tri velika, važna i draga pisca.
Naravno, ne vjerujem da su oni za to krivi niti da su neinspirirani. Stvarnost u koju smo zaronili, što svojom voljom, a što pod pritiskom nečije snažne ruke je doista takva već tri desetljeća (možda i duže) i ne možemo očekivati ništa drugo nego da i tri vrhunska književnika postanu dio njenog mozaika. Onaj njegov pozitivniji dio, ali opet samo to - dio. O čemu razmišljaju društvene skupine s manje posvećenosti promišljanju i više impulzivnosti bojim se i pomisliti…
I tada postaneš malo žalostan. Subotnji Magazin ostaje dobro štivo, oni ostaju veliki pisci, ali vi shvatite da ste trideset godina baš vi taj mali hrčak u spomenutoj kućici, ona zaronjena glava od nečije snažne ruke…
Možda taj spomenuti lov na muhe jedini ima smisla...
Iz Magazina
"Kamo ćemo večeras?" Nene Pavelić najbolja hrvatska slikovnica 2024. godine po izboru djece
Knjige petkom: Njemački život, Plavuša, Hirošima...
Objavljen roman Doris Pandžić “Vi niste ovdje”
Najave događanja
POP Science: Meteoriti – dotaknite svemir!
Radionica arhitekture i urbanizma za djecu “Minijatura" u Dječjoj kući, sezona 4: Gradimo grad
Književna večer s književnicom Mirjanom Bobić Mojsilović i predstavljanje romana „Sazvežđe Svitaca"
O fenomenu starosti u romanima Dubravke Ugrešić "Baba Jaga je snijela jaje" i "Lisica"
Predavanje o benzodiazepinima psihijatrice Marice Štimac
Pretplati se!
Prijavite se za primanje "newslettera" Gradske knjižnice Rijeka i saznajte na vrijeme što se događa u našim odjelima i ograncima diljem grada, što se čita, komentira i preporučuje u Magazinu te koje nam se ideje vrte po glavi... I zapamtite - čitamo se na internetu, ali vidimo u knjižnici. :)
Vaša e-mail adresa neće biti otkrivena neovlaštenim trećim osobama i koristi se isključivo u svrhu informiranja.