Kulturni faul: Lupi petama, reci STEM i doviđenja Hrvatskoj

Za početak možemo reći da je STEM, poput “hyggea”, strani izraz za nešto što već zapravo kao fenomen postoji i vrlo je jasno izraženo i u našem jeziku.

Ovo nije kritika, već samo pokušaj razmicanja magle onima koji možda nisu toliko u temi - STEM o kojem pričaju dečki koji stoje iza sjajnog projekta domaćeg robota STEMI, Nenad Bakić s projektom “BBC micro:bit - STEM revolucija u školama”, razni stručnjaci u komentiranju nastanka i rastanka od novog kurikuluma koji spominju nedostatak “STEM područja”, kratica je engleskih riječi Science/Znanost, Technology/Tehnologija, Engineering/Inženjerstvo, Mathematics/Matematika. Vjerojatno ste sve to već znali, ali mislim da je već i to po sebi fenomen vrijedan komentiranja - korištenjem izraza STEM dio smo globalne rasprave, procesa, implementacija, ali sadržajno ne govorimo o baš nečem nepoznatom ili novom odgojno-obrazovnim djelatnicima, ustanovama, učenicima…

Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.

Globalna fama o STEM području, prvenstveno u SAD-u i pojedinim EU zemljama nastala je posljednjih nekoliko godina pod premisama ugroženosti i nedovoljne zastupljenosti sadržaja opisanog područja (npr. izostanak računalstva u osnovnoj školi…) i sve manje motivacije učenika u razvijenim zemljama za bavljenje aktivnostima sa STEM područja (npr. upis na fakultet za tehnička zanimanja….), što je posljedično dovelo do stvaranja programa i projekata koji prvenstveno djecu i mlade nastoje motivirati i privući prema znanosti, tehnologiji, inženjerstvu, matematici… Iskristalizirali su se i posebni pristupi prema specifičnim skupinama s obzirom na to jesu li manje ili više uključene u STEM aktivnosti odnosno karijere - posebno je tako popularan pristup STEM za djevojčice. Jednostavno, zar ne?

Podržati STEM aktivnosti, duh, paradigmu, diskurs stoga se podrazumijeva poput disanja zraka i nalazi se na pragu najboljih empirističko-prosvjetiteljskih tradicija svjetske znanosti i tehnologije.

Ipak, da ne vidimo određene izazove, STEM ne bi bio dio Kulturnog faula. Za početak prepoznali smo pet intrigantnih trenutaka.

Senzacionalno: 2 + 2 = 4

STEM je medijska i marketinšta zvijezda. STEM je zvijezda “mainstream” medija kao i društvenomrežnog svijeta i njegovih “opinion makera”. Kada uz svoj projekt prilijepite akronim STEM, u ovom je trenutku značajna šansa i da će vam novinar doći na konferenciju za novinare. Velika je šansa da će vam status biti lajkabilan, viralan… Još ako dodate da mijenjate svijet, Hrvatsku, sve radite za budućnost i djecu… Možete li promašiti? Sve je to lijepo osim malog problema - kratkotrajna medijska pažnja prema određenim fenomenima nije usmjerena altruizmom i društvenom koristi, već senzacijom. Još odjekuje u ušima naslovnica Večernjeg lista i intervju našeg dragog suradnika Svena Maričića - “3D printam jeftinije proteze za nogu, a ministra nije briga”. U tom obliku ni jedna informacija u tom naslovu nije baš točna, a ni bitna za sadržaj teme o kojoj je bila riječ. A kriva informacija iskrivljuje interpretaciju, kriva interpretacija motivaciju, kriva motivacija akciju...

U takvim odnosima razmišljanje "radim nešto jer fora zvuči" možda je dobro za čistu prodaju, ali nije jasno je li doista dobro i za dubinske odgojno-obrazovne transformacije. Čak ne možemo reći da takvi sadržaji služe stvaranju kakve afirmativne društvene klime (na potonju ćemo se vratiti kasnije) jer obično su medijima i zanimljivi jer kriju i nekakav konflikt - obično između pojedinca i nekog aspekta države i javnih vlasti. Na kraju krajeva, za očekivati je da će mediji pronaći i zanimljiviju igračku u određenom trenutku, a i mi svi i neovisno od toga dalje moramo raditi na implementaciji i snaženju STEM područja… Paralelno nisu se razvili časopisi i zajednice tipa Sam svoj majstor, Galaksija ili kakve domaće suvremene inačice solidnije kvalitete na hrvatskom jeziku, kvalitete koje bi dobre STEM sadržaje na popularan, ali suvisao način duboko penetrirale u naše čitateljske živote.

Karta za odlazak

O problemu odlazaka iz zemlje dosta je toga rečeno i napisano, ali čini mi se da je riječ o nečem dubljem. Naime, odlasci više nisu motivirani samo pukim ekonomskim stanjem i ambicijom već se čini da nastaju generacije dubinski frustrirane našom društvenom stvarnošću. U takvom kontekstu postavlja se pitanje - za koga i zašto uopće ulažemo u STEM? Nije previše jasno koji je uzročno-posljedični lanac između kvalitetnijeg i kvantitativnije bogatijeg rada na STEM edukaciji te stvaranja snažnijeg domaćeg gospodarstva, porasta BDP-a te afirmativnije društvene klime.

U svijetu manje mobilnosti i nekakve privrženosti zavičaju (ako je postojalo takvo vrijeme) možda je nekakva korelacija postojala, ali trenutno je situacija takva da najbolje kadrove obrazujemo za najbolje karijere u nekim drugim zemljama gdje se doista nalaze poslovi kojima su potrebne STEM vještine. To je jako dobro za uspješne individualce, ali posljedice na domaći kontekst pogubne su. U rukama imamo gadan paradoks - što više ulažemo u STEM, veći ćemo “odljev mozgova” imati. Samo ulaganje u STEM obrazovanje na jamči da će u Hrvatskoj nastajati novi proizvodni pogoni, proizvodi, izvoz, radna mjesta, porast prihoda... Stoga STEM obrazovanje sigurno ne može biti samo sebi svrhom, već mora biti dio koordinirane akcije stvaranja normalnije ekonomske i još važnije duhovne klime. Inače, cijelo geografsko područje Hrvatske postaje samo jedno fora izletničko mjesto…

Ako vidite takvu akciju, javite.

STEM (ni)je ugrožen

Činjenica ugroženosti STEM-a u domaćem obrazovanju uzima se zdravo za gotovo. No je li STEM u europskom i hrvatskom okviru doista toliko ugrožen? Činjenica je da se STEM najviše forsira iz američke perspektive, gdje je kurikulumsko i ostalo stanje u pojedinim točkama nezamislivo drugačije od našeg. Osobno vjerujem da STEM nije ugrožen na način maksimalne marginaliziranosti - izračunajmo brojeve sati matematike, fizike, kemije, biologije, tehničkog odgoja, informatike i sve sadržaje područja koji se nalaze u drugim predmetima i dodatnim aktivnostima te ćemo doći do solidnih brojeva. Mnogi sjajni klinci ostvaruju super rezultate uz pomoć svojih mentora, učitelja, roditelja…

Deficiti i problemi na tržištu rada svakako se pojavljuju kada je riječ o najnovijim znanjima, ali zato tu i imamo fenomen cjeloživotnog učenja koje je kultura koju vrijedi implementirati u strukture naših života, firmi, ustanova… Veći je problem STEM obrazovanja u našem kontekstu elementarna tehnologija i alati s kojima se u školama raspolaže, a to je pak pitanje financija koje u školama godinama degradiraju područja od školskih knjižnica do toalet papira… Uspjeh i značaj Croatian Makers inicijative leži upravo u prepoznavanju tog trenutka - zamislite kolika je žeđ kada je već samo ta oprema izazvala toliko veselja među učiteljima i učenicima? Ali opet napominjemo - sve to znači da nije posrijedi STEM revolucija, već imaju li škole i profesori novca za nabavu svih divota koje su im potrebne za kreativno učenje. Sve to već je u troškovnicima, planovima, idejama, samo što je odgovor ravnatelja obično - “nema para”. Problem koji postoji još od osamdesetih godina i pojave računala...

STEM (ni)je otok

Iluzija je da STEM obrazovanje i područje može funkcionirati izolirano ili da na bilo koji način treba biti favorizirano - kreativne i stvaralačke pojedince stvara širina, raznolikost interesa, znatiželja... Samo takvi doista i stvaraju prava, inovativna, kreativna rješenja. Opasan mentalni tumor koji raste unutar dijela zajednice koja promovira i gura STEM područje tihi je prezir prema društvenoj humanistici i umjetnosti.

Više sam puta ponovio da rečenicu “što će mi to u životu” govore samo loši učenici. Brine što se ta rečenica sve češće čuje od ljudi koji utječu ili žele utjecati na odgojno-obrazovni sustav. O potrebi stvaranja društva žednog za kreativnim proizvodima (možda jedini zdravi dijelovi buduće AI-jem i robotizacijom obilježenom ekonomije….) da i ne govorimo. Odnosno, rekli smo i o tome nešto u tekstu o hyggeu...

Dosadno

Veći dio javno izrečenog STEM diskursa vrlo je površan, Kao prvo, slušajući pojedince ispada da u školama samo mučimo učenike Marulićem i “stoljećem sedmim”, a da smo matematiku i fiziku zabranili, što naravno nije istina. S druge strane, potpuno izostaju ozbiljne definicije, planovi i programi koji govore o novom STEM impulsu domaćem obrazovanju, već se mahom zastaje na dolasku i fascinaciji određenim tehnološkim igračkama. Fora je zamišljati djecu kako se igraju s “cool” robotićima, ali učenje na STEM području nije ni brzo, niti se odvija tek tako. Dobar dio tih tehnologija i uređaja zapravo je vrlo konzumerističke, a ne stvaralačke prirode, pa se na kraju puta ne može reći da smo napravili neki poseban posao.

Paralelno, u diskursu o STEM-u lako se miješaju teze o dosadnosti tradicionalne škole, no predstavlja li to doista toliki problem ili nešto teško mora biti ponekad i dosadno? Čini se da smo izmiješali nezadovoljstvo politikom, razočaranje zastojem razvoja novog kurikuluma, vjerovanja da su djeca preopterećena, vjerovanje da škola i učenje trebaju biti zabavniji, da smeta lektira… Na istom kolosijeku u istom pravcu putuju teze da školsko gradivo treba rasteretiti “nepotrebnih znanja”, školu olakšati te radikalno ojačati STEM područje, što nije uvijek kompatibilno. Više matematike, fizike, kemije, više učenja… Meni zvuči super, ali ajmo onda o tome početi tako i govoriti. Kada netko na tom kolosijeku uspori, doći će do nezgodnog sudara…

Da ne bude zabune...

Na kraju, da ne bi bilo zabune - obožavam STEM. To su područja koja stvaraju nova znanja, razvoj, dodanu vrijednost, radna mjesta, osobni profit i kvalitetniji život… Škole postaju konstruktivnija i prema budućnosti usmjerenija mjesta. Ono gdje se krije prava tajna ne bismo li doista i stigli do svog cilja jest kako u pokret staviti sve kapacitete (sredstva, prostore, ljude….) s kojima raspolaže odgojno-obrazovni sustav, dodatno dinamizirati proces godišnjih promjena kurikuluma odnosno nastavnog plana i programa, poboljšati sofisticiranu opremljenost obrazovnih ustanova, uspostaviti kulturu eksperimentiranja, a sve ne bismo li stvorili znatiželjne, kreativne, benevolentne i altruistične pojedince spremne za življenje i stvaranje u našoj zajednici…

Zanemarujući navedenih pet točaka, nisam siguran da imamo kartu za pravi vlak, a kondukter se približava.