Kulturni faul: Wired

Nevjerojatno koliko dugo nisam "faulirao". Pojeo me GKR, strategije, komunikacije, Dječja, "cigle", budžeti, CMS-ovi, Actorsi, formulari, izvješća i naravno, Brickzine. Stvaranje tog časopisa, platforme, kako god nazivali splet sadržaja pod geslom "stvaranja kulture za djecu", jedna je od najuzbudljivijih stvari koju sam ikad radio, a bez neke lažne skromnosti, mislim da ni Rijeka nije imala priliku biti dijelom procesa, dinamike i intenziteta kojeg nose Dječja kuća i Europska prijestolnica kulture.

Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, obrazovanja, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.

Zato i je sve malo čudno, kontradiktorno, mnogima neshvatljivo, daleko i strano. Muči nas parkirani automobil na pločniku i ekipa koja baci ukakane pelene uz autobusnu stanicu, a ne aditivna proizvodnja, autonomna vozila i AI tvornice. Prošle jeseni slušao sam tako predavanje Johna Coatea, jednog od ključnih likova kultne online zajednice The WELL, tvorca prvog internet news portala SF Gate. Ne u San Franciscu. U Rijeci. Čovjek koji je bio i na naslovnici Wireda sada stoji ispred nas i priča nam kao da smo se jučer upoznali na pivi.

Ništa od ovoga nikada ne bi radio bez njega. Najnedostupnijeg, najskupljeg časopisa koji je u čovjeku mogao ispremiješati sve do posljednje pore. Wired. To šareno stvorenje godinama se moglo gledati u Tisku na Korzu, a tko je imao 120 kuna da ga kupi instant bi se spojio na budućnost, adrenalinsku sadržajnu injekciju ravno iz Silicijske doline. Ja kao student, taman sredine prvog desetljeća novog milenija, isprva nisam imao te novce, a i kada sam imao to je ipak bilo previše. U Wired se zavirivalo okrajkom oka, onako skrivećki od prodavačice i pokraj naziva da se tiskovine ne smiju listati. Mnogi, površniji promatrači, miješali su ga za tehnološku tiskovinu. Wired nikada nije bio časopis o tehnologiji nego o kulturi koja nastaje na temelju svih tih čipova što su izvršili invaziju na naše džepove, stanove, urede...

Danas je sve drugačije. Dobro, osim toga da mi je 120 kuna i dalje previše.

Za početak, Wired danas čitam u Ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka. Besplatno. Ne zato jer radim u knjižnici nego to može učiniti svatko. Sjesti u knjižnicu i čitati Wired. To je potpuno nadrealno. Zapravo cijela trsatska knjižnica te srijede kao da je ispala iz Wireda. Neki dečko igra Raymana na PS4. 3D printeri rade nekakve modele. Pokazuje se VR. Pogled na internet preglednik otkriva da se u CMS-ovima dva portala, Magazin i Brickzine... I onda shvatiš naravno to da Wired nikada nije bio nebitniji, a da smo svi mi, bar oni koji smo na to brijali, postali Wired. I da, pod rukom mi se našlo izdanje objavljeno pod kapom rođendanske teme - 25 godina! Boje naslovnice koje hipnotiziraju.

Paradoksalno, što je internet koji je Wired toliko gurao bio jači, sam Wired nam se činio slabijim i manje važnim. Čak i ne toliko zato jer je bio tisak, nego jer su sve češće bacali teze bez težine, pucali slijepe metke, popuštali estradi, davali bombastične naslove na tekstove koji ne bi imali više od 3 000 znakova obrade...

Oko Wireda su uvijek u igri bili i nekakvi paradoksi. Tako je jednu od davnih naslovnica činila bombastična najava smrti oglašavanja (Wired je uvijek volio biti doktor koji govori vrijeme smrti nekog pacijenta - sjetimo se prigodno i proglašene smrti weba), a danas jedan Wired čini u tekstove i četrdesetak stranica reklama od čega pola otpada na žestoka alkoholna pića i skupe satove koji čak ni nisu u kategoriji "pametni". Tiskani Wired danas nalikuje na Lidl katalog za bogate.

S druge strane, tu je puno onoga što muči američko društvo. Broj žena u tehnološkom sektoru, pitanje imigracije, Trump.... Wired je prilično jasno na strani onoga što je američka "ljevica", a i to je također donekle opasno. Ne zato jer nešto ne valja s tim stavovima, nego kao da si unaprijed uklanjaju racionalni aparat.

Ipak, unatoč svemu Wired je i danas velika i moćna platforma u kojoj je taj tiskani komadić časopisa samo to - komadić. I kada mislimo da pada (a to mislim već jedno barem 10 godina) Wired i dalje drži uzde tog divljeg konja zvanog budućnost.