Šibice inspiracije i ideja: Naša zajednica o onome što trebaju i ne trebaju kreativnost, umjetnost i društvenost 2026.

"Daj, nemoj mene, ne znam stvarno što bi rekao."

"Nisam uzela laptop za Božić doma."

"Samo da nas ne pobiju Rusi, Ameri ili netko treći."

"Mislim i vrtim se u krug, nemam inspiracije." 

Možda je slučajnost, a možda i neki signal, ali skupiti razmišljanja o budućnosti, trendovima, onome što mislimo kako će svijet činiti boljim 2026. godine bilo je ove godine baš iznimno teško. Inboxi su nam puni poruka iz uvoda...

Ipak, uspjeli smo i ove godine skupiti razmišljanja zanimljivih i inspirativnih aktera iz Gradskoj knjižnici Rijeka bliskog javnog i profesionalnog života, a na temu društvenih, kulturnih i stvaralačkih trendova.  

Zainteresirani za razmišljanja o svijetu djece, odgoja, obrazovanja mogu provjeriti naš pregled u Brickzineu ovdje.

“Recept” razmišljanja za svih je bio jednostavan - što se smatra ključnim “in”, a što “out” trendom, što bi voljeli vidjeti kako se događa na kreativnoj fronti 2026. i sljedećih godina, koji proizvodi, pojedinci, događanja bi mogli biti ključni… 

Nastala je jedna lijepa zbirka intrigantnih i inspirativnih ideja, a ne bi li sve bilo malo i knjiškije sama magazinska ekipa sve je oplemenila i preporukama novijih izdanja knjiga koje imaju veze i s duhom ovogodišnjeg "in/out" đira. 

Ana Orlić: Iznova izmišljamo ono što odavno znamo, ali kao da smo zaboravili

arhitektica i fotografkinja, na diplomskom studiju fotografije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i specijalističkom studiju Urbani studiji u Rijeci 

Da bih shvatila kuda želim(o) dalje prvo mali pogled unatrag – ako sumiram kreativne projekte koje sam stvarala, ali i one koje sam pratila proteklih nekoliko godina, najviše su me veselila „analogna“, oprostorena iskustva. Fizički mediji i procesi koji su rezultirali materijalnim tragovima, otiscima i susretima poput tiskanja knjiga, radionica uživo, urbanističkih šetnji, eksperimenata s gipsom, istraživanja arhiva…

Čini mi se da se ne nalazimo na pragu novih “trendova”, nego na mjestu zasićenja. Umjesto trendova, ono što dolazi ne vidim kao niz estetskih ili tehnoloških smjerova, već kao pomak u pažnji i vrijednostima. Vraćamo se analognim radnjama i tehnikama iz potrebe za taktilnim, sporijim, nepredvidivim. S tim dolazi i jasniji odmak od non stop digitalne prisutnosti. 

Na vrijednosti dobiva sve ono što digitalni sustavi pokušavaju izravnati, poput materijalnih procesa u fotografiji: film, papir i tragovi grešaka, dok se analogno i digitalno isprepliću na sve neobičnije načine.

U arhitekturi i urbanizmu i dalje se (utopijski) nadam sličnom pomaku — gradnja zemljom (vidi Roger Bolthauser), lokalnim materijalima i tehnikama koje poštuju kontekst, klimu i zajednicu. Ili kako bi rekla arhitektica Jeanne Gang: „Ne možete postići održivost samo dizajnom. Projekti koji funkcioniraju su oni kojima gradite koalicije“. Na društvenoj razini, sve su važniji inovativni modeli kolektivnog stanovanja poput stambenih zadruga. Kao odgovor na nesigurnost, individualizam i tržišnu logiku, primorani smo eksperimentirati s dijeljenjem resursa, prostora i odgovornosti.

Dopolavoro (koji je često lavoro zamaskiran u zabavu) još više raste fokus na iskustva uživo. Sve više se okupljamo oko zajedničkih večera, čitateljskih krugova, malih formata susreta. Ne zbog ekskluzivnosti, nego zbog stvarne razmjene i potrebe. Iznova izmišljamo ono što odavno znamo, ali kao da smo zaboravili.

Magazin preporučuje: Solun: Grad duhova Marka Mazowera

Ivan Šarar: Imperativ stvaranja marljivih, entuzijastičnih zajednica u fizičkom svijetu koliko god bile nebitne i lokalne 

manager u kulturi, producent i glazbenik, među ostalim kreator program a"Usta na usta" u sklopu festivala Vrisak i festivala Slowmotion. 

Već duuugo planiram pogledati Matrix, da vidim kako je sazrio s vremenom. Nisam to učinio od kino gledanja prije 25 godina i baš mi je sinoć naletio na TV-u, kao savršena lopta na volej koji sjeda ravno u ovaj tekst. Jer ovaj tekst i ova tema govore upravo o našim matriksoidnim životima i stvaranju umjetnosti, kulture i društvenosti, neizbježno duboko zapetljanih u digitalne stvarnosti bez kojih ne možemo.

A 2025. godina je pokazala da je ta sveobuhvatna stvarnost osnažena za AI, nesumnjivo - prevladavajuće destruktivna, toksična, obmanjujuća i superzaglupljujuća (pritom ne zagovaram nekakvo potpuno isključenje i bijeg u prirodu i uzgajanje bio povrća kao riješenje za planet). Da stvar bude gora, naša stvarnost nije tako izravno zla, okrutna i nasilna (barem za sada) kao ona filmska, ali vladari algoritama su nas vrlo dobrovoljne i nasmijane uvukli u svoju igru, bez potrebe za represijom, onako usput postavši najmoćniji biznismeni u povijesti civilizacije. 

Pritom je nemoguće ne primjetiti kako su digitalni tehnokrati vrlo linearno doprinijeli stvaranju svijeta koji obiluje supermoćnim, arogantnim, beskrupuloznim siledžijama, od sebe samih pa sve do Vlada i parlamenata.

Taj stvoreni svijet obmana i dezinformacija naročito je poguban za mlade i najmlađe, koji često nemaju kritički aparat za plivanje u tom zavodljivom oceanu neprestanih pokretnih slika koje predstavljaju 24/7 zabavu, umjetnost, popularnu kulturu i prije svega – shoping.

Stoga je trend kojeg želim za 2026. okrenut ka stvaranju vlastite “iskopčane samosvijesti”, kritičkog i promišljenog odnosa ka (online) sadašnjosti i stvaranju marljivih, entuzijastičnih zajednica ukorijenjenih u fizičkom svijetu, koliko god nebitne i lokalne u početku bile.

Ne trebamo više tehnologije, trebamo više Nove Ljudskosti.

Vidimo se negdje, gdje se možemo dodirnuti.

Željko Pendić: Bezlični ad hoc sadržaji moraju postati "out"

koncertni promotor,  jedan je od osnivača Distune promotiona, nezavisne organizacije koja promovira kvalitetnu i aktualnu glazbu u Rijeci i šire. 

U vremenu hiperprodukcije i suludih rokova koje stvaraju kolektivni umor na svim razinama (privatno i poslovno) očito je da će umjetna inteligencija uzimati sve više maha. Na tom tragu kada je riječ o glazbi općenito; pitanja autorskih prava, radnih uvjeta i mentalnog zdravlja dobivaju na još većem značaju. 

Nadam se da da će čovjek i njegova osobnost tj. kreativnost i stvaralaštvo biti u fokusu tj. IN. kao i živi događaji i druženja koji pružaju iskustvo i inspiraciju, a ne samo puki sadržaj. S druge strane bezlični ad hoc sadržaji i algoritamski programirane ponude da će postati OUT.

Na globalnom planu polažem nade u humanistički pristup temeljen na solidarnosti i razumijevanju uz interdisciplinarnost (kombinacija različitih kulturnih segmenata) koji će prevladati u odnosu na stalnu produkciju sadržaja, od potrebe da se sve monetizira, mjeri i optimizira.

Magazinska preporuka: "O ljubavi" Charlesa Bukowskog 

Davor Mandić: Uzlaznost trenda terora mišljenja nad silaznim trendom znanja

autor knjiga "Đavolja simfonija", "Valjalo bi me zamisliti sretnim", "Kuća", od 2006. do 2024. u Novom listu djelovao kao novinar i komentator kulture i mozaika

Nitko neće moći zaobići AI. Bio to ispuhani balon, ovjeren razvalinama firmi kao svojedobno dot-com krah, ili pak neregulirani rast alata koji će nam promijeniti život. Iako nema šanse da nam ne promijeni život, samo je pitanje kojom će to brzinom teći. Živjeti, stvarati, misliti uz AI bit će imperativ, a onda će s time dolaziti i problemi koje će trebati rješavati. 

Od globalnih: kako ne uništiti svijet etički pogrešno nasađenim umjetnim inteligencijama, koje svoje etike baziraju na premisi partikularnog boljitka onoga za koga rade, do posve individualnih: kako pronaći smisao uz alat koji će zamijeniti brojnu potrebu za trudom, u bilo kojoj sferi.

U pitanjima konzumacije kulture očekujem naglašeniju festivalizaciju i karnevalizaciju, pri čemu će se kulturne potrebe većine ostvarivati periodično, na noćima muzeja, knjiga, kazališta, na sajmovima i festivalima, onako kako se kupuju i konzumiraju i druge namirnice – šopinzima koji štede vrijeme i novac.

U području pisane riječi nadam se uzlaznom trendu audioknjiga, iako sam prema takvom trendu u našoj kulturi opravdano skeptičan, a očekujem silazni trend čitanja knjiga.

Svakako očekujem uzlazni trend terora mišljenja, nad silaznim trendom znanja.

Magazinska preporuka: "Limited Edition" Krune Lokotara  

Vid Barić: IN je musavo, prljavo i neposlušno pisanje

autor knjiga 'Fiumanski, opet lažeš', 'Vrabac protiv dabrova i ostale novinske priče', "Pisma iz Pekinga", bivši novinar u svijetu političke komunikacije, dugogodišnji pasionirani snowboarder i fotograf

Što je "IN", a što "OUT" u 2026.? IN je pisanje koje ne želi biti “čitljivo” na prvu, koje ne traži odobrenje algoritma i koje ne parazitira na traumi. IN su tekstovi koji se ne boje nedorečenosti i sporosti. IN je autofikcija koja nadilazi ispovijed i osobno koristi kao optiku za svijet. IN je povratak pisma – ne nužno fizičkog, nego pisanja koje pretpostavlja adresata, odnos i vrijeme čekanja. IN su tekstovi koji riskiraju dosadu, tišinu i nerazumijevanje. IN su autori koji pišu iz međuprostora – između jezika, država, identiteta, između prošlosti i budućnosti, između cinizma i zanosa – i koji odbijaju biti svedeni na temu, traumu ili etiketu.

OUT je književnost prilagođena algoritmima – pisanje koje već u startu računa na citat, viralnost i ekran. OUT je i pretjerana estetizacija traume bez stvarnog rizika ili formalne inovacije. OUT je i ono što bi se moglo nazvati "generacijskim pismom", jer pojam "generacije" je na trasi izumiranja. 

OUT je proza koja hini pravednost, koja se želi svidjeti i koja želi biti na tragu najsvježijih dogmi političke korektnosti.

IN je musavo, prljavo i neposlušno pisanje. Pisanje koje ne traži alibi u aktualnosti, koje ne nudi brza rješenja ni jasne pouke i koje ostaje otvorena rana, a ne zaokružena poruka. IN je pisanje koje ne obećava utjehu, ali nudi iskustvo; pisanje koje daje istinu, a ne laž zakrabuljenu u umijeće pripovijedanja.

Magazinska preporuka: "Tvornica" Hiroko Oyamada

Korin Hunjak: Kreativci kao potreban dio javne kulturne svijesti u svim društvenim krugovima

vizualni umjetnik s fokusom na ilustraciju, strip i dizajn čiji su radovi objavljeni u brojnim domaćim i stranim strip publikacijama te u nekolicini samostalnih izdanja kao što je "Brodski dnevnik"

"in" – snažna lokalna i mikrolokalna zajednica. Dobri odnosi sa susjedima, posuđivanje lonaca preko plota, uređivanje zajedničkog okoliša i stvaranje kolektivnih planova za budućnost. Užitak i veselje bi trebali biti u središtu dobrog života, bez obzira na razne borbe koje svi vodimo protiv svijeta, sistema i nerazumijevanja drugih. 

Mijenjati svijet kroz brigu i nježnost prema drugima.

"out" – navrat-nanos ubacivanje i uguravanje beskorisnih alata umjetne inteligencije u svaki nesretni digitalni proizvod pod nebeskom kapom. Možemo li dobiti univerzalnu tipku za "ne bih, hvala"?

U sljedećih par godina želim vidjeti rast interesa publike za našu literaturu, stripove, filmove, glazbu, video igre, dizajn... 

Želim vidjeti veće naklade, više vidljivosti, veću institucionalnu i društvenu podršku njihovom stvaranju i promoviranju. Imamo more genijalnih kreativnih ljudi iz raznih sfera života koji stvaraju neznana čuda, i želim vidjeti da se o njihovom radu raspravlja, da se pišu članci i osvrti, da budu dio javne kulturne svijesti u svim društvenim krugovima.

Magazinska preporuka: "Puste želje i protuotrovi" Irene Jukić Pranjić 

Elena Kiss: Vijugava bicikla ima bolji "vibe"

studentica vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci

Vibe coding, par puta sam naletila na taj izraz, pa sam ga odlučila malo istražiti. Radi se o programiranju s AI-om koji generira ono što mu kažete. Umjesto ručnog pisanja koda, opisujete željene rezultate, pa kažu da to bude pravi vibe, jer u tom procesu ni ne vidite mučne linije koda. Meni to predstavlja pristup učenja, ne samo znatno olakšavanje i ubrzavanje programiranja. 

Tu se preskoči puno koraka, krivulja učenja više nije krivulja, a zbunjena sam i oko naziva. Zar nije pravi vibe put od ”ne znam kako da to napravim„ do „ajme ovo radi!!“? 

Zato predlažem novi trend - Vibe learning, vibeanje u učenju, što ne isključuje korištenje AI-a, pod uvjetom da nam pokaže kako, a ne da servira rješenje. 

Htjela sam ovo ilustrirati pa evo moj pokušaj crtanja bicikle bez reference:

A tu je i crtež po slici bicikla… rješenje je bilo ponuđeno, a sama bicikla ni ne izgleda kao da vibea toliko koliko i prva. :)

Ako je cilj učenja razumijevanje, a ne samo rezultat, onda je meni ovaj prvi crtež pravi primjer upravo rođenog pojma Vibe learninga.

Magazinska preporuka: A.C. 2020 Mirka Ilića

Zoran Žmirić: Trebamo hibride kreativaca u svim područjima

autor knjiga Vrijeme koje nam je pojeo Pac­Man, Blockbuster; Riječke rock himne , Snoputnik ; Putovanje desnom hemisferom, Pacijent iz sobe 19 ; Kaleidoskop, Hotel Wartburg  

IN - promjena kulturne paradigme, hrabrost da se nekome ne svidiš.

OUT - strah od jasnog stava, ideja da knjiga mora “uspjeti”, neutralni autorski glas, pisanje koje se boji mišljenja...

Poželjno u 2026. je podosta toga. 

Kreativna scena je postala previše pristojna, zato trebamo više “neugodnih” ideja; radove koji ne traže potvrdu većine, riskiraju da budu pogrešno shvaćeni i ne boje se kritike.

Autore koji su u jednoj ideji prisutni duže vrijeme, koji su tematski dosljedni i koji ne skaču s trenda na trend, oni koji mijenjaju formu, ali ne i strast, koji traže vodu upornim iskapanjem jednog bunara, a ne one koji kopaju po malo na desetak različitih mjesta. :-) Treba nam autorska upornost i dosljednost, ljudi koji trendovski ne otvaraju brojna pitanja već ne odustaju od onog jednog koje je dugoročno društveno relevantno.

Kreativci većinom preferiraju surađivati s onima koji su im skloni i slični, čime je kulturna scena (kao i tržište) odavno prezasićeno, pa bih pozdravio kulturni dijalog u svim kombinacijama; npr. dizajner-pisac, ilustrator-glazbenik, glumac-fotograf... jer takve kombinacije ne igraju na tržišnu jasnoću, već na kulturnu trajnost.

Također, hibrid kreativaca svih vrsta koji ulaze i djeluju u "tuđim područjima"; pisci u marketingu, glazbenici u edukaciji djece i odraslih, dizajneri u ekonomskim sustavima, umjetnici u zdravstvenim, bankarskim, socijalnim, informatičkim mehanizmima, oni koji na “tuđem terenu” konkretnom primjenom mijenjaju jezik, strukturu i način komunikacije...

Magazinska preporuka: "Jučerašnji svijet : sjećanje jednog Europljanina" Stefana Zweiga

Dora Šustić: Hitno trebamo nove priče kroz koje možemo povjerovati da se možemo iskopati iz rova prošlosti

spisateljica, scenaristica i filmska redateljica, diplomirala scenaristiku na FAMU-u u Pragu. Radi kao scenaristica i razvija svoje autorske filmske i književne projekte. Romanom "Psi" osvojila Književnu nagradu Drago Gervais.  

U 2026. veselilo bi me vidjeti što više maštovitih i bajkovitih djela u domaćoj i svjetskoj književnosti, i za djecu, i za odrasle. Stvaranje novih svjetova, novih ideja, odmak od stvarnosti, ne kao stvar bijega, već ogledala. 

Mislim da nam hitno trebaju nove priče, velike priče, kroz koje možemo povjerovati da je promjena moguća, da se možemo iskopati iz rova prošlosti i revizionizma i formulirati novi smjer kretanja na društvenoj i ideološkoj razini.

Takve knjige bih voljela čitati i slušati idućih godina, svojevrsne antifašističke bajke, koje otvaraju i vraćaju moć sadašnjosti potičući nas da povjerujemo u budućnost.

Magazinska preporuka: Volim jučer? Faiza Guene

Franka Blažić: Porast će potreba za vlastitim "mjehurićima"

autorica romana za djecu i mlade “Kora i začarani izvor”, romana “Anara: Sjena Jantarnog mora” (Cranium, 2023) i kratkih priča objavljenih u zbirkama i online časopisima

Neka in budu trendovi koji usporavaju, u pravoj mjeri. Književnost ostaje jedan od rijetkih prostora koji pruža otpor simplifikaciji i hiper-svemu, a knjižnice živa mreža pažnje, trajnosti i pitanja. Tamo postajemo djeca koja bez predrasuda i instant-stava upijaju i zamišljaju. To će nam sve više trebati na stvaralačkoj fronti, i onoj društvenoj. 

Poanta je ionako stvoriti svoj mjehurić smisla (uz svijest o svemu izvan njega) i polako ga širiti, ne? I možda ćemo se zato u nadolazećoj godini više okretati sadržajima koji predstavljaju stvarnost, prisutnost ili utočište i razgovorima koji nude konkretnost. 

Uvijek je ključno otvarati pitanja, to smo se svi odavno složili, ali možda bi nam sada dobro došli i jasniji odgovori, bez vrludanja, popraćeni djelovanjem. 

Što i kako dalje graditi, ispitivati, mijenjati, stvarati... Ovdje i sada. Baza je već tu, a mjehurić nakon nekog vremena postane samoodrživ. I u njemu bi nam moglo biti stvarno lijepo.

Magazinska preporuka: Hotel Sapiens Leene Krohn

Marin Nižić: Mjesta bez velikih faca, šerifa, velikih imena i velikih budžeta

djeluje u proširenom polju dizajna s naglaskom na strateški dizajn, vizualne komunikacije, kulturnu produkciju te razvoj zajednica. Uz aktivan strukovni rad, voditelj je riječkog kolektiva Urbani separe.

Znate onaj kafić koji može biti bilo gdje? Turu centrom nakon koje vam se čini da još manje poznajete grad? Suvenir napravljen negdje daleko, bez ideje i priče? One kontejnere na gatu koji, osim što nisu legalni, mogu stajati u bilo kojem gradu bilo gdje na svijetu? Nadam se da je to trend koji odlazi. 

Nemjestima nije mjesto nigdje, pa ni u Rijeci. Kao ni nepričama, neproizvodima i nezajednicama. Volio bih da sve obrnuto od toga bude in. Da tražimo i slavimo specifičnosti naših mjesta, da kujemo posebne i jedinstvene priče i proizvode. 

Da do njih dolazimo unutar zajednica, kroz participaciju. Bez velikih faca, šerifa, velikih imena i velikih budžeta. To mi se stvarno više neda!

Magazinska preporuka: "Soba za snove" Davida Lyncha

Vladimir Tomić Mosk: Šugaman u ruke u prosincu...

graffitima i street artom aktivno se bavi od 1998. godine pod pseudonimom Mosk, sudjelovao na brojnim graffiti i street art festivalima, autor je I suorganizator festivala Rijeka murala.

Neka svi rade ono što misle da moraju raditi i napraviti. Sve ima svoj rok trajanja, a trendovi i ukusi pogotovo. Jučer su se mijenjali sporije nego danas, sutra će se mijenjati još brže, možda.

Ali danas, 20. prosinca, kad je i krajnji rok za predaju ovog teksta, vani je sunce i 15 stupnjeva. 

Idealni uvjeti da uzmem šugaman i odem do Preluka malo zaplivati. Jedino kad plivam, u isto vrijeme sam in i out mora.

Magazinska preporuka: "Traganje za samim sobom" Božidara Brezinščaka Bagola

Edo Plovanić: Publika koja pljeska i slika se za Instagram nije dovoljna

osnivač i glavni urednik vodećeg glazbenog portala u Hrvatskoj @muzikahr 

Ova godina donijela je trenutak kad je jedna od najvećih pop diva regije usred turneje otvorila temu o kojoj nitko drugi na toj razini ne govori. Preuzela je rizik koji je društvu potreban, ali njoj nije. Volio bih vidjeti više takvih poteza, više ljudi s velikim utjecajem koji tu platformu koriste za nešto značajno, a ne za površni sjaj i instant pažnju. Jer ako oni koji imaju mikrofon i reflektore šute o tome što je bitno, onda ne čudi što je scena puna buke bez poruke.

Drugi kut iste stvari koju bih volio vidjeti. Mladi glazbenici danas imaju sve – mobitele, aplikacije, kućne studije. Stvaranje glazbe nikad nije bilo lakše, što je divno, svi su producenti. Rade, objavljuju, grade publiku, ali volio bih vidjeti da razmišljaju dublje o tome kako njihove akcije mogu ostaviti trag. Stvarati nešto što vrijedi i inspirira. Ono nešto na što je čovjek ponosan kad pogleda unatrag.

Volio bih vidjeti koncerte koji nisu samo eventi da se izvuče lova od publike. Znam, znam – treba platiti kiriju, treba pojesti nešto osim instant juhe. 

Ali publika koja pljeska i slika se za Instagram nije dovoljna. Neka taj koncert bude iskustvo, neka se otvori dijalog sa zajednicom kojoj dolaziš.

Volio bih vidjeti i više otvorenosti kod kulturnjaka. Kvalitetan sadržaj i kvalitetna kultura većinom ne dolaze do površine jer se boje koristiti iste principe koje koriste "oni površni" – viralnost, memove, javne istupe. Kao da se boje da će ih zato prozvati istima. Volio bih vidjeti otvorenije i hrabrije ljude s kvalitetnim postavkama. Kvaliteta će uvijek nadmašiti površnost.

I na kraju, ako već čitaš ovo – vjerujem da puno čitaš knjige. To je dar i luksuz u doba kad je biti inteligentan opet kul, ja bih rekao. Nema ništa loše u tome biti pametan, osim što ćeš možda shvatiti koliko je oko tebe stvari glupo. Ali može se s tim živjeti. Samo nastavi.

Magazinska preporuka: "Popularna kultura 20. stoljeća" Zlatana Mrakužića

Srebrenka Peregrin: Malo se sjetiti i odgovornosti prema djeci

izvedbeno pripovijeda narodne bajke i priče dugi niz godina, kako za djecu tako i za odrasle te je prema svojim iskustvima napisala priručnik Umijeće pripovijedanja. Objavila tri zbirke bajki iz Hrvatske i cijeloga svijeta: Bajkarice, Bajkari i Bajkarenje.

Predviđanja su nezahvalna, a želje neizvjesne pa se umjesto gledanja unaprijed radije zadržavam na sadašnjosti. Odnosno, kao pripovjedačica uronjena u narodnu baštinu, donekle i na prošlosti. Ne smatram, naime, da trebamo otkrivati stalno novo nego vidjeti kako kvalitetnije iskazati što jest i što je bilo. 

Trebaju nam bolje priče o prošlosti nego što trenutno kolaju javnim prostorom, takve koje će biti gradbeni elementi ljudskije budućnosti. 

Trebaju nam uravnoteženi ženski i muški glasovi koji kazuju vlastitu istinu, o svojim životima, bliskim ljudima, promišljanjima kad je teško i kad je radosno. Takvi koji daju nadu.

Što nam je činiti za sljedeću godinu ili sljedećih deset, najbolje vidimo u susretu s djecom. 

Ono što njima pruža radost i mir, umjesto neprestanog pritiska, najbolji je izbor. Jer premda su dionici kulturnog života pretežno odrasli, ono što stvorimo, ostavljamo onima koji su sad djeca. Mislim da je ovaj čas iznimno potrebno sjećati se te odgovornosti.

Magazinska preporuka: "Uboga stvorenja" Alasdair Gray 

Katarina Bošnjak: Da kao društvo kolektivno donesemo i iznesemo barem jednu odluku...

studentica je Kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Od 2020. godine honorarno se bavi novinarstvom (Novi list, tjednik Novosti) te uređuje list za svu djecu Bijela pčela.

Službeno sam se ove godine načitala, nagledala i naslušala najviše sadržaja generiranih umjetnom inteligencijom. Od političkih programa, izjava političarki i svakodnevnih vijesti te priopćenja, preko fotomontaža koje služe kao malinformacije, pa do raznih kratkih videa. 

Po prvi sam puta osjećala krivnju što se smijem kratkom videu u kojemu mačka svira mini-bubnjeve usred noći, nakon shvaćanja da je mačka AI generirana.

Slikovnica koju je napisala devetogodišnjakinja praćena je AI generiranim ilustracijama, kao i brojne druge slikovnice danas. Jasno je da je ovo trenutno "in" u svim sferama života, pa tako i u kulturnoj i izdavačkoj proizvodnji, jer je "lakše", "jednostavnije", "zabavnije", a naročito "jeftinije" kada k'o fol besplatan alat zamijeni autorski rad dizajnerice, ilustratorice, spisateljice. 

I bit će "in" i u idućoj godini, sve dok ne odlučimo da više ne bude. Eto, tome se nadam za 2026., da kao društvo kolektivno donesemo i iznesemo barem jednu odluku. Držim nam fige.

Magazinska preporuka: "Život u topu kojeg nema" Nenada Stipanića

Sanjin Smajlović: S umjetnom inteligencijom je to da je super alat, ali loš autor

digitalni dizajner s više od 15 godina iskustva u području grafike, ilustracije i dizajna. 

"Out" su mi generična rješenja i estetike koje izgledaju isto bez obzira na to rade li se za kulturu, brend ili aplikaciju. I umjetna inteligencija mi je tu negdje – super alat, ali loš autor. 

Pogotovo u trenutku u kojem postaje iznimno važno da se svi, bez obzira na profesiju, educiramo u prepoznavanju AI-generiranog sadržaja, fake newsa i manipulacije informacijama. Kritičko razmišljanje danas je važnije nego ikad.

Na kreativnoj fronti volio bih vidjeti više ilustracije kao jezika za objašnjavanje složenih ideja, više suradnji s kulturnim i javnim institucijama te hrabriji iskorak iz poznatih formata. Mislim da će ključni biti oni projekti i ljudi koji uspiju spojiti tehnologiju s empatijom, lokalni kontekst s otvorenošću i dizajn s jasnim stavom.

Magazinska preporuka: "Klupko" Miroslava Sekulića

Mia Mohorić Stipanić: Potreba za festivalima koji njeguju eksperiment, žanrovska preplitanja i društveno angažirane poruke

glavna i odgovorna u jednoj od najvećih konvencija tetovaža Rijeka Tattoo Expo, voditeljica Ri Rock Akademije 

Na alternativnoj glazbenoj sceni “in” bi trebala biti autentičnost odnosno bendovi i autori koji stvaraju iz stvarne potrebe za izražavanjem, a ne prema algoritamskim pravilima. U godini koja je pred nama dolaze voljela bih vidjeti snažnije povezivanje lokalnih scena, povratak malih klupskih prostora i festivala koji njeguju eksperiment, žanrovska preplitanja i društveno angažirane poruke.

Posebno je važno educirati mlade, poticati ih na kreativnost, samostalnost i aktivno sudjelovanje u glazbi, ali naravno i drugim područjima. Radionice i mentorski programi mogu biti ključni alati. 

Ne treba osuđivati druge glazbene ukuse jer oni su dio vremena u kojem živimo, ali činjenica je da mladi danas često slušaju glazbu koju teško možemo svrstati u kvalitetnu u umjetničkom smislu. Sve je manje onih koji glazbu zaista žive i doživljavaju kao prostor slobode, istraživanja i osobnog rasta. Upravo zato alternativna scena ostaje važna kao korektiv, inspiracija i prostor u kojem glazba još uvijek ima dušu.

Magazinska preporuka: "Stražarni lopov "Gorana Polaka

Larisa Simčić: Otvoreniji odnos prema politici i u knjižnicama

diplomirana kulturologinja s višegodišnjim iskustvom u vođenju društvenih mreža i izradom video sadržaja. Jedan kotačića ekipe Kultura svima svugdje.

Otkako se otvorio novi središnji odjel Gradske knjižnice Rijeka, za mene je to postalo jedno od ključnih mjesta na kreativnoj i društvenoj mapi grada. To je institucija na koju sam iskreno ponosna i koju rado pokazujem ljudima koji nisu iz Rijeke, jer vrlo jasno pokazuje kako javni prostor može biti suvremen, relevantan i okrenut zajednici, bez da zaostaje za međunarodnim trendovima onoga što knjižnica danas jest i treba biti.

Jedan od najboljih trendova koji se osjetio u knjižnici zadnje dvije godine je njihova snažna orijentacija prema mladima u vidu kvalitetnih programa, panela koji potiču kritičko razmišljanje i izlazak iz ustaljenih okvira, te svjesno zauzimanje pozicije izvan aktualnih kulturnih ratova u Hrvatskoj. Umjesto polarizacije, nude sadržaje koji su istinski dobri za mlade, starije i sve one između.

Kao potencijalni smjer razvoja, odnosno nešto što bih voljela vidjeti još više u godinama koje dolaze, istaknula bih snažnije politički orijentirane panele koji reagiraju na duh zajednice, lokalne i šire hrvatske stvarnosti. 

Jedan od najzanimljivijih panela na kojima sam bila je bio onaj za predizborno vrijeme Trumpa na kojem se raspravljao o tome što znači na nas kao Hrvate njegov dolazak na vlast.

Na osobnijoj razini, jedan od trendova na kojem bih voljela sudjelovati u slučaju da netko zagrize i odluči napraviti korak u tom smjeru bio bi book club za mlade fokusiran na fantasy književnost – kao prostor bijega, ali i zajedničkog promišljanja svijeta kroz fikciju.

Hvala svim ljudima koji grade ovu Knjižnicu što kontinuirano svima daje priliku za rast – na različite načine, u različitim fazama života, i s osjećajem da kultura može biti i topla, inkluzivna i progresivna u isto vrijeme.

Magazinska preporuka: "U traganju za izgubljenom košuljicom" Ariana Leke

Vesna Kurilić: Jača potraga za analognim iskustvima

urednica, autorica i bivša knjižničarka. Jedan od motora iza kuće Shtriga.

IN: Analogno. Sve analogno. Čak i za osobe koje se ne sjećaju izvornih analognih verzija određenih stvari, sve više i više kreativaca diljem svijeta vraća se analognom iskustvu – analogno fotografiranje, analogno stvaranje, analogno druženje, analogno razmišljanje. Touch grass, ljudi.

OUT: AI. Čak i da naš najdraži rječnik engleskog jezika, Merriam-Webster, nije proglasio "slop" riječju godine, priča se po kuloarima da AI koriste samo oni koje nije strah da oni dijelovi njihovog mozga zaduženi za stvaranje, učenje i osjećanje odumru. Srećom, onih koji drže do svojih stvaralačkih mogućnosti sve je više.

IN: Heated Rivarly. Ako je jedan medij označio književno-medijsku scenu ove godine, to je kanadska serija, nastala po serijalu ljubića, koja je na jednom mjestu okupila sve ljubitelje dobre, dramatične romantične priče začinjene onim što najviše volimo – zgodnim ljudima. Veselimo se vidjeti više takvih priča na svim našim ekranima u bliskoj budućnosti.

Magazinska preporuka: "Paket" H.G Wellsa 

Mihael Giba:  Ključni su sustavi koji omogućuju kontinuitet, rizik i dijalog

umjetnik u području vizualnih umjetnosti, a u svom umjetničkom radu kombiniranjem tradicionalnih i digitalnih tehnika i tehnologija stvara multimedijalne, često i interaktivne instalacije koje opisuju, dokumentiraju i propituju današnje društvo, nerijetko kroz dozu humora.

IN u umjetnosti vidim u pomaku od puke produkcije prema procesima, odnosima i kontekstima, interdisciplinarnim praksama koje povezuju umjetnost, znanost i tehnologiju, ali bez tehnološkog fetišizma. Posebno su važni radovi koji kritički koriste digitalne alate, AI, VR i podatke kao sredstva za promišljanje društva, prostora i identiteta, a ne kao cilj sami po sebi. Lokalno znanje, mikrokonteksti i suradnički modeli, poput kolektiva, otvorenih laboratorija i obrazovnih hibrida, postaju ključni resursi.

OUT su spektakl bez sadržaja, brza vidljivost kao jedina vrijednost i imitiranje globalnih trendova bez razumijevanja vlastite pozicije. Tome se pridružuje i logika društvenih mreža koja potiče stalnu proizvodnju dojma, pojednostavljivanje kompleksnih ideja i prilagođavanje sadržaja očekivanjima algoritama i publike.

U godinama koje dolaze volio bih vidjeti više dugoročnih, istraživačkih projekata koji se bave prostorom, tehnologijom, obrazovanjem i društvom, jaču povezanost institucija s nezavisnom scenom kroz produkcijske, edukativne i istraživačke suradnje te veću hrabrost u eksperimentu s formatima, medijima i načinima rada, i kod umjetnika i kod onih koji odlučuju. 

Ključni neće biti samo pojedinci ili događaji, nego sustavi koji omogućuju kontinuitet, rizik i dijalog. Kreativna fronta 2026. pa nadalje trebala bi biti sporija, dublja i odgovornija, ali ne i manje uzbudljiva.

Magazinska preporuka: "Div" Nataše Govedić