Knjige petkom: Normalni ljudi, Kad smo bili mlađi, Otmjenost ježa...

Normalni ljudi Sally Rooney prati ljubavni odnos dvoje mladih Iraca od srednje škole pa sve do studija na prestižnom sveučilištu Trinity u Dublinu. Pratimo odnos pun ljubavi, ali i povređivanja, uglavnom izazvanog klasnim razlikama i pod utjecajem okoline. U početku se nalaze u tajnosti, a što više ljudi saznaje za njihovu vezu, to su više prisutni sram i neugoda. 

Razdvajanje se događa u nekoliko navrata, jer je prouzročeno dubokim razlikama među njima. Unatoč trudu da održe ljubav, to im nikako ne polazi za rukom, jer su prije svega opterećeni mišljenjem okoline, ali i vlastitim karakternim crtama, koje uglavnom nisu kompatibilne. 

Djelo je proglašeno najboljim irskim romanom u 2018. godini, a nominirano je i za nagrade Man Booker, Dylan Thomas i Women's Prize for Fiction. BBC je prema romanu snimio i vrlo popularnu seriju.

Otmjenost ježa autorice Muriel Barbery suptilno se izruguje malograđanštini i poziva na promišljanje o životu i životnim vrijednostima sve koji se uhvate u koštac s ovom knjigom. U fokusu su dva lika, dvanaestgodišnja Paloma, kći francuskoga ministra, i kućepaziteljica njihove zgrade, izvjesna Renee.

Paloma je prepametna djevojčica, koja planira samoubojstvo, jer ne vidi ništa lijepoga u svijetu. Svijet je pun licemjera, kojima su porijeklo i financijski status najvažnije stvari u svemiru, a nisu svjesni svoga primitivizma i ispraznih životnih stilova. Renee je samoobrazovana žena, koja širinu svoga znanja i svojih pogleda na život skriva od primitivnog “visokog” društva kojemu služi. 

Oko njih isprepliće se cijeli niz likova koji ih potiču na kontemplacije o Kantu, o filozofiji duha, o književnosti i jeziku, o Japanu i ovisnostima. Knjiga je vrlo kompleksna, ne čita se lako. Puna je filozofskih razmišljanja i mnoge se rečenice moraju iščitavati dvaput, ako nismo sasvim koncentrirani. Izazovna za one kojima knjiga ne služi isključivo za opuštanje. 

Autorica je doktorirala filozofiju i njeno područje zanimanja se očitava u knjizi kroz razmišljanja likova, a bila je i na dvogodišnjoj akademskoj stipendiji u Kyotu u Japanu, što je utjecalo na njeno stvaralaštvo i na nju kao osobu.

Drugo ime : septologija I. - II. : roman je prvi dio Septologije norveškoga nobelovca Jona Fossea. U središtu zbivanja su dva lika: slikar Asle, koji je glavni pripovjedač i njegov imenjak i prezimenjak, kojega nalazi na ulici alkoholiziranog i smrznutog. Autor u oba lika zrcali dio sebe, ali u prvome je idealiziran, a u drugome vidi sebe i svoju sudbinu u onoj drugoj krajnosti, koja mu se mogla dogoditi, jer se zaista liječio od alkoholizma. 

Knjiga je napisana bez interpunkcije, puno je repeticija, koje pojačavaju dojam ritma i prava je poslastica za književne sladokusce. Nepretenciozno, nimalo patetično, s izvrsnim slikama i metaforama života, Bildungsroman u izvrsnom prijevodu Muniba Delalića.

Oliver Lovrenski je hrvatsko-norveški autor čije je knjiga Kad smo bili mlađi u Hrvatskoj izdana ove godine. Autor je rođen 2003. u Oslu, u hrvatsko-norveškoj obitelji. Roman Kad smo bili mlađi započeo je pisati sa sedamnaest godina, a s devetnaest je već imao bestseler i postao književni fenomen.

Tema odrastanja u velikom gradu i prijateljstva četvero tinejdžera, koji su već u osnovnoj počeli s drogama da bi sa šesnaest bili ovisnici i dileri, osvojila je i publiku i kritiku. I nas. Ivor, Marco, Jonas i Arjan mala su ulična obitelj, rezultat društvene i roditeljske nebrige. Priču u prvom licu pripovijeda Ivor, kroz kratke zapise brzog ritma, bez interpunkcije, osim tu i tamo nekog zareza, malim slovima karakterističnim za suvremenu komunikaciju na društvenim mrežama. 

Roman je kompozicijski podijeljen u tri cjeline- Burazi, Pad i Iznimka, u kojima kronološki pratimo živote četiri prijatelja: Ivora, koji živi s majkom i od ostale obitelji spominje jedino Babu kod koje ljetuje u Hrvatskoj i koja je najvažnija osoba u njegovom životu pa je i jedina u knjizi čije ime je zapisano velikim slovom, Liban Mohamed- Marco, neprilagođen i nasilan Somalijac, čiji roditelji prolaze kroz mučan razvod, Arjan, Indijac, koji je odrastao u norveškim domovima za nezbrinutu djecu te Jonas, dijete rastavljenih roditelja, koje je pripalo nasilnom ocu. 

Priča je autentična, jer autor ima sposobnost da prenese bol i patnju likova za koje navodi da su mješavina njega samog i njegovih prijatelja, ali i perspektivu nekoga tko je prošao kroz slično iskustvo. Autor je u jednom razgovoru rekao da se nada da će knjiga probuditi mlade, ali i odrasle potaknuti na razumijevanje. Mislimo da ova knjiga to može i zato od nas velika preporuka!

Čitali smo i biografiju Olivere Ćirković Ja, Pink Panter, srpske pljačkašice i književnice, kako je nazivaju srpski mediji. Olivera je spisateljica i slikarica, bivša osuđivana kriminalka i bivša profesionalna košarkašica i administratorica. Bila je članica međunarodne mreže kradljivaca dragulja Pink Panthers. 

Ona govori o svom kontroverznom, ali vrlo zanimljivom životu, o košarci kao velikoj ljubavi i sinu kao najvećoj ljubavi, o boravku u grčkim zatvorima. Knjiga je pozitivna, jer je autorica iz svega izašla kao bolja osoba. Ona je svoje kazne odslužila, ne pravda se, ali sugerira čitatelju da je sport najbolji životni izbor.

Slušali smo i jednu zvučnu knjigu: Vidimo se u kolovozu. Radi se o posljednjem romanu Gabriela Garcie Marqueza. Ana Magdalena Bach, sredovječna žena u braku s dvoje odrasle djece i mužem kojeg voli, svake godine u kolovozu odlazi na jedan karipski otok kako bi posjetila grob svoje majke.

Igrom slučaja dogodi joj se poznanstvo s privlačnim muškarcem s kojim provede noć. Taj doživljaj je u potpunosti mijenja. Od tada svake naredne godine ona pronalazi ljubavnike i doživljava pomak svojih osobnih granica. Uz ovu knjigu spomenimo dvije zanimljivosti: prva zanimljivost je činjenica da je Ana Magdalena Bach ime druge supruge Johanna Sebastiana Bacha; druga je ta da je autor bio izrazito protiv objavljivanja ove knjige, jer ju je smatrao svojim najgorim uratkom, ali su je potomci objavili protiv njegove volje.

Ono što nismo postali u svim gore navedenim knjigama možemo postati u sljedećoj knjizi, a to je slikovnica Sve što možeš postati autora Kobyja Yamade. Yamada je cijenjeni autor slikovnica, koje odišu pozitivnim porukama te potiču na samoostvarenje. U ovoj slikovnici autor minimalističkim rečenicama, sažeto prikazuje beskraj mogućnosti svakoga od nas, jer svi zapravo možemo napraviti sve što poželimo. 

Možda vam se može činiti da ova slikovnica predstavlja mini self-help za djecu, ali nije tako: ona potiče samopouzdanje i vrijednosti koje svatko posjeduje, a da ih nije svjestan. Ovo je djelo koje možemo čitati iznova i iznova, koje nas može inspirirati da ostvarimo svoj puni potencijal te živimo život vrijedan življenja.

Na kraju ove godine i na kraju ovoga petka knjižničari Gradske knjižnice Rijeka žele vam sretne blagdane i da u novoj godini postanete sve što želite postati! A mi ponovno preporučujemo dogodine.