Knjige petkom: O pisanju, Mala priča o bojama, Špijun i izdajnik...

Neka vas Mala knjiga o bojama (Michel Pastoureau i Dominique Simonnet, prijevod Bosiljka Brlečić, ilustratorica Hana Tintor) ne zavara svojim šarenim koricama: unutra se nalazi ozbiljno štivo. Michel Pastoureau je povjesničar srednjeg vijeka i stručnjak za heraldiku. Osim toga, dolazi iz obitelji slikara i sam od djetinjstva slika iz hobija.

Kroz razgovor s novinarom Dominiqueom Simonnetom predstavlja nam kompleksan svijet šest glavnih boja (plave, crvene, zelene, bijele, žute i crne) iz perspektive povijesti, povijesti umjetnosti, filozofije, fizike, etimologije … Putem ruši popularne mitove (npr. da crno i bijelo nisu boje) i povezuje stvaran svijet sa svijetom simbola.

Tako u jednom trenu pokušava odgovoriti na pitanje zašto Crvenkapica nosi crveno i postoje li boje i onda kada mi u njih ne gledamo. Tekst je iznimno zanimljiv, a osim prevladavajuće povijesno-filozofske perspektive, donosi i crtice iz francuskog jezika i kulture.

Ovotjedna preporuka za ljubitelje štiva koje se čita u dahu je Špijun i izdajnik : najveća špijunska priča Hladnog rata Bena Macintyrea (u prijevodu Tihomira Tonkovića). Istinita priča o Olegu Gordijevskom, agentu KGB-a koji se, razočaran sovjetskim režimom, odlučio staviti na raspolaganje britanskoj tajnoj službi i time započeo svoj skoro tri desetljeća dug dvostruki život. 

Njegovo ime je široj javnosti gotovo nepoznato, ali važnost informacija koje je prenio MI6 bila je nevjerojatna te su one u velikoj mjeri utjecale na razvoj svjetske geopolitike. Za vrijeme njegovog aktivnog djelovanja, britanska premijerka Margaret Thatcher je u najvećoj tajnosti izravno na svoj stol primala njegove izvještaje te se osobno angažirala za provedbu akcije njegovog spašavanja. 

Iznimno zanimljivo štivo, punokrvni špijunski triler za koji je teško povjerovati da je istinit. Zadnju trećinu knjige koja opisuje akciju izvlačenja provaljenog Gordijevskog iz SSSR-a nećete moći ispustiti iz ruku. U doba kad je knjiga izašla, 2019., Gordijevski je živio povučenim životom, pod lažnim imenom, negdje u ruralnoj Engleskoj, nakon što je dobio sva moguća priznanja i ordenje za zasluge od strane SAD-a i Velike Britanije. 

Nakon čitanja knjige proguglali smo Olega i otkrili da je umro prije mjesec dana, 4. ožujka u dobi od 86 godina. Njegov nevjerojatan život i špijunsku karijeru teško da može nadmašiti ijedno djelo fikcije, pa je tako i John La Carre izjavio da je to najbolja istinita špijunska priča koju je ikad pročitao. 

Autor je za potrebe pisanja proveo opsežne razgovore sa samim Gordijevskim kao i sa mnogim drugim danas umirovljenim špijunima sa obiju strana željezne zavjese. Topla preporuka za sve koje zanima povijest Hladnog rata, ali i za sve one koji jednostavno vole dobru, napetu priču.

O pisanju : sjećanja na zanat Stephena Kinga iskren je i zanimljiv tekst. Podijeljen na dva dijela Životopis i Kutija s alatom smješta se na razmeđi pitanja što stvara pisca i kako pisac stvara. Knjiga donosi mnoštvo anegdota iz Kingova života, formativnih bljeskova u vremenu koje su tiho i nenametljivo gradile njegovu osobnost i stvarale pisca koji je danas. 

Tako čitamo da je iskustvo gledanja hororaca u kinu Ritz zaslužno za njegovu prvu ikad napisanu knjigu Jama i klatno, noveliziran film tiskan na ciklostilu u podrumu njegove kuće. Iako je prodajna avantura polučila ogroman uspjeh među učenicima te ga lansirala u trenutni Kingov (prvi) bestseler, njegov iskorak u izdavački svijet neslavno je propao u uredu ravnatelja. Doznajemo kako je King brusio svoje spisateljsko umijeće i u satiričnom časopisu The Vilage Vomit kojeg je također sam osmislio i tiskao na svom starom ciklostilu što mu je priuštilo dva tjedna školskog pritvora nakon nastave i službenu ispriku profesorici Margitan. No, svi ti nespretni izleti u izdavačke vode doveli su ga do Johna Goulda, urednika lokalnog tjednika i pozicije sportskog izvjestitelja. Gould ga je naučio nekoliko važnih lekcija, a možda najvažnije King se pridržava i danas.

U drugom dijelu knjige King iskreno i bezrezervno progovara o načinu na koji piše, daje jasne, praktične savjete temeljene ne samo na vlastitom iskustvu nego i iskustvu brojnih urednika s kojima je radio. Dijeli s nama i popise knjiga koje preporučuje za čitanje, što je nešto što smatra presudnim u formativnom procesu stvaranja pisca – čitajte, čitajte, čitajte, što god vam dođe pod ruku. Čitajte puno, čitajte raznoliko, čitajte uvijek i svugdje. Ne plašite se čitati loše knjige, iz njih ponekad možete naučiti više nego iz dobrih knjiga! Recimo koje greške morate pod svaku cijenu izbjegavati. 

Naučili smo da King nije veliki ljubitelj priloga, da veliku važnost pridaje dijalozima, da su rečenice od tek dvije riječi potpuno u redu, da mrzi pasiv u pisanju (i čitanju), da je ključ dobrog dijaloga iskrenost, da treba pisati svakodnevno bez iznimke i da se ne treba bojati ispravaka teksta, izbacivanja pa čak i cijelih poglavlja ili likova ako treba. King vas može naučiti štošta o pisanju. O dobrom pisanju. Samo ga treba – čitati.

I naš sljedeći književni izbor primjer je kako upornošću, napornim radom možemo postići mnogo toga. Velibor Čolić često zna reći da je pjesnik, i da ga je ta činjenica spasila. Rođen je u Odžaku u Bosni i Hercegovini, a književne je tekstove počeo objavljivati tijekom 1980-ih u hrvatskim književnim časopisima. U ljeto 1992. godine (politički) azil zatražio je u Francuskoj. O prvim je godinama života u Francuskoj, provedenim uglavnom u domu za tražitelje azila u Rennesu u Bretanji, s puno humora i ironije, progovorio u knjizi Egzil za početnike (u prijevodu Mirne Šimat).

„Imam dvadeset osam godina i stižem u Rennes s prtljagom od svega tri riječi francuskog – Jean, Paul i Sartre.“ U ovom autobiografskom romanu opisuje postupnu integraciju u francusko društvo, dugotrajan i zahtjevan proces učenja francuskoga jezika te oblikovanje novog identiteta osobe koja je izgubila domovinu. 

U tridesetak kraćih poglavlja ispripovijedao je kako je postao pisac na francuskom jeziku, iako je u tu zemlju, s 28 godina, stigao bez ikakva znanja francuskog jezika. U domovini pisac, u stranoj zemlji trebao je krenuti od tečaja francuskog za nepismene odrasle osobe… Napomenimo na kraju i to da je od Francuske akademije 2014. primio Nagradu za širenje francuskog jezika i kulture te da su mu knjige prevedene na brojne europske jezike.

Za vas danas imamo i jedan strip. Grafički roman Šah autora Victora L. Pinela (u prijevodu Ursule Burger) višeslojna je priča u kojoj pratimo nekoliko protagonista, svih redom bez previše uspjeha u svojim vezama.  

Mladić Samir volontira u staračkom doma i pravi društvo ciničnoj gospođi Dubois koja ga uči igrati šah. Njegova je priča, kao i priča naših ostalih likova, isprepletena šahovskim metaforama.

Pješaci se pitaju je li vrijeme za žrtvovanje neke figure kako bi mogli nastaviti napredovati. Lovci se mimoilaze poljima suprotnih boja, a da se pritom nikada ne susretnu. Dama se kreće u svim smjerovima, potpuno slobodno, ali, kada je u škripcu, uvijek može napasti kako bi se izbavila. Svi se naši likovi kreću poput figura, sukobljavaju se, premještaju, bježe, baš kao na šahovskoj ploči. Osim toga, svi su na ovaj ili onaj način povezani, a da to ne znaju. O kakvoj se točno povezanosti radi, uistinu se isplati otkriti!  

Radi se o dirljivom stripu koji prati svakodnevne ljude u svakodnevnim situacijama s kojima se vrlo lako poistovjetiti jer smo ih svi barem jednom doživjeli. Prizemno opisuje različite romantične odnose (kako sretne, tako i one tužne), pun je mudrosti, ali na nepretenciozan i često duhovit način. Sigurno će vam izmamiti osmijeh na lice. 

Za kraj naših ovotjednih preporuka, vraćamo se gdje je srcu drago. Lara Černicki i Stašo Forenbaher istinski su obožavatelji pješačenja, planinarenja i bicikliranja, veliki ljubitelji prirode i povijesti te plodni autori koji iza sebe već imaju uspješne knjige.

Kvarnerski otoci pješice i biciklom praktičan je vodič za outdoor uživanje u svim čarima Krka, Cresa, Lošinja i Raba. Opisali su blizu sedamdeset staza odnosno izleta. Od toga je pedesetak pješačkih i petnaestak biciklističkih, a na jedan kratki izlet odlazi se plivajući. 

Glavni kriterij bio je da svi izleti budu primjereni rekreativcima, od kratkih šetnji ili vožnji za sve uzraste do cjelodnevnih tura za koje je ipak potrebno nekakvo osnovno planinarsko iskustvo. Drugi važan kriterij bio je taj da vode izletnike po postojećim i po mogućnostima označenim stazama. Uz zemljovide s iscrtanim rutama autori donose pregršt važnih informacija te mnoštvo fotografija. 

Ovaj vodič neizostavna je literatura u biblioteci svakog outdoor entuzijasta, bilo da tek kreće istraživati ​​ovaj dio Lijepe naše ili je već prošao koju stazu.

Na kraju smo još jednog radnog tjedna. Predlažemo da ovaj vikend iskoristite najavljeno lijepo vrijeme, spojite uživanje u prirodi s ljubavi prema knjigama, uz neki od danas spomenutih naslova, naravno…