Knjige petkom: Svježa voda za cvijeće, Četvrto krilo, Norveška šuma...

Knjige petkom započeli smo laganom, pitkom ljubavnom pričom Poglavar Monice McCarty. To je prva od dvanaest knjiga. Svaka od knjiga prati jednoga Čuvara Visočja, imenovanog od škotskog kralja, i njegove ljubavne odnose. Ljubavni i erotski elementi, odnos strogih i discipliniranih ratnika te žena koje im pomute razum i suptilno poremete planove, povijesne činjenice o škotskoj borbi za nezavisnost koja kreće u 13. stoljeću te odnosi među klanovima, plemstvima, nacijama čine ovu knjigu poslasticom za one koji žele „lako štivo za opuštanje, iz kojega pritom mogu nešto i naučiti“.

Životne priče započeli smo trenutno vrlo popularnom knjigom Svježa voda za cvijeće Valérie Perrin. Nagrađivana francuska autorica napisala je ovaj opsežan roman koji je prepoznat po raznim blogovima ljubitelja knjige kao jedan od najljepših romana na svijetu. Zbog čega je roman postigao toliku popularnost da je doslovce razgrabljen s polica knjižnica i knjižara? Najbolje je da ga i sami dohvatite i provjerite! 

Sadržaj knjige koji vam donosimo ne prenosi ljepotu riječi kojom je pisan, kao i brojne životne pouke i mudrosti koje ostaju u nama dugo nakon čitanja. Autorica nas postepeno uvlači u priču, isprepliće likove, prošlost i sadašnjost te polako otkrivamo životnu sudbinu protagonistice romana. 

Teško bismo žanrovski mogli odrediti roman jer se u njemu nalaze elementi obiteljske drame, ljubavnog romana i kriminalističkog romana. Protagonistica je Violette Touissant, čuvarica groblja u gradiću Brancion-en-Chalon, malom mjestu u Burgundiji. Violette živi samačkim životom okružena smrću, no njezin odnos prema istoj je poput njezine odjeće: ona na sebi uvijek ima teški i dosadni “zimski” ogrtač, no ispod nosi “ljetno” rublje vedrih boja. Ona je osoba koja je proživjela više no što će mnogi proživjeti, a i dalje nosi iskru nade u život. Zapisuje kratke dnevničke zapise zapažanja s pogreba i razgovora s obiteljima pokojnika, a svaki od njih je toliko poseban da ih je užitak čitati, poput mikropriča. 

U njen život ulazi detektiv Julien Seul koji na groblje dolazi s urnom pokojne majke Irene koju, prema pokojničinoj želji, mora položiti na grob njezinog ljubavnika. Paralelno pratimo razvoj dvije ljubavne priče: Ireninu (kroz dnevničke zapise) i Violettinu. Motivi romana su život, smrt, ljubav, nada, opstajanje… 

Marina Vujčić je u svojoj knjizi Sigurna kuća progovorila o problemu nasilja u obitelji. Autorica prati kronologiju odnosa uglednog i svima simpatičnog sveučilišnog profesora te žene koja se u njega zaljubila, koju je zaveo svojim perfidnim manipulatorskim sposobnostima iz kojih se zlostavljanje razvijalo u stupnjevima, pa je krenulo s lakšim psihički zlostavljanjima da bi na kraju završilo na teškom fizičkom zlostavljanju. 

Lada Lončar (glavni lik) pokušala se obratiti Centru za socijalnu skrb, ali ne uspijeva dobiti sigurnu kuću, jer su one prekapacitirane. Nakon tog njezinog pokušaja bijega, policija dolazi na vrata i informira njezinoga zlostavljača o prijavi nasilja. Na taj način ju sustav zapravo izdaje i dolazi do velikog sukoba, u kojem ona nožem ubija supruga zlostavljača.

Iako je dobila osam godina zatvora, Lada se nakon dugo vremena osjeća sigurnom. Naslov Sigurna kuća može biti ironija na nesigurnost obraćanja sustavu, ali i na zatvor, koji je njezina prva sigurna kuća nakon mnogih godina.

Knjiga naglašava problem nasilja, državnog aparata koji ne rješava situaciju, obiteljskih odnosa u kojemu Ladi njezini najbliži ne vjeruju, ali nam stavlja pred oči situaciju u kojoj se može naći bilo tko, čak i oni koji decidirano tvrde da se tako nešto njima ne može dogoditi.

Norveška šuma Harukija Murakamija je životna priča Torea Watanabea i prikazuje život japanske mladeži u šezdesetim godinama dvadesetoga stoljeća. Torea upoznajemo kao odrasloga čovjeka, kojega pjesma The Beatlesa „Norveška šuma“ podsjeća na davnu ljubav Naoko. Vraćamo se u studentske dane, u vrijeme pomame za američkim načinom života u Japanu. 

Japanska kultura, koncizna i neverbalna komunikacija te jasne kratke rečenice u kontradikciji s nastojanjima življenja na američki način (seks, droga i rock 'n' roll) stvorili su jednu sjetnu atmosferu nezadovoljne mladeži među kojom je suicid postao uobičajen način rješavanja problema. Norveška šuma je hladna i mračna i definicija je atmosfere knjige.

Iako nije za svakoga i za svako doba života, ne može se osporiti Murakamijevo majstorsko pero i književni talent. 

Dobitnik V.B.Z.-ove nagrade za neobjavljeni roman Goran Samardžić i njegov roman Grobar pasa ne nalaze se još na našim policama, ali jedna od malih privilegija knjižničara je ta da knjigu mogu pročitati među prvima. 

Glavni lik, Ivan, pse vezuje uz razne situacije u svome životu: uz ljubavi i ljubavnice, uz supruge, brakove, komične i tragične situacije. Svi vlasnici pasa znaju da je pas član obitelji, da je dio naših voljenja i naših stresova, tako i kroz Ivanov život prolaze razni psi, koji na koncu utječu i na ljubav obitelji. Kako psi umiru i kako Ivan postaje „grobar pasa“, s njima umire i dio obitelji i dio ljubavi...

Lagano, pitko, čitko, zabavno i emotivno.

Suživot i organizacija životinja koje su zapravo ljudi u kultnoj Životinjskoj farmi Georgea Orwella bio je naša sljedeća tema. Nismo se dugo zadržavali na ovoj knjizi jer je sadržaj općepoznat. 

Ipak, knjiga je neosporno vječna, u većoj ili manjoj mjeri primjenjiva na sva vremena i sve prostore. U njoj uvijek prepoznajemo likove iz svoje okoline ili iz sjećanja i lako se poistovjećujemo sa situacijama. Knjiga na vrlo lagan i pomalo šaljiv način ulazi u krvotok totalitarizma, ali pokazuje i svevremenske ljudske osobine. 

Tko još nije čitao Životinjsku farmu, svakako bi trebao to učiniti!

Odlazimo malo maštati, a malo se i pomlađujemo: Rebecca Yarros napisala je knjigu Četvrto krilo. To je prva knjiga u nizu u kojoj pratimo studente Violet Sorrengail i Xadena Riorsona. 

Budući da je povijest njihovih obitelji prožeta ratovanjima i ubojstvima, odnos između naša dva glavna lika počinje konfliktom i netrpeljivošću, ali kako to obično biva, uskoro se rađa privlačnost koju je nemoguće osporiti.

Jahači zmajeva, magija, bitke te jedna ljubavna priča mladih ljudi čine samo površinski sloj romana. Autorica vješto gradi posve novi svijet i slojevit karakter likova, prikazuje zamršene odnose među ljudima, ističe izazove koji se javljaju kada se ljudi dijele u klase te oslikava političku situaciju "izmišljene" države i moralne dileme koje se, iako fiktivne, vrlo lako mogu preslikati na stvarni život.

Iako se radi o pozamašnom romanu, lako je čitljiva i takozvana romantasy knjiga, koju preporučujemo mladima i svim ljubiteljima fantasy žanra koji se tako osjećaju.

Za kraj, razotkrit ćemo najvažniji „knjižničarski kod“. Radi se o knjizi Pierrea Bayarda Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali? Autor u obliku eseja i na šaljiv način govori o temi navedenoj u naslovu. Spominju se mnogi klasici, o kojima ljudi govore i razgovaraju, a da ih nisu pročitali. 

Autor se referira na Roberta Musila koji piše o službeniku cara koji je obilazio bečku knjižnicu i pitao knjižničara je li pročitao mnoge knjige u knjižnici, na što je knjižničar odgovorio da nije pročitao niti jednu. Knjižničar je uspoređen s kontrolorom leta ili vlakova, on je taj koji mora navigirati i kad ne poznaje destinacije (knjigu, područje znanja, autora, čovjeka ispred sebe). 

Naglasak je stavljen na trenutak u kojem se nalazimo i na trenutak u kojem se nalazi osoba koja nas pita da joj preporučimo knjigu. 

Uspješan početak nove sezone Knjiga petkom zaključili smo priznanjem koju knjigu nismo nikada pročitali, a puno smo puta o njoj govorili i možda je još više puta nekomu preporučili.

Odgovori će ostati naša mala tajna!