John D. MacDonald - The Executioners/ Cape Fear/ Rt Straha

Mislim, danas jedva da netko zna kako je Rt straha ustvari ekranizacija, kvragu, jedva da se zna kako je verzija iz 1991. ustvari obrada filma iz 1962. Mislim, znaju filmski znalci, ali malo tko ostali. Što mi je zanimljivo jer... pa, meni su oba filma promašaj do neke mjere iako se u osnovi drže romana po kojem su nastali.

Filmovi su nastali po romanu "Krvnici" poznatog pisca John D. MacDonalda. Vrijedi spomenuti kako je MacDonald bio poprilično popularan u Americi, ali da se nije baš nešto proslavio izvan nje jer nije bio toliko prevođen, a i njegovi su romani bili...pa, iskreno, ponešto kao što kod nas bili Hejzi ili Lun romani, brza roba za brzo čitanje.

Čitao se puno i prodavao se dobro, ali nikada nije prešao u A ligu ili stekao kultni status kao Raymond Chandler ili Ross Macdonald jer, istini za volju, nije doprinijeo žanru kao takvom. Romani su mu bili bazični; junak, slučaj, zgodna djeva, slučaj riješen, djeva u krevetu s junakom. Koketirao je malo s pravim noir stvarima, crnim, originalnim, faza gdje su nastali "Krvnici", ali ništa što bi ga diglo iz prosjeka. Moglo bi se reći kako mu je konstantno pisanje i objavljivanje donijelo ime, kvantiteta prije kvalitete, ali to već ostaje na debatu jer ja sam pročitao tek jedan njegov roman i znam da sam ga čitao, ali to je sve što znam, ne pitajte za detalje.

Prvi film imao je taj peh da postane žrtva tadašnjih cenzora. Naime, u romanu Cady i Bowden su bili vojnici, Bowden je vidio kako Cady siluje djevojčicu od 13 godina, svjedočio je i spremio lika u zatvor. Aha, super, super, rekli su producenti, no ne smijete reći da su bili vojnici ili da su nekog silovali. Pa se radilo oko toga, lomili su jezike da to ne spomenu, ali da opet bude jasno o čemu govore.

Robert Mitchum i Gregory Peck su glumačke legende, bili su karizmatični više nego što su bili baš toliko dobri glumci, ali izvukli su film. Osim što Mitchum baš i nije Cady iz romana. Tamošnji Cady je bio krupan tip, dlakav, pomalo životinjskih nagona, koji je bio kontrast uglađenom Bowdenu.

Također, nije ga bilo baš puno u radnji, drugi likovi su osjećali posljedice, ali u filmu, jer je to ipak bio Mitchum, povećali su njegovu minutažu i izbacili neke stvari tipa da je puškom ranio Bowdenovog sina, pa je postao... malo manja prijetnja.

Kraj je razočaravajući jer Bowden ne ubije Cadyja, što je napravio u romanu već glumi moralnu vertikalu, opet, sve zbog cenzure. Ne smijemo dozvoliti da naš glavni časni junak ubije nekoga. Iako je izmijenio dosta toga, to je solidan film kojeg spašavaju glavni glumci, ali ne baš i priča.

Verzija iz '91 je otišla još dalje u izmjenama. Neka mi fanovi oproste, ali De Niro kao Cady je promašen izbor, još jedan psihopat i luđak koji radi show samo da ga radi. Da, film ima nekih svojih trenutaka, ali općenito mi je to triler iz 90-ih koji ne donosi nešto posebno za stol (osim bolje završnice, koje nema u romanu, s brodom u oluji i time da Bowden aka Nick Nolte ubije Cadyja).

Ono što je malo iritantno jesu male suptilne promjene kojima su htjeli reći kako smo ušli u novo, samosvjesno doba gdje je fora priznavati vlastite greške kako bi okrenuli novi svježi list. Tako u ovoj verziji ispada kako je De Nirov Cady bio gotovo nevin jer je ovaj Bowden namjestio suđenje i poslao ga u zatvor. Film ima jaku seksualnu komponentu, nepotrebnu, uz to da ni brak glavnog para baš ne valja.

Kako smo napredni i progresivni - osim što je roman, iako napisan daleke 1957. godine, bio puno napredniji u svemu. Da, nisam baš neki obožavatelj te verzije iako je to čisto solidan film. Roman je za svoje vrijeme bio ponešto čudan jer je bio logičan, nešto što su oba filma propustila iskoristiti.

Bowdenova žena ima indijanske korijene, što je bilo čak i malo nezgodno, bila je čvrsta žena koja je zamalo sama sredila divljeg Cadyja kada je zaprijetio njezinoj obitelji (u romanu je to troje djece, filmovi su stali samo na jednom).

Prva verzija je bila zamalo dama u nevolji koja nije napravila ništa dok je u drugoj verziji, Jessica Lange, izgledala kao da bi drage volje otišla u krevet s De Nirom jer je izgledao suprotno od njezinog muža - čudni izbori za prezentaciju lika koji je bio čak i malo ispred svog vremena.

Bowden nije bio akcijski junak, ali je bio pametan, pa kada je počeo prelaziti na mračnu stranu i razmišljati da na nasilje odgovori nasiljem, radio je to tako da ne ostavi tragove. Nijedna filmska verzija to nije napravila, štoviše, čak su pojačali da je on tako moralan i kao ne poznaje mračnu stranu, što je samo stvorilo rupe u karakteru koje je roman izbjegao.

Stoga, da, roman je bolji od obje filmske verzije, ali, debela ironija, samo zbog uspjeha filmova može zahvaliti tome što ljudi uopće znaju da postoji.

O, da, skoro sam zaboravio. Gregory Peck i Robert Mitchum su se pojavili u malim ulogama u '91 verziji, što je bilo fora. Mislim da nisu imali zajedničku scenu, što je šteta.