Kulturni faul: Miljenko Jergović nije u pravu
"Kulturni faul" danas nije zadovoljan čudnom i opasnom tezom velikog književnika da je kultura čitanja u Hrvatskoj - propala?!
Jutarnji list, odnosno vrlo popularni i cijenjeni književnik Miljenko Jergović, danas (subota 15. 7. 2017. godine) objavio je neobičan članak. Riječ je o preporukama knjiga za čitanje ovog ljeta, a naslov prelomljen preko dvije stranice kaže “Izbor knjiga za ljeto u zemlji u kojoj gotovo nitko više ne čita”.
Zbog štetnosti po krhku, ali postojeću i dinamičnu domaću kulturu čitanja te čudnog naslova mislim da je kroz nekoliko teza potrebno demontirati nepreciznu Jergovićevu tezu. Nastojat ću biti sažet.
Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, obrazovanja, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.
Izdavačka industrija ≠ čitalačka kultura
Osnovna postavka na kojoj počiva rečenica zemlja u “kojoj gotovo nitko više ne čita” izvodi se iz teza i utvrđenih činjenica o kriznosti hrvatske izdavačke industrije, a ne čitalačkoj kulturi. Hrvatska izdavačka industrija i hrvatska čitateljska kultura nisu ni približno značenjski i fenomenološki jedno te isto i to je jedna opasna teza koja se predugo provlači u raznim javnim rasprava o čitanju.
Svaki put kada se određeni izdavač nađe u problemima priča se o nečitanju, a to najčešće nije uzrok problema izdavača već oni leže negdje potpuno drugdje te to ponekad čak nije ni slabo domaće tržište nego loše poslovne logike, bizarni poslovni modeli, neracionalnost vlasnika, porezno-birokratska represija i sl… Uostalom, normalno je tržišno propasti i u tome nema tragedije i panike, nije normalno zbog toga ponavljati mantru “ljudi više ne čitaju”. U jednoj epizodi "Mad Mena" Don Draper sjajno poentira proizvođačima kabanica: "There will be fat years and there will be lean years, but it is going to rain." Možemo parafrazirati: Propadat će i Algoritmi i Profili, ali ljudi će čitati.
Hrvatska čitateljska mladost
Skrivena premisa ovakvih dramatičnih teza obično je vjerovanje ili nametanje vjerovanja o postojanju nekog prošlog arkadijskog, bajkovitog i sjajnog vremena čitateljske kulture u Hrvatskoj u kojoj se masovno čitalo, kupovalo ili posuđivalo knjige. To jednostavno empirijski nije istina i nije bilo moguće, a mislim da je dovoljno reći da tek nakon Drugog svjetskog rata svi stanovnici na cijelom području koje danas zovemo Hrvatska - od Istre preko Međimurja do Dubrovnika - doista idu u osnovnu školu, svladavaju pisanje i dubinsko čitanje, implementira se model lektire i razumijevanje pročitanog… Iako je formalno škola i ranije bila obvezna njeno izbjegavanje ili npr. neslanje djevojčica u škole bilo je vrlo redovita pojava te se može karikirano reći da smo tek nedavno doista i naučili čitati.
Također, dokoličarska građanska klasa s dovoljno sredstava za knjige je i kroz XX. stoljeće bila vrlo uska, a danas je vjerojatno najveća u hrvatskoj povijesti. Hrvatska čitateljska kultura je možda mlada i fragilna, ali tek nastaje sociološko-ekonomski kontekst u kojem može otići na novu razinu. Dramatiziranje tome sigurno ne pomaže.
No money, no reading?
Dolazimo tako i do pitanja budžeta. Ako išta ugrožava čitateljsku, a i izdavačku industriju u Hrvatskoj onda je to relativna slabost kućnog budžeta - prosječna plaća od 6 000 kuna u urbanim sredinama poput Zagreba i Rijeke, znatno niža u krajevima poput Slavonije, Međimurja i Like, teško može biti razdijeljena na komade koji omogućavaju nekakvu značajniju kupovinu knjiga od npr. 150 ili 200 kuna te prirodno biva mahom korištena za osnovnije životne troškove, a ne za knjige.
S eventualnim porastom standarda koji ovisi o općim ekonomskim kretanjima i to će se poboljšati. Što se pak same izdavačke industrije tiče nju žešće ugrožava ono što i svakog drugog poduzetnika u Hrvatskoj - prevelika porezna davanja, etatistički birokratizam, lažna simulacija ekonomskih sloboda...
Zatu tu i jesu knjižnice - knjiga se ne mora uvijek kupiti već se za simboličnih 50 kuna godišnje može učlaniti, čitati do fizičke i psihološke granice, te pronaći na desetke novih i zanimljivih naslova.
Ogromna ponuda svega
Čitanje, osim onda kada je informacijske, edukativne i znanstvene prirode, mahom je rezultat želje za kvalitetnim provođenjem slobodnog vremena raznim sadržajima, a ta je ponuda 2017. godine u internetiziranom ambijentu dramatično velika. Naravno, da u takvom ambijentu knjiga i čitanje predstavljaju samo jedan od načina provođenja slobodnog vremena.
Tako sam npr. i ja jučerašnji dan u dobroj mjeri proveo daleko od knjige gledajući sjajne video recenzije računalnih igara HCL.hr portala i Igora Belana u kojima on igra računalne igre. Dakle, ja čak ni nisam igrao nego sam gledao njega kako igra i komentira. Jednostavno, bilo je zabavno i relaksirajuće, ali i inspirativno poput dobre knjige. No unatoč svoj toj silnoj i nikad većoj ponudi zabave i znanja čitanje se vrlo dobro drži, a najbolji dokazi da je tome tako dolaze iz knjižnica.
Porast članova u knjižnicama
Kada je riječ o čitanju (ne o izdavaštvu!) najbolji pokazatelji dolaze iz narodnih knjižnica, a bar Gradska knjižnica Rijeka bilježi zanimljive procese. Tako je 2016. godine broj članova porastao čak 10% i dosegao gotovo 20 000 učlanjenih građana, korištenje je godinama na relativno stabilnim brojkama, posebno za grad koji ima infrastrukturno najlošije oblikovan i sređen središnji odjel u cijeloj zemlji. Možemo samo pretpostaviti kako će se pozitivno brojevi kretati pri izgradnji nove i prve prave središnje gradske knjižnice u kompleksu “Benčić”. U svakom slučaju Jergovićev naslov je pomalo omalovažavajući za tih 20 000 Riječana (broj je i veći jer više ljudi koristi istu iskaznicu i knjige doma ne čita jedna osoba) koji ipak itekako sudjeluju u čaroliji čitanja. Naravno, to će biti u opasnosti ako se prodube negativni izdavački trendovi, smanji se broj objavljenih naslova, ali to je potpuno druga tema i nema veze s rečenicom "više nitko ne čita".
Uglavnom, za razvoj izdavačke industrije i čitateljske kulture u Hrvatskoj prije svega se treba precizno usmjeriti na problematiku svake od njih pojedinačno, niz ozbiljnih izazova (loša opskrbljenost školskih knjižnica novim naslovima, neplaćanje autora i ostalih sudionika u lancu produkcije knjige, visoko porezno i birokratsko opterećenje poduzetnika, nepostojanje neovisne knjižarske mreže...) a manje bacati jeftine retoričke fore s defetističkim dijagnozama koji mogu samo štetiti kao i svaka druga laž usmjerena stvaranju malodušja kojih je prepun naš informacijski prostor. Mi, ljudi od knjige, često smo emotivni i umjetnički senzibilni, pa lako i povjerujemo melankoliji tog tipa, često i na vlastitu štetu, a upravo sada to ne bi trebali jer budućnost bi mogla biti vrlo pozitivna.
Možda je trenutak propasti giganta poput npr. Algoritma upravo pravi moment da krenete u vlastitu izdavačku i poduzetničku avanturu što je jedini način jačanja života knjige i čitanja u našoj zemlji i gradu. Oči su spremne i postoje… Kada je Atari 1983. godine došao u ozbiljne probleme izbacivši na tržište lošu igru E.T. neki od naslova u specijaliziranim medijima glasili su "Video igranje je propalo". Aha, propalo je. Idem još malo gledati HCL.hr...
Iz Magazina
"Kamo ćemo večeras?" Nene Pavelić najbolja hrvatska slikovnica 2024. godine po izboru djece
Knjige petkom: Njemački život, Plavuša, Hirošima...
Objavljen roman Doris Pandžić “Vi niste ovdje”
Najave događanja
POP Science: Meteoriti – dotaknite svemir!
Radionica arhitekture i urbanizma za djecu “Minijatura" u Dječjoj kući, sezona 4: Gradimo grad
Književna večer s književnicom Mirjanom Bobić Mojsilović i predstavljanje romana „Sazvežđe Svitaca"
O fenomenu starosti u romanima Dubravke Ugrešić "Baba Jaga je snijela jaje" i "Lisica"
Predavanje o benzodiazepinima psihijatrice Marice Štimac
Pretplati se!
Prijavite se za primanje "newslettera" Gradske knjižnice Rijeka i saznajte na vrijeme što se događa u našim odjelima i ograncima diljem grada, što se čita, komentira i preporučuje u Magazinu te koje nam se ideje vrte po glavi... I zapamtite - čitamo se na internetu, ali vidimo u knjižnici. :)
Vaša e-mail adresa neće biti otkrivena neovlaštenim trećim osobama i koristi se isključivo u svrhu informiranja.