"Šezdesete" Zlatka Galla podsjećaju kako je glazba više od politike mijenjala svijet

Krajem studenog je na kanalu Disney+ prikazan dokumentarni film Beatles '64 u produkciji Martina Scorsesea. Film dokumentira veliki kulturni utjecaj koji su sredinom šezdesetih Beatlesi ostvarili tijekom svoga prvog posjeta Sjedinjenim Američkim Državama s osobitim naglaskom na njihov poznati prvi nastup u Ed Sullivan Showu. Uz film je lansiran i soundtrack koji sadrži i originalne verzije pjesama koje su Beatlesi obradili. Cijeli je paket izazvao veliku pozornost čak i onih koji drže da se o Beatlesima ne može iscijediti ništa novo što već nije globalno poznato. Dokumentarac i soundtrack pokazuju da to ipak nije tako, Beatlesi su zanimljivi i dalje i njihovim suvremenicima i generacijama iza njih, jasno ukazujući kako je riječ o razdoblju kad je glazba mogla imati utjecaj da može mijenjati svijet.

Upravo tako podnaslovljena je knjiga Zlatka Galla Šezdesete (MB Books) kojom se posvetio selekciji najvažnijih izvođača popularne glazbe u tom desetljeću. Posljednja je to u nizu njegovih knjiga posvećenima glazbi različitih formata, od biografija (npr., one o Oliveru Dragojeviću, Gibonniju ili Arsenu) do rock-enciklopedija. Ovoga puta Gall se bacio na seciranje šezdesetih u glazbi. Pritom nije posrijedi taksativno nabrajanje zbivanja i protagonista uz autorske začine, nego promišljeni pristup u kome se Gall na šestotinjak stranica usmjerio na šezdesetak izvođača, utjecaj kojih se proširio ne samo na sljedeću dekadu, nego i mnogo dulje.

Pritom se neka poglavlja ne odnose samo na izvođače, nego se priča širi na producenta Phila Spectora, fenomen omota ploča, uporabu droga, smisao rock-opera ili veliku važnost festivala Woodstock, kako na šezdesete, tako i na kasnije godine. Na taj način omeđuje osnovnu premisu knjige temeljenu samo na izvođačima. 

Gall, zapravo, drži da se u šezdesetima formirala pop-kultura koja je utjecala na mlade širom svijeta, a u temelju tako rascvale kulture upravo je glazba. Jednom odrednicom, to je terminirano kao rock, pa u uvodu navodi:

"Sve što se događalo tijekom šezdesetih u politici, društvenom životu, tehnologiji, umjetnosti kao da se slilo u popularnu glazbu dekade. Točnije, u rock koji, kao novi generički pojam, usisava sve od jazza, bluesa, rhythm and bluesa, klasične glazbe, world musica, folka, soula, funka, rock and rolla, rockabillyja, popa, countryja i avangardne glazbe te na velika vrata ulazi u mainstream."

Prije svega, taj proces se osjetio u Sjedinjenim Američkim Državama i raširio se cijelim svijetom, no izvođači koji su obilježili šezdesete dolaze u pravilu iz SAD-a i iz Velike Britanije i oni su upravo zastupljeni sa svojim karijerama ili dijelovima karijera u Gallovoj knjizi. Šezdesete su, dakako, preopširna tema da bi se pažnja posvećivala svima koji iole uzorali brazdu uspjeha, bez obzira je li to plasman na top-ljestvicama ili rasprodani koncert, stoga je drukčiji pristup koji je Gall zamislio mnogo djelotvorniji. Odabir 60 izvođača očito je dobro promišljen, no zapravo je taj broj mnogo veći, jer u pojedinim poglavljima on piše o nekoliko autora i(li) interpreta, a osobitu pozornost izaziva mnogo kraći, ali vrlo zanimljiv dio pod nazivom Hrvatske šezdesete. Tu Gall piše o bumu VIS-ova, dalmatinskoj sceni, riječkom rocku, važnosti Grupe 220 i drugim glazbenim zbivanjima na našem tlu, što je sadržajno kompatibilno s knjigom Siniše Škarice Kad je rock bio mlad, no Gall nastoji zauzeti drukčiju perspektivu.

Utisak je i kako je ovu knjigu Zlatko Gall pisao i s dodatnom emotivnom dimenzijom s obzirom da je posrijedi njegova formativna glazba, pa kako navodi, još uvijek pamti vinile koje je kupio na isteku šezdesetih i ranih sedamdesetih a koji su zastupljeni u knjizi. Ističe kako ih je stekao deviznim prekršajem: slanjem dinara ili neke od tvrdih valuta umotanih u indigo kako ih pod jakim svjetlom skrivenima u pismu ne otkriju poštanski službenici.

Upravo iz perspektive albuma Gall i prikazuje glazbu šezdesetih. U svakom poglavlju, osim nekoliko općih biografskih podataka fokusira se na albume, kontekstualizira ih i secira, pjesmu po pjesmu. Na taj način se, zapravo, obraća raznolikoj publici. Oni starijeg uzrasta koji su također odrastali uz takvu glazbu mogu se podsjetiti pojedinih pjesama i izdanja, možda upoznati propušteno (a možda se neki više i ne sjećaju, barem ne po imenu nekih skladbi), ili, pak zaključiti da se njihov stav podudara ili razilazi s Gallovim. Neki od njih će se, sasvim sigurno, razveseliti nekim manje poznatim kuriozitetima, na primjer da je na Hendrixovoj skladbi "Voodoo Chile" bas i orgulje svirao Steve Winwood. 

Oni nešto mlađi svakako mogu produbiti svoje poznavanje šezdesetih na izvođače čije albume neće moći kupiti u Műlleru (kao što su Beatles, Doors, Pink Floyd, Creedence Clearwater Revival i drugi), nego da je paleta stilova i izvođača koji su dominirali tim desetljećem mnogo šira. Na koncu, djeca i unuci publike koja je izravno komunicirala s glazbom šezdesetih mogu doznati izvore na kojima su se posredno ili neposredno napajali autori današnje glazbe. Kako je generaciji Z retro vrlo "in", onda im ne bi trebala biti mrska i papirnata knjiga koja govori o onome što se slušalo na gramofonima i kasetofonima.

Selekcija albuma o kojima Gall piše nalazi se na kraju knjiga i možda to može biti put kojim se može startati u proučavanje ove knjige. Nije nužno da se knjigu čita linearno, možda se može krenuti od poznatih albuma, pa se upoznavati s ostalima, ili obratno. Obrada bendova i njihove diskografije odnosi se isključivo na šezdesete godine, pa ćemo tu naći poglavlja posvećena izvođačima koji su bili popularni u pedesetima a karijera im se nastavila i u šezdesetima, čak i kasnije; od Elvisa nadalje. Također, čitat ćemo i onima koji su startali u šezdesetima, no ono što su radili poslije Gall nije obradio, a u najvećem broju slučajeva nije niti spomenuo. To čuva za knjigu koju upravo piše, Sedamdesete, i koja će se, prema šuškanjima, pojaviti na tržištu u dva toma.

Stil Zlatka Galla bogat i je i razigran, pun usporedbi i metafora, što znaju oni koji su već imali prigode sresti se s njegovim dosadašnjim knjigama. On je i poznati glazbeni novinar (trenutačno kolumnist na portalu Glazba.hr) koji je poznatiji po svojim stavovima, negoli po stilu. U tom kontekstu, utisak je kako je rad na knjizi neopterećeniji vrijednosnim stavovima, dok se štivo stilski više brusilo. Ono što je svojstveno i za njegov novinarski i za publicistički rad mnoštvo je faktografije kao temelja za razradu onoga što trenutačno piše.

Prolazak kroz cijelu knjigu dočarava upravo to vrijeme kad je glazba imala tu snagu da mijenja svijet, odnosno bila je društveno uvjetovana na iznimno snažan način. To se nastavilo kroz sljedeća dva desetljeća, a onda je počelo lagano umirati, upravo kad su počeli nestajati postulati koji su se oformljavali u šezdesetima, odnosno onda kad je rock prestao biti dominantan žanr u pop-kulturi. Stoga ova knjiga nije samo obiman podsjetnik na važnu glazbu šezdesetih, nego označitelj doba kad je popularna glazba imala takav utjecaj da se posljedice, srećom, osjete i danas.

Zlatko Gall vrsno je sublimirao albume, procese, koncerte, fenomene i ostala zbivanja iz tog razdoblja na jednom mjestu i hrvatskoj glazbenoj publicistici pridonio knjigom koja može biti temeljem za neka buduća istraživanja, bez obzira jesu li iz njegovog pera ili će nekome drugom poslužiti kao inspiracija.