Zvjezdana prašina Antoinea de Saint-Exupérya

Nisam upućen u statističke podatke, ali činjenica je da još uvijek ima ljudi koji ne znaju tko je Antoine de Saint-Exupéry. Još je više ljudi neupućeno u silne slojeve Maloga princa. Ali najviše ljudi – štoviše, previše ‒ ne zna da se Exupéry ne diči samo pričom o dječaku s asteroida B 612. Francuski je prozaist, pjesnik i pilot, puna imena i prezimena Antoine Marie Jean-Baptiste Roger de Saint-Exupéry, proživio svega 44 godine, a u međuvremenu je napisao pregršt djela: Južna pošta; Noćni let; Ratni pilot; Zemlja ljudi; Mali princ; Pismo taocu; Zrakoplovac itd. Postumno su mu, doduše, objavljena djela o kojima se prije samo nagađalo, među kojima se svakako ističu Pisma majci.

Primjećujete li da je Mali princ okružen manje-više nepoznatim djelima? U tome je čar Saint-Exova – tako su ga naime često zvali – putopisanja i stvaranja uopće. Nestao je 31. srpnja 1944. iznad Sredozemlja, a sve što je iza njega ostalo jest srebrna narukvica na kojoj su pisala dva imena – njegovo i ono njegove žene. Tijelo mu međutim nije pronađeno, odnosno barem nije u potpunosti potvrđeno da se radi o njemu. Ipak, nije za sobom ostavio samo krhotine aviona i jednu posebnu narukvicu; njegova su ga djela nadživjela. I više od toga – učinila su ga besmrtnim.

Jedno izgubljeno dijete ispunjava pustinju.

Saint-Exupéryevo djelo Južna pošta prvo je koje je objavio. Romaneskno, upečatljive romantične podradnje te lirskim tonom opisano zrakoplovstvo vjerojatno su tri značajke ovoga romana istaknute među mnoštvom drugih. Temelj je radnje putovanje pilotā koji prenose poštu preko Afrike, Azije i Europe, a u sve se to uplela i priča o pilotovu/pripovjedačevu djetinjstvu. Iz obične avanture radnja prerasta u traktat o ljubavi i gubitku. Doduše, pripovjedač je ovdje u tek sporednoj ulozi; Jacques Bernis, njegov prijatelj, „vodi“ priču. Možda će vas začuditi i uloga telegrama – zamislite ono vrijeme, kada su se informacije slale zemljanom poštom ili pak telegramima. Priča prožeta osjećajima tada biva isprekidana kratkim, jasnim, bolno hladnim rečenicama omeđenima točkama. Čemu hladnoća? Saznat ćete u suzama likova. (Možda i vašima.) Međutim sve je to svrsishodno: ovaj je roman traganje za pomirenjem razmišljanja i djelovanja te odgovornošću. Odlučite li pročitati roman, bon voyage!

Podigao je pogled prema zvijezdama, koje su sjale nad uskim putom, gotovo zasjenjene svijetlećim plakatima, i pomisli: „Večeras, s moja dva zrakoplova u letu odgovoran sam za čitavo jedno nebo. Ova je zvijezda znak koji me u ovom mnoštvo traži i nalazi – zato se ovdje osjećam pomalo tuđ i pomalo usamljen.“

Drugi je Exupéryev roman Noćni let. Kada je objavljen 1931. godine, ubrzo je postao bestseler. Što se tiče radnje, ona se temelji na Exupéryevim iskustvima kao pilotu koji poštu prenosi zrakoplovom – dakle itekako je povezano s Južnom poštom – a svi su likovi tek donekle temeljeni na ljudima koje je autor upoznao u Južnoj Americi. Glavnoga lika, Fabiena, njegov šef Rivière šalje na put kroz oluju, zbog čega ovaj strepi od straha te je neprestano s njime u kontaktu. I Fabienova žena čeka svoga muža, no oluja se pogorša, a Rivière gubi kontakt sa svojim pilotom. Ostatak tek valja pročitati. Ovaj je roman poimanje zvanja, ponovno se u pitanje dovodi odgovornost, ali i opreka zapovijedi i slobode. Također se preispituje značaj jednoga života naspram cilja koji valja ostvariti. No sâmi ćete morati odlučiti u kojoj je mjeri Rivière ispravno (ili neispravno) djelovao. Kao svojevrstan nastavak Južne pošte, Noćni let produbljuje temelj onoga što Exupéry razrađuje u Malome princu.

Ima previše onih, koje se pušta da spavaju.

Najuspješniji je Exupéryev roman – poslije Maloga princa, dakako – Zemlja ljudi. Sâm naslov tvoren je od dviju riječi koje obiluju konotacijama. Ono na što Exupéry pak najviše aludira jest zemlja koju nastanjuju ljudi u svoj svojoj različitosti. Može se reći da je to i idealizirana zemlja budućnosti. Lirski ton kojim su prožete prethodno navedene dvije knjige ovdje polako jenjava, a glavnu ulogu preuzima promišljanje. Međutim i ono počiva na metaforizaciji likova, događaja, pojava. Let se odvija noću, pustinja postaje svakodnevnica, sjećanja su i više no živa. Ono što je možda najznačajnije jest da zrakoplov, koji je tako često u njegovim romanima bio zaštita od vanjskoga svijeta, u ovome romanu postaje svojevrsno oruđe koje otkriva koliko je život krhka i rijetka pojava. Sâma je radnja fokusirana na rušenje aviona u Sahari te Saint-Exupéryevo i Prévotovo preživljavanje. Što se dalje događalo? Pustinja uvijek krije oaze, zar ne?

Pričekat ću noć, ako još uvijek budem živ, kako bih malo prošetao cestom što prolazi kroz naše selo, uvijen u voljenu samoću, kako bih uvidio zašto moram umrijeti.

Roman Ratni pilot naznaka je promjena u Exupéryevu stajalištu prema ratu – sve je besmisleniji, a i sve je umorniji ne samo od ratovanja uopće već i razmišljanja o uzrocima i posljedicama. Javlja se u romanu naime dvostruki glas: jedan pjesnika, drugi propovjednika. Ali i jedan i drugi ne umiju utjecati na ishod rata. Srž je radnje ovijena nadlijetanjem aviona nad Arrasom, a razlog Exupéryevu razočaranju jest činjenica da je već u prvih nekoliko dana ostao bez sedamnaestoro kolega. Zanimljivo je ovo štivo onima koji uživaju u detaljiziranju rata, no i onima koji bi htjeli dodatno razumjeti pijune velikih sila. Valja kazati da autor spominje Léona Wertha, kojega će ponovno spomenuti u uvodnoj riječi Maloga princa. Čak se i u nekim citatima – poput Vidio sam kako se ljeska žito. – naziru njegovi elementi. Exupéry je dakle svakim svojim romanom sve bliži onomu koji svi najbolje poznajemo. Ali romani nisu jedino što je pisao.

Osjećam se tako spreman za povratak da više nemam što ispričati...

Njegova pisma upućena majci nisu bogata jezikom niti prenose sadržaj svega što je u to vrijeme pisao. Pisma majci objašnjenje je empatije, čovječnosti, ali i životnoga iskustva kojim je protkao sva svoja djela. Nema stranice na kojoj se majci ne obraća s poštovanjem, a ni riječi kojom bi umanjio značaj njezina lika. Exupéryu je izrazito bilo stalo do obitelji, ponajviše majke, a sva su pisma – kao i bilješke i crteži – objedinjeni u ovoj knjizi. Pročitate li je, donekle ćete razumjeti temelje Maloga princa. Dakako, saznat ćete i pojedinosti iz njegova života, no nema djela koje je napisao, a da nema autobiografskih elemenata. Stoga opustite se nakon tolikih vožnji avionom i prepustite se mirnijim putovanjima u dušu jednoga posebnog bića.

Međutim ovih nekoliko prokomentiranih djela nipošto nije dovoljno za zaključak o Exupéryevu liku i djelu. Još su mu poneka djela objavljena za života, ali najveći njihov broj nije doživio vidjeti ukoričen. Antoine de Saint-Exupéry nije samo autor Maloga princa. Vjerujete li u njegovo postojanje ili ne, Exupéry je toga dječaka vidio na toliko mjesta i u toliko različitih oblika. Let mu je možda bio zvanje, ali sloboda mu je bila smisao života. Nije prestao pisati, čak ni kada ga više nikada nisu pronašli. Čitate njegovu ostavštinu, zar ne? Tada samo nastavljate ono što je on tek započeo. I doista, pilot je to koji je riječima oblikovao mnogu djecu, potom i odrasle. Nije on u svojim lutanjima udisao pustinjsku prašinu – već je tada bio prožet zvijezdama.

Antoine de Saint - Exupery na našim policama http://bit.ly/1klX6mA