Čarobna vrata: knjiški prolazi u koje vrijedi zakoračiti

Svi mi ponekad poželimo da nam se ukažu neka čarobna vrata koja će nas odvesti negdje drugdje, možda u neki drugi svijet, možda u neko drugo vrijeme, a možda i samo na neko drugo mjesto (zamislite samo uštede na avionskim kartama!) Nažalost, za sada još uvijek nisam naletjela na tako nešto, a najbliže što sam uspjela doći je u fikciji. 

Pa, ako i vi čeznete za čarobnim vratima, preporučujem vam nekoliko naslova koji se bave baš tom temom. Neki od njih će barem djelomično utažiti čežnju za čarobnim prolazom u druge svjetove, a zbog nekih ćete biti zahvalni što takva vrata još uvijek ne postoje jer sa sobom mogu vući cijeli set problema.

Vjerojatno prva čarobna vrata u književnosti možemo naći u klasiku dječje književnosti iz 1865. godine  Alice u zemlji čudesa. Alice u svojoj avanturi prolazi kroz nekoliko vrata i portala, prvi od kojih je zečja rupa koja nije vrata u tradicionalnom smislu riječi ali ono što je važno jest i da nije obična zečja rupa već portal u neki drugi svijet. Kroz tu će zečju rupu doći u sobu punu pravih pravcatih vrata koja su sva zaključana. Ona pronalazi ključ ali on otključava samo jedna - majušna vrata iza zastora. Da bi prošla kroz njih, i ona bi morala biti stvarno majušna, u čemu joj u pomoć priskače bočica nekakvog napitka na kojoj piše “popij me”. 

To su bila neka nevinija vremena, današnjoj djeci nikako ne bih preporučila da tako puna povjerenja popiju tekućinu nepoznata porijekla iz bočice na kojoj piše “popij me”. Zapravo, ako pronađete takvu bočicu predajte je u prvu policijsku stanicu jer to nisu čista posla. No, skrećem s teme. Dakle, naivna Alice popije napitak, smanji se i uspije proći kroz majušna vrata koja vode u Zemlju čudesa.

Još jedna vrata bez kojih ova priča ne bi bila potpuna su svakako ona koja vode u Narniju, a priča o njima započinje knjigom Lav, vještica i ormar, prvim dijelom Kronika iz Narnije autora C. S. Lewisa koje se smatraju klasicima dječje književnosti i prodani su u više od 100 milijuna primjeraka na 47 jezika. Prva izdanja su izašla između 1950. i 1956. godine a u međuvremenu su adaptirane za radio, televiziju, film i kazalište te kao video igre. 

Vrata se nalaze na ormaru, izrađena su od čarobnog drveta i čine portal  koji vodi u jedno cijelo drugo Kraljevstvo i u neko drugo vrijeme. Ako slučajno naletite na taj portal i uletite u Narniju, možete u njoj provesti cijeli život, a da u vašem svijetu prođe samo nekoliko trenutaka. Ipak, ta vrata nisu baš posve pouzdana, tako da nikada ne možete biti posve sigurni hoćete li moći proći kroz njih. 

Priča počinje u vrijeme Drugog svjetskog rata kada je četvero djece, Peter, Susan, Edmund i Lucy, poslano u London u veliku kuću na selu. Jednog kišnog dana, prilikom igre skrivača, Lucy se sakrije u ormar i među kaputima otkriva prolaz u čudesno kraljevstvo a uskoro u taj magični svijet odlaze svi troje. Tamo, naravno, nisu samo turistički, oni imaju prevažan zadatak da pomognu lavu Aslanu u ratu protiv zle kraljice. Ovaj je serijal prvenstveno namijenjen djeci no nema razloga da u njemu ne uživaju i odrasli.

Serijal o Harryju Potteru prepun je čarobnih vrata. Neka su prava pravcata vrata s kvakama i ključanicama, kao na primjer vrata koja vode u Odaju tajni, vrata u nestajući kabinet, vrata u Sobu zahtjeva, mnoštvo vrata koja se nalaze iz portreta, nestajuća vrata u Jadovac 12 (Stvarno?! Grimmauld Place je Jadovac?! Eto, zato sam Harryja čitala, to jest slušala u originalu…) 

Neka su obični cigleni zidovi u koje se treba zaletjeti s uvjerenjem da bismo mogli samo proći kroz njih, kao na primjer Platforma 9 i ¾ na stanici King’s Cross. U Hogwartsu i oko njega sve vrvi od čarobnih vrata i portala, ima ih previše da bi ih uopće sad nabrajala, u svakom slučaju ako ste ljubitelj čarobnih vrata, čitajte Harryja Pottera, još jedan serijal koji se smatra dječjim (posebno prva dva dijela)  ali ga podjednako vole svi uzrasti.  

U bajkovitom romanu More bez zvijezda autorice Erin Morgenstern pratimo Zacharyja, mladog studenta Novih medija koji se bavi video igrama i u slobodno vrijeme puno čita. U knjižnici na sveučilištu u Vermontu pronalazi neobičnu, staru zbirku priča s naslovom “Slatki jadi” koja osim naslova ne nudi nikakve informacije o autoru, izdavaču ili godini izdavanja. 

Ono što je najneobičnije jest priča o gatarinu sinu koji nailazi na naslikana vrata u zidu za koja ima neki neobičan dojam da bi ih mogao otvoriti da pokuša okrenuti nacrtanu kvaku, no to ipak ne učini. Kad se idući dan vrati, netko je prefarbao vrata i on je izgubio svoju priliku. Zašto je ta priča tako neobična? Zato jer je to priča iz Zackova života, njegovo sjećanje koje nikada nikome nije ispričao. Kako je moguće da se nalazi u knjizi koja je naizgled puno starija od njega? Odlučan da razriješi misterij, Zachary kreće u istraživanje koje ga vodi od otmjene zabave pod maskama posvećenoj književnim likovima do otkrića čarobnih vrata koja vode u podzemni svijet posvećen pričama. 

Taj neobičan svijet je svojevrsna knjižnica koja se nalazi u Luci na obali Mora bez zvijezda a o čijoj se dobrobiti brinu Skrbnik, Čuvari i Sljedbenici. Vrlo maštovita knjiga u kojoj se isprepliću razne priče i neobični događaji a sve povezuju vrata. Različita vrata širom svijeta, neka prava, a neka samo nacrtana ne nekom zidu, sva ona vode na isto čarobno mjesto. Jedna skupina ljudi se bori da ih sačuva  i omogući pristup Moru bez zvijezda, a druga ih skupina sustavno uništava u želji da onemoguće prodor vanjskog svijeta u to čarobno mjesto za koje smatraju da mu prijeti propast od brojnih “turista”. Kad se sjetim Dubrovnika i Venecije, možda i nisu sasvim u krivu. Malo bajka, malo krimić, malo misterij, a sve zapakirano u jedno predivno čitateljsko iskustvo.

January i deset tisuća vrata autorice Alix E. Harrow vodi nas u Vermont krajem 19. stoljeća gdje mlada January živi privilegiran i udoban život pod okriljem svog bogatog i uglađenog skrbnika gospodina Lockea. 

Ipak, nije sve baš tako bajno - nema majke, njen je otac, neobičan istetovirani muškarac tamne kože, neprestano na putu širom svijeta i za gospodina Lockea prikuplja “predmete od osobito jedinstvene važnosti”, a njen život s gospodinom Lockeom pomalo nalikuje na život u zlatnom kavezu. January već kao malena djevojčica otkriva neobična vrata koja je odvode u neki posve drugi svijet - bijeli grad na obali mora iz kojeg se vrati prije nego što ga uspije istražiti i otkriva da su vrata uništena, a gospodin Locke je uvjerava da samo ima prebujnu maštu. 

Uskoro u škrinji u kući gospodina Lockea pronalazi knjigu koju je napisao stanoviti Jul Ijan Školar, a koja objašnjava da naš svijet dijeli prostor s bezbroj drugih svjetova kojima možemo pristupiti na mjestima gdje je njihova granica toliko tanka da nastaju procijepi ili Vrata, baš onakva na koja je i sama naletjela.  U tim se svjetovima mogu pronaći najrazličitija bića, kulture, magijski sustavi, divote i užasi, a netko pokušava zatvoriti sva ta Vrata i onemogućiti svjetove da “cure” jedni u druge. Kroz knjigu Jana Ijana January otkriva priču o njemu i Adelaide koji su se pronašli na procjepu svjetova, zaljubili i proveli živote tražeći i čekajući jedno drugo,  otkriva da svijet nije onakav kakvim se čini i  kreće u svoju veliku pustolovinu ispunjenu opasnostima. 

Bajkovita i zanimljiva priča koja me posve obuzela, a osim lijepog sadržaja ova knjiga u hrvatskom prijevodu ima i privilegiju da je izašla u izdanju Mitopeje koja tiska predivna luksuzna izdanja pa tako ni ova knjiga nije izuzetak. Opremljena je plavim drvenim koricama koje evociraju prva Vrata na koja je January naišla i čine iskustvo čitanja ove knjige još čarobnijim.Topla preporuka.

Piranesi je predivan roman autorice Susanne Clarke koji nas uvlači u tajanstvenu Kuću koja čini pripovjedačev čitav Svijet. Kuća ima bezbroj Dvorana i Vestibula ispunjenih Kipovima, kroz nju se neprestano izmjenjuju Plime i Oseke, hrani se ribama i morskim travama i vodi detaljne bilješke o svemu što otkrije istražujući Kuću. Jedina druga osoba koju susreće je Drugi, postariji gospodin koji uvijek nosi lijepa odijela i povremeno mu donosi darove. Misli da mu je oko 30 godina i ne zna kako se zove, Drugi ga zove Piranesi ali on je prilično siguran da mu to nije pravo ime. 

On je Dijete Kuće, Kuća ga čuva i štiti, u njoj se osjeća sigurno, zaštićeno i u miru. Kad se u Kući počnu pojavljivati i neki drugi, tajanstveni ljudi, Piranesijev se svijet i poimanje o samome sebi počinju raspadati. Tko je on uopće i kako je dospio u Kuću? Tko je Drugi i gdje odlazi kad nije s njim? Otkud dolaze ti novi ljudi ako van Kuće ne postoji ništa? Možda je već sama činjenica da ovu knjigu spominjem u kontekstu teme o kojoj pišem spojler, ali što da se radi. Tako je kako je. U svakom slučaju, neću reći ništa više, za sve više od toga morat ćete pročitati knjigu, toplo je preporučujem. Kratka je, slatka i jako posebna.  

U kratkom romanu Koralina Neila Gaimana po kojem je 2009. godine snimljen i animirani film istoimena djevojčica nedugo nakon što se s roditeljima preseli u novu kuću, otkriva vrata za koja nije posve jasno kuda vode. Ona su obično zaključana, a iza njih se zapravo ne nalazi ništa, samo cigleni zid. 

Koralini  je u novoj kući često dosadno, pa istražuje ono malo što ima za istražiti i jednog dosadnog dana s visoke police uzme crni ključ koji otključava beskorisna vrata s ciglenim zidom. Začudo, kad otključa i otvori vrata, ciglenom zidu više nema ni traga, a vrata se otvaraju u zrcalni odraz njihovog stana. U tom je stanu sve vrlo slično, ali ipak mračnije i  pomalo “off”. 

Na prvi je pogled u njemu sve malo bolje, ali se vrlo brzo pokazuje da zapravo vrlo zastrašujuć i opasan. Dvojnici njezinih roditelja joj u početku ugađaju na sve moguće načine, no uskoro postaje jasno da će učiniti sve da je zadrže sa svoje strane magičnih vrata. 

Naravno da će Koralina upotrijebiti sve svoje snage (i malu pomoć sa strane) da pobjegne iz tog zrcalnog svijeta iz noćne more i vrati se kući.  Koralina je prvenstveno štivo za djecu, ali i odrasli mogu podjednako uživati u ovom kratkom malom Hugom nagrađenom romančiću.

Jedna jako, jako  mračna čarobna vrata pronaći ćete u trileru autorice Lauren Beukes Djevojke koje sjaje. Ta se vrata nalaze u jednoj naizgled običnoj kući, izvana oronuloj a iznutra ugodnoj,  toploj i raskošno uređenoj, a vode kroz vrijeme. Ta bi vrata možda mogla poslužiti kao pokretač nekoj ljepšoj radnji da onaj koji se njima služi nije apsolutni psihopat. Naime, on kroz vrata prolazi u različite trenutke u budućnosti da bi tamo nesmetano ubijao “djevojke koje sjaje” nekim sjajem koji on ima potrebu ugasiti. Jedna je od tih djevojaka Kirby koja postaje njegovom žrtvom 1989. godine, no nekim čudom uspije preživjeti brutalan napad. 

Nekoliko godina kasnije ona studira novinarstvo i ima misiju - pronaći svog ubojicu koji nije ni svjestan da je ona preživjela njegov napad. Triler pomalo komplicirane radnje (u više navrata mi je došlo da počnem voditi bilješke i crtati dijagrame, ali hoće to tako kad je putovanje kroz vrijeme u igri) koji nas skokovito vodi kroz povijest Chicaga tijekom 20. stoljeća iz perspektiva ubojice Harpera i njegovih žrtava. 

Samo da vas upozorim da je Harper jako grozan i bolestan tip koji radi jako grozne i bolesne stvari pa ako imate problem s groznim i bolesnim stvarima bolje da je preskočite.

Nadam se da sam vam za sada dala dovoljno materijala da budete zaposleni do sljedećeg druženja kada ću nastaviti priču o čarobnim vratima, jer šteta ih je sve potrošiti odjednom!