Fantastična "dark academia": demoni, čudovišta, čarobnjaci i alternativni svjetovi

Kada govorimo o dark academiji smještenoj u fantasy dio spektra, nezaobilazno odmah na početku moram spomenuti Harryja Pottera. Osobno spadam u generaciju koju je Potter ludilo u priličnoj mjeri zaobišlo jer je izašao u doba kada više nisam spadala u ciljanu publiku, no naravno da ga je ipak bilo nemoguće izbjeći. Pogledala sam filmove, kupila par setova Harry Potter legića i to je otprilike bilo to. Uvijek mi se nalazio na nekoj proširenoj listi knjiga koje namjeravam jednom pročitati, ali serijali od sedam knjiga često na tom popisu ostanu jaaaaako dugo bez ikakvog pomaka u smjeru konkretnog čitanja. No, moj ulaz u svijet audio knjiga (dobrodošla u 21. stoljeće, Ana!) i spoznaja da Harry Potter serijal čita genijalni Stephen Fry, naveo me da se napokon upustim u tu avanturu. 

Osim što mi je novi medij prilično zanimljiv i i čini čitanje, to jest slušanje, jednim posve drugačijim i meni iznimno ugodnim iskustvom, moram priznati da me serijal u priličnoj mjeri zaokupio. 

Možda je pomalo smiješno uopće pisati o sveprisutnom Harryju Potteru o kojem je već i previše toga rečeno i napisano, ali eto, očito moram napisati nešto. Hogwarts možda nije prva čarobnjačka škola u fikciji ali je izvan svake sumnje najpoznatija. 

Ti mračni hodnici, drvene oplate, prašnjave knjižnice, stare knjige prepune tajni i čarolija, crni plaštevi, čarobni portreti na zidovima… To je sama esencija atmosfere dark academije!  U prvom dijelu, Harry Potter i kamen mudraca, očito je da se radi o štivu prvenstveno namijenjenom djeci, no kako radnja napreduje kroz nastavke i Harry i ekipica odrastaju, tako stvari postaju mračnije i ozbiljnije, reklo bi se “odraslije”. Nisam očekivala da ću imati volje i želje pregaziti kroz cijeli serijal, ali iznenađujuće, jesam i stvarno sam uživala u tome.

Uzbudljive varijacije

Sad zamislite malo starijeg, cendravog Harryja Pottera čiji Hogwarts se zove Brakebills, nalazi se u New Yorku i nije škola već fakultet i dobili ste Mađioničare Leva Grossmana.  Polaznici Brakebillsa vode čarobnjački studentski život, što bi značilo da osim što slušaju ponekad vrlo zamorna i dosadna predavanja i vježbaju čarolije i pripravljanje čarobnih napitaka konzumiraju i obilne količine alkohola i lakih droga i okupljaju se u klike.  Prave dark academia vibre! 

Osim Hogwartsa, tu ćete naći i Narniju za odrasle, samo se ona ovdje zove Filorija i u nju nećete ući kroz ormar već uz pomoć nekakve čarobne dugmadi. Kad to ovako napišem zvuči malo blesavo, ali zapravo uopće nije loše, Grossman je cijeli taj bućkuriš sasvim lijepo upakirao.  Ono što moram napomenuti je da je ovo zapravo prvi dio trilogije a na našim policama ga možete pronaći u VBZ-ovom izdanju iz 2010. Ovo je važno spomenuti jer, naime, dotični izdavač se nikada nije potrudio izdati ostala dva dijela tako da smo zapeli samo s ovim prvim. 

Ali vole oni to tako, nije ovo ni prvi ni zadnji primjer ove bezbožne prakse. Tako da ako vas zanima što se s Quentinom i društvom događa kasnije, morat ćete u potragu za engleskim izdanjem. Samo kažem, unaprijed, da se ne biste neugodno iznenadili.

Još jednu neobičnu varijaciju Hogwartsa možete pronaći u serijalu Scholomance autorice Naomi Novik čiji prvi dio možete pronaći na našim policama pod naslovom Škola opasna po život. Scholomance je čarobnjačka škola u kojoj nema profesora ni školskih praznika, učenici koji imaju sreće da dospiju tamo četiri godine neće vidjeti vanjski svijet, pod uvjetom da prije toga ne poginu, što je prilično česta pojava. 

Naime, školom haraju brojna čudovišta i demoni kojima je najveća želja proždrijeti nezaštićene učenike. Ipak, ti su mladi budući čarobnjaci u toj školi izgrađenoj i štićenoj uz pomoć magije puno zaštićeniji no što bi to bili da su ostali vani u svijetu te imaju veliku motivaciju učiti i napredovati s obzirom da je to jedino što im povećava šansu da će preživjeti adolescenciju.

Učenici velik dio vremena provode učeći brojne jezike, jer što više jezika znaš, to ti je dostupan veći broj magičnih formula i zaziva. 

Galadriel, ili za prijatelje (koji su toliko rijetki da su gotovo nepostojeći) El je antisocijalna, ogorčena, pametna, cinična, proračunata i iznimno moćna vještica s afinitetom prema crnoj magiji koje se ipak mora kloniti jer se ponekad čak i najmanje čarolije pretvore u katastrofu koja joj eksplodira u lice. Većina ostalih učenika je izbjegava što joj život čini prilično kompliciranim jer bez saveznika je iznimno teško preživjeti čak i najobičnije svakodnevne zadaće kao što su tuširanje i doručak. Preživljavanje je jedini prioritet, a u Scholomanceu se svatko mora pobrinuti za sebe. Ostali mogu biti saveznici jer puno je teže preživjeti bez njih, ali svaka usluga zahtijeva protuuslugu. 

Orion je zlatni dečko koji El strahovito ide na živce jer joj naizgled bez previše truda uporno nepozvan spašava život, ali njegovo neželjeno prijateljstvo ipak ima svoje prednosti - svi se preko El odjednom žele približiti Orionu, što znači pravu berbu savezništava i usluga.  Naravno da se Orion s vremenom od suparnika pretvara u simpatiju (ipak je ovaj serijal svrstan pod young adult s razlogom) no njihova priča se razvija samo u smjeru naznake romanse. 

Za razliku od El, Orion je velikodušan, ljubazan i prijateljski raspoložen, što El samo još više izbacuje iz takta i njihova dinamika je zapravo najbolji dio priče.

 Ostaje otvoreno pitanje hoće li hrvatski izdavač pronaći shodnim izdati i nastavke ili će i ova priča ostati visjeti u zraku ili je čeka sudbina mnogih serijala u hrvatskom prijevodu.

(Ne)mogućnosti ufuravanja 

Odnedavno na našim policama možete pronaći izvrstan roman Deveta kuća autorice Leigh Bardugo čija se radnja odvija na prestižnom sveučilištu Yale. Na prvi pogled, Yale iz ovog romana  je obično, normalno sveučilište, no ono što obični smrtnici ne znaju jest da je New Haven mjesto na kojem djeluju snažne magijske sile. Osam kuća, to jest “tajnih društava” koje tamo djeluju već stoljećima uz pomoć magije ostvaruju značajne novčane dobitke pružajući svoje usluge bogatima i moćnima. 

Deveta kuća je ona čiji je zadatak ostale držati pod kontrolom i paziti da neupućeni i ostanu neupućeni. Alex Stern je oštećena djevojka puna unutarnjih demona i trauma kojoj se nudi prilika novog života na Yaleu u okrilju Devete kuće.

Razlog je njezina sposobnost da vidi mrtve, sposobnost koja joj je do sada uvijek bila samo teret, ali Devetoj je kući jako korisna. Predivno mračna atmosfera, elitno sveučilište, tajna društva, obredi, moćna magija, duhovi, zavjere, spletke i ubojstva - što više možete poželjeti od jedne magične mračne akademije! Moram priznati da sam se uspjela ufurati tek iz drugog pokušaja, prvi put sam počela pa odustala, nešto mi nije odgovaralo, nije me obuzela. No, na drugu sam odmah uronila u mračni, magični svijet Alex Stern i kuće Lethe. Nestrpljivo očekujemo prijevod drugog dijela ove trilogije!

Pozamašni Babel američke spisateljice kineskog porijekla R. F. Kuang nedavno je sletio na naše police. Radi se o romanu smještenom u alternativni London i Oxford u 19. stoljeću koji se od povijesnih Londona i Oxforda razlikuju po tome što velik dio svog bogatstva i moći ostvaruju baveći se srebrnarstvom. To ne znači da su vrsni filigrani čija su djela toliko fantastična da su se pomoću njih svi strahovit obogatili, nego da u tom alternativnom svijetu srebro u kombinaciji s odgovarajućim riječima ima čarobne moći koje svojim posjednicima omogućuju da “poprave” stvarnost u svoju korist. Ono s čime se autorica u ovom djelu obračunava jest kolonijalizam, koji je u ovom alternativnom svijetu samo malo drugačiji i možda još nepravedniji zbog (zlo)uporabe srebra ali ja ga ovdje, naravno, spominjem zato jer je klasični primjerak dark academie. 

Radnja se većim dijelom odvija na Oxfordu koji je samo mrvicu pomaknut od onog stvarnog, a najveća promjena je postojanje Babela, svjetskog prevoditeljskog središta u kojem se srebro spaja s riječima da bi se proizvele čarobne srebrne poluge. U središtu priče je mladi polukinez i njegovo troje kolega koji tvore (naravno) usko povezanu, blisku kliku studenata prevoditelja koji, kad ne provode vrijeme proučavajući strane jezike i teorije prevođenja, zajedno uživaju u studentskom životu. 

Oni ne tvore tu malu, izoliranu kliku samo zato jer su snobovi koji misle da su bolji od ostalih, već i zato jer ih ostali studenti često šikaniraju. 

Naime, dvoje od njih nisu bijelci a dvije su djevojke, što je u to doba na Oxfordu bilo upravo skandalozno. Stvar se komplicira kad Robin otkriva postojanje tajne skupine koja se bori protiv nepravde na kojoj počivaju kolonijalizam i srebrnarstvo te joj postaje dijelom, pomažući im u krađi srebrnih poluga i knjiga iz Babela, a uskoro i u pokušaju sprječavanja rata u Kini.

Moram priznati da sam do kraja knjige potpuno izgubila svaki interes za Robina i njegovu borbu i jedva sam nekako uspjela doći do kraja ove zaista nepotrebno dugačke knjige u kojoj ima premalo fantastike a  previše mudrovanja i pokušaja da neuke čitatelje poduči kako je kolonijalizam loš. Evo, stvarno to do sad nisam znala, hvala na prosvjetljenju!  Autorica si je toliko dala truda da nam pokaže koliko je bijela rasa zla i izrabljivačka da u cijelom romanu doslovno ne postoji niti jedan jedini iole pozitivan (ma prihvatila bih i neutralnog!)  bjelokožac, ako ništa drugo, barem da dokaže da iznimka potvrđuje pravilo. 

Posebno su me iziritirale nepotrebne i patronizirajuće fusnote koje neukim čitateljima objašnjavaju stvari koje zapravo zaista nije potrebno objašnjavati, neke od same autorice a neke od urednice, koje su u meni stvarale intenzivnu želju da zavitlam knjigu kroz prozor. Uza sve to, za jedan izmaštani alternativni svijet utemeljen na magiji, svijet na ovim stranicama je previše sličan stvarnosti i prilično… pa… nefantastičan.  Zaključno mogu reći da nikada nikome neću preporučiti ovu knjigu, ali kako vidim po recenzijama na Goodreadsu, ima i onih koji su njome potpuno očarani. Očito nisam ciljana publika.

Dozirajte! 

Za čitanje Jonathana Strangea & Mr. Norrella trebala mi je poduža psihološka priprema jer je to jedna poprilično velika cigla od knjige s gotovo 1000 stranica uglavnom gustog teksta. Spada li ona uopće u ovu kategoriju o kojoj pišem? Nisam posve sigurna. Nema one klasične elemente fakulteta/internata/škole i klike koja obitava među njihovim zidovima, ali ima tu neku opću atmosferu učenjaštva, potrage za znanjem, beskrajno kopanje po starim, prašnjavim, rijetkim knjigama u drvom obloženim i svijećama osvijetljenim knjižnicama pa sam je stoga ipak odlučila uključiti u ovaj tekst. Uostalom, tih se 1000 pročitanih stranica moraju nekako obilježiti!

Radnja se odvija u još jednoj alternativnoj verziji Engleske u drugoj polovici 19. stoljeća. Ta je Engleska u mnogočemu identična onoj koju poznajemo iz povijesnih knjiga, uz jednu sitnu razliku - u ovoj verziji postoje čarobnjaci. Točnije, dva čarobnjaka, ova dvojica iz naslova. Jedan je stari, uštogljeni, mrzovoljni učitelj a drugi njegov mladi, šarmantni i pristupačni učenik. Oni zajedničkim snagama pomažu u ratnim pothvatima Njezinog Visočanstva tako da čarolijom osiguravaju pobjede nad Francuzima širom Europe. No, njihove karakterne razlike i očekivanja od magije uzimaju svoj danak njihovom odnosu. Nisam skroz sigurna što se dogodi na kraju jer moram skrušeno priznati da nisam izdržala do kraja… 

Negdje oko 650-e stranice sam morala priznati samoj sebi da me zapravo uopće ne zanima kako će se radnja rasplesti. Isto tako moram reći da možda uopće nije problem u knjizi nego u tome što sam je čitala u malim dozama s velikim razmacima i uspjela se pomalo pogubiti, a nije pomoglo ni to što mi je sad već stvarno pomalo dosta mračne akademije, čini se da sam se predozirala!  Jednog dana joj možda pružim drugu priliku…

Za kraj moram spomenuti roman Atlasovih šest autorice Olivie Blake (kojeg, zbog gore navedene predoziranosti podžanrom, nisam pročitala) ali svakako spada u ovu kategoriju i nezaobilazno ga se spominje kad god je tema dark academia. U alternativnom svijetu u kojem se pojedinci rađaju s čarobnim moćima, Aleksandrijsko Društvo je čuvar sveg znanja najvećih davnih civilizacija i okupljalište najvećih čarobnjaka na svijetu. 

Oni koji si svojim sposobnostima uspiju osigurati svoje mjesto u njegovom okrilju imat će život ispunjen bogatstvom, moći i nezamislivom prestižu, a svakih deset godina samo šest najtalentiranijih čarobnjaka bivaju izabrani kao potencijalni kandidati za inicijaciju u društvo. 

Kada su najnoviji kandidati regrutirani od strane tajanstvenog Atlasa Blakelyja, rečeno im je da imaju godinu dana za kvalificiranje za inicijaciju, tokom koje će im biti omogućen privremen pristup arhivima Društva te će se procijeniti njihov doprinos nakon čega će petero biti inicirano, a jedan od njih eliminiran. Radnja je smještena u najveću knjižnicu na svijetu i vrvi akademskim referencama što je čini školskim primjerom žanra, ali bez brige, osim akademije (navodno) ima i puno seksa i akcije (ako je to ono što vas veseli).

Nakon ovog dugotrajnog iščitavanja dark academie jedno poduže vrijeme ne želim ni vidjeti knjigu slične tematike, a kamoli pročitati je! Dakle, ako iz cijelog ovog teksta želite izvući samo jednu pouku, to je da je knjige koje su toliko slične temom, motivima i atmosferom treba čitati u manjim dozama i s većim vremenskim razmacima. Učite na mojim greškama!